Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Psi vukovi, krzneni nosorozi i druge zvijeri: pokloni koje Sibir iznova donosi


Dogorov osmijeh star 18.000 godina

Sibir je zlatni rudnik za paleontologe, biologe a možda i one koji zagovaraju kloniranje izumrlih vrsta.

Evolucijski hitovi i dalje pristižu jer klimatske promjene i drugi faktori otkrivaju nevjerovatno dobro očuvane primjerke prahistorijskih zvijeri u udaljenim, ledenim predjelima Rusije, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Slike objavljene prošlog mjeseca koje pokazuju štene staro 18,000 godina, kojem tek ispadaju mliječni zubi, samo su posljednji podsjetnik na pokopano biološko blago u Sibiru, gdje ledena klima čuva velike komade zemlje smrznute desetinama hiljada godina.

To je duboki led olakšan usljed promjena globalne temperature i u kombinaciji s drugim faktorima otkriva čiste evolutivne tajne u regiji koja je obično više sinonim za hladnoću i izolaciju.

Ruska čuvena smrznuta podzemna zona - ponekad duboka i više od kilometra - bila je prirodno skladište tijela prahistorijskih zvijeri koje su posljednji put lutale njenim stepama prije kraja posljednjeg ledenog doba.

Nalazi iz protekle decenije ili slično - kako se permafrost topi, erodira ili se jednostavno pljačka zbog bjelokosti ili drugih dragocjenosti - uključivali su izvanredno dobro očuvane krznene mamute, krznene nosoroge, tajanstvene pse vukove, nestale velike mačke i druga biološka čuda.

Oni su prozori na evolucijsku i istoriju prirode i nude tragove o ponašanju, fizičkim i genetskim promjenama koje bi se inače mogli izgubiti.

Njihov biološki materijal - smrznute ćelije za razliku od fosilnih u kojima su građevni blokovi života zamijenjeni, recimo, mineralima - uključuje DNK koji olakšava napore na dešifriranju neotkrivenih genoma i, prema nekim kontroverznim tvrdnjama, mogao bi jednog dana pomoći kloniranju vrsta koje su izumrle.

U barem jednom slučaju, Sibir je dao sjeme za eksperiment kojim su biljke vraćene u život nakon nekoliko desetaka hiljada godina u dubokom ledu.

Dogor (iznad), nazvan po riječi "prijatelj" na lokalnom jakutskom jeziku, zbunio je naučnike budući da su posmrtni ostaci štenca stari 18.000 godina pronađeni u blizini Jakutska prošle godine.

DNK testiranje švedskih naučnika ga nije uspjelo čvrsto smjestiti u evolucijski lanac, nagovještavajući da bi mogao biti nešto između vukova i pasa.

Najstariji poznati zajednički predak modernih vukova i pasa živio je prije oko 40.000 godina, mišljenja su nastala na osnovu DNK testiranja.

Dogor i svi osim jednog praistorijskog nalazišta niže su iz posljednjeg dijela pleistocenske epohe koji je započeo širenjem sjevernih ledenih ploha prije gotovo 2,6 miliona godina a završio prije oko 12.000 godina. To je također epoha koja je vidjela kako Homo sapiens ustaje i razvija se.

Permafrost (obilježen narančastom bojom) preovladava sjevernom hemisferom.
Permafrost (obilježen narančastom bojom) preovladava sjevernom hemisferom.

Permafrost je dugo zamrznuto tlo koje u većini slučajeva objedinjuje stijene i sedimente u ledu koje su izolovane od elemenata. Obično su dopunjene "aktivnim slojem" teškim u organskoj materiji koja se ne razlaže zbog hladnoće.

Rasprostranjeno je na sjevernoj hemisferi, zahvaljujući količini kopnene mase u i blizine Arktičkog polarnog kruga.

Obuhvata gotovo dvije trećine ruskog teritorija od ukupno 17 miliona kvadratnih kilometara.

U slučaju širokog sloja Sibira, čak i plitki permafrost ostao je smrznut desetinama hiljada godina.

No, poput povlačenja glečera i promjena vremenskih obrazaca, govori se koliko su vidljivi dramatični efekti klimatskih promjena koje je uzrokovao čovjek.

Nastala otapanja i erozije pomogle su paleontolozima da otkriju istinske rudnike zlata.

Član ruskog geografskog društva nosi tijelo Juke, bebe mamuta, kako bi ga izložili u Moskvi u oktobru 2014. godine.
Član ruskog geografskog društva nosi tijelo Juke, bebe mamuta, kako bi ga izložili u Moskvi u oktobru 2014. godine.

