Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Dok Uzbekistan pokazuje novo lice Zapadu, jedno ime rijetko se spominje


Tanjir sa slikom bivšeg predsjednika Islama Karimova u prodavnici suvenira u Samarkandu

U Uzbekistanu je u toku velika PR kampanja s ciljem uvjeravanja Zapada o reformama. Uprkos ne toliko suptilnim nastojanjima administracije predsjednika Šavkata Mirzijojeva da se distancira od svog prethodnika, sjena diktatora Islama Karimova nadvija se i tri godine nakon njegove smrti, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Ako se u narednih nekoliko mjeseci nađete u glavnom gradu Uzbekistana, vjerovatno ćete puno puta čuti broj tri.

Razgovarajte s zvaničnicima ili prelistajte vijesti i čut ćete koliko se zemlja reformisala u posljednje tri godine.

Čućete o tome kako su se, u sceni koju je bilo teško zamisliti prije tri godine, kandidati uključili u živahne televizijske rasprave uoči parlamentarnih izbora 22. decembra. (Ono što je manje vjerojatno da ćete čuti je nedostatak istinskih opozicionih kandidata).

Ili ćete čuti kako se tokom tri godine režim stroge cenzure razvio u atmosferu nešto većih medijskih sloboda. (Iako su neki mediji, uključujući uzbekistanski servis RSE-a čiji novinari ne mogu dobiti akreditaciju ili otvoriti redakciju, i dalje cenzurisani, a njihove web stranice često blokirane.)

Ali ono što vjerojatno nećete čuti jest šta se tačno dogodilo prije tri godine što je potaknule ovakve promjene - naime, smrt Islama Karimova, autoritarnog vođe koji je čvrsto vladao Uzbekistanom prvih 27 godina.

Tadašnji uzbekistanski premijer Šavkat Mirzijojev (drugi s desna) nosio je kovčeg na sprovodu Karimova.
Tadašnji uzbekistanski premijer Šavkat Mirzijojev (drugi s desna) nosio je kovčeg na sprovodu Karimova.

Prije tri godine Šavkat Mirzijojev, tadašnji premijer, predvodio je pogrebnu povorku u kraljevskoj državnoj službi u Samarkandu, rodnom mjestu Karimova.

Budući da je učvrstio svoju vlast kao predsjednik i neupitni vođa zemlje, Mirzijojev je nastavio da se pojavljuje, obilazeći Karimovljev memorijalni kompleks na godišnjicu njegove smrti, pa čak i dovodeći lidere četiri države centralne Azije u novembru da polože vijenac u njegovu čast.

Ali izvan onog što je po protokolu - i da ne bude direktno izgovoreno - zvaničnici u Taškentu pokušavaju glasno trubiti o ono što predstavljaju kao ozbiljni napori u reformama stvarajući jasan kontrast s Karimovim.

U razgovoru za RSE, Mirzijojevov bivši glasnogovornik i šef državne agencije za komunikacije bio je eksplicitan, kao i uvijek.

"Naravno, postoji ogromna razlika između tog vremena i sada", rekao je Komil Alamjonov, za koga se misli da je blizak Mirzijojevu i čija je zamjenica predsjednikova kćerka Saida Mirzijojeva. "Ali s obzirom da imamo mentalitet protiv kritikovanja ljudi koji su sahranjeni i odavanja poštovanja tim ljudima, o tome otvoreno ne razgovaramo. Ali to ne znači da nećemo porediti."

"[Karimov] je imao određenu metodu", dodao je. "U njegovo se vrijeme nagomilalo puno problema. Zaista puno. I u skladu s tim, te je probleme morao riješiti naš predsjednik, Mirzijojev. I on ih sada rješava."

Mauzolej Karimovu u Samarkandu
Mauzolej Karimovu u Samarkandu

Za četvrtinu vijeka na vlasti, Karimov je nadgledao sistem koji je koristio hapšenja i mučenja kako bi se uklonila drugačija politička mišljenja.

Sigurnosne službe bivšeg šefa Komunističke partije 2005. su nemilosrdno ugušile proteste u istočnom gradu Andijonu, što je navodno dovelo do ubistva stotina ljudi. A sistem prisilnog rada - uključujući zlupotrebu djece - na uzbekistanskim pamučnim poljima prouzrokovao je da su stotine zapadnih kompanija prestale kupovati ono što je dugo bio jedan od najcjenjenijih izvoznih proizvoda u zemlji.

Budući da Uzbekistan očajnički traži strane investicije, mnoge reforme uspostavljene nakon Karimove smrti zadovoljile su zapadne zvaničnike.

To uključuje oslobađanje pedesetak osoba koje su se smatrale političkim zatvorenicima, a postojali su i javni napori da se smanji prisilni rad tokom žetve pamuka.

U međuvremenu, Mirzijojev je u februaru osnovao agenciju za komunikacije koju vodi Alamjonov.

Čini se da se kampanja isplati.

U jednoj sedmici u decembru, časopis Ekonomist (The Economist) proglasio je Uzbekistan "zemljom godine", čast koja se dodijeljuje državi koja se "najviše poboljšala" u posljednjih godinu dana, a CNN je ovu zemlju bogate arhitekture postavio na listu najboljih destinacija za putovanje u 2020. godini.

No, neke su grupe za zaštitu ljudskih prava upozorile da su priznanja prebrzo došla.

Čovjek ubacuje svoj glasački listić pored portreta uzbekistanskog predsjednika Šavkata Mirzijojeva tokom parlamentarnih izbora u Taškentu 22. decembra.
Čovjek ubacuje svoj glasački listić pored portreta uzbekistanskog predsjednika Šavkata Mirzijojeva tokom parlamentarnih izbora u Taškentu 22. decembra.

U pismu napisanom uoči izbora Umida Nijazova, direktorica Uzbekistansko-njemačkog foruma za ljudska prava, nazvala je reforme "ukrašavanjem izloga" u sistemu koji i dalje sprječava stvarnu političku opoziciju.

Iako zakon to zabranjuje, postoje kontinuirani izvještaji o mučenju u uzbekistanskim zatvorima i još uvijek je nepoznat broj političkih zatvorenika kojih može biti i nekoliko hiljada.

"Stare navike umiru teško, a sigurnosne službe izgleda da imaju velik uticaj i moć i nisu se demokratizovale", rekao je Stiv Sverdlou (Steve Swerdlow), advokat za ljudska prava i stručnjak za centralnu Aziju.

"Uobičajena mudrost 'reformatorske klase' - ako želite tako da ih zovete pod navodnicima - jeste samo gledati prema naprijed i Karimova nazivati 'onim čije se ime ne pominje'", rekao je. "Puno je implicitnog razbijanja njegovog imidža ili implicitne kritike onoga što je Karimov učinio, ali gotovo da nema spremnosti da se otvoreno govori o kršenjima ljudskih prava i ko ih je počinio."

Mnogi ljudi koji čine Mirzijojevu administraciju - uključujući i predsjednika - godinama su služili pod Karimovim, a iste političke stranke koje sada pružaju potporu predsjedniku nekad su također bile podređene Karimovu.

Narimon Umarov, lider partije Adolat, koji se kandidovao za predsjednika 2015. godine, a istovremeno je barem implicitno podržavao Karimovu kandidaturu, izrazio je dilemu u intervjuu za RSE, u kojem je odbio kritikovati bivšeg predsjednika, ali je rekao da se "nagomilalo puno problema".

Mirzijojev je marginalizovao neke članove bivše administracije za koje je smatrao da predstavljaju prijetnju njegovoj moći, ali drugi su rehabilitovani i malo njih je kažnjeno. Otpustio je Rustama Inojatova, zastrašujućeg šefa Službe nacionalne sigurnosti, ali zadržao ga je kao savjetnika, što je protumačeno kao mjera čuvanja obraza.

S Nacionalnom gardom koja ima veća ovlaštenja​ pravi test će biti koliko je nova administracija spremna da postavi distrancu između sebe i Karimova što u praksi može značiti kako će reagovati na moguće javno nezadovoljstvo.

Veliki nedostatak prirodnog gasa i električne energije doveo je do rijetkih protesta u nekoliko dijelova Uzbekistana početkom decembra. Taškent se odupro i optužio lokalne zvaničnike. Ali, kako cijene usluga rastu, postoje znakovi nezadovoljstva, posebno među radničkom klasom.

Neki stanovnici iz radničke klase u Taškentu i Samarkandu, 300 kilometara na jugu, u razgovoru za RSE su izrazili nostalgiju za Karimovljevim vremenom, rekavši da su od njegove smrti cijene porasle a plate stragnirale.


"Problem koji imamo je što te reforme nisu testirane", rekao je Pol Stronski (Paul Stronski), viši saradnik Karnegijevog programa za Rusiju i Evroaziju, koji je rekao da veliki protesti ili teroristički napad mogu pružiti stvarni indikator autentičnosti ili opseg odstupanja Mirzijojeva od načina rada iz ere Karimova.

"Nešto zbog čega bi vlada bila prisiljena da brzo reaguje. Tada biste vidjeli da li se oslanjaju na stare metode ili se više oslanjaju na svoje nove metode."

XS
SM
MD
LG