Juka je proslavljen 2010. godine kao najbolje očuvani krzneni mamut koji je ikada pao u ruke naučnika.

Ime je dobila po obali Jukagiri gdje je i umrla, prije nekih 39.000 godina, kao mladunče u dobi od šest do 12 godina.

Sa svakim novim pronalaskom mamuti postaju sve kontroverzniji.

Otkriće tako dobro zaštićenog biološkog materijala potaknulo je razgovor o naporu da se iskoristi DNK iz Jukinog leša ili drugog mamuta kako bi ih klonirale i oživjele legendarne vrste iz ledenog doba.

Leš bebe mamuta star 10.000 godina, kojeg je otkrio pastir u Jamal-Nenetsu, izložen u arktičkom gradu Salehard 2007. godine.
Leš bebe mamuta star 10.000 godina, kojeg je otkrio pastir u Jamal-Nenetsu, izložen u arktičkom gradu Salehard 2007. godine.

Mnogi ljudi vjeruju da su tehnike kloniranja dovoljno napredovale da bi se mogla uspješno oživjeti vrsta poput krznenog mamuta s netaknutom DNK, ali šteta kozmičkog zračenja vjerovatno će dovoljno "razoriti" bilo koju DNK što bi napore za kloniranje učinilo beskorisnim.

Ove godine su, međutim, istraživači objavili da su iz ostataka Juke uzeli "manje oštećene strukture slične jezgri" i u njima vidjeli "znakove bioloških aktivnosti" nakon što su ih prebacili u mišije ćelije koje mogu formirati jajne stanice ili jajašca.

"Naš rad pruža platformu za procjenu bioloških aktivnosti jezgra u izumrlim životinjskim vrstama", izjavili su.

Postoji i obimno dokumentovana, ali još uvijek dobrim dijelom "netalentovana" trgovina mamutima, za koju kritičari kažu da potkopava zabrane trgovine slonovom bjelokosti, koja je poprilično ugrožena.

Sporni prijedlog da se ova davno izumrla vrsta tretira kao ugrožena, prema Konvenciji o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES), odbačen je početkom ove godine.

Saša, ženka krznenog nosoroga
Saša, ženka krznenog nosoroga

Prvi kompletni leš maloljetnog krznenog nosoroga – s očuvanim krznom - pojavio se u blizini obale sibirske rijeke 2015. godine.

Nazvana Saša, visoka skoro metar i duga dva metra u dobi od samo sedam mjeseci, nadvisila bi svoje današnje vršnjake.

Naučnici još uvijek znaju vrlo malo o ponašanju krznenih nosoroga ili njihovom životu na Zemlji, ali prema ranim procjenama Sašini ostaci su stari između 10.000 i 34.000 godina.

Bila je dovoljno dobro sačuvana da je njezine čupave plavokose ostatke rekonstruirao lokalni preparator za posjetioce njene kuće u Jakutsku.

Krzneni nosorog čija je djelomična lubanja pronađena u Njemačkoj 2008. godine živio je prije gotovo pola miliona godina, što ga čini najstarijim pronađenim ostatkom u Evropi. Izazvao je oduševljenje zbog spoznaje kako su se velike vrste u vrijeme ledenog doba raširile Evroazijom.

Ždrebica Lena koja je umrla prije oko 40.000 godina.
Ždrebica Lena koja je umrla prije oko 40.000 godina.

Duboki krater Batagajka u ruskoj tajgi na istoku zemlje izronio je 2018. godine još jednu praistorijsku životinju, ovog puta krakato zdrijebe (iznad), izumrlu vrstu praistorijskog konja, poznatu kao konj Lena.

Smatralo se da je u trenutku uginuća, prije nekih 40.000 godina, imalo oko dva mjeseca.

Unutrašnji organi, rep i kopita ostali su čitavi, a čak su i trepavice i dlake na nosnicama jasno vidljivi.

Izgledi za prikupljanje upotrebljive DNK iz ždrebice bili su dovoljno visoki da je poznati južnokorejski pionir kloniranja, Hvang Vu Suk, ranije ove godine prisustvovao seciranju.

Hvang, glasni zagovornik tehnika kloniranja za oživljavanje krznenih mamuta koji je zbog lažnih tvrdnji zaradio nadimak "loši momak genetičar", navodno je uzeo uzorke tjelesnih tekućina poput krvi, pa čak i urina.

Smatra se da su pećinski lavovi, podvrsta današnjeg lava koji je obitavao i u Sjevernoj Americi, izumrli prije najmanje 10.000 godina.

Tako su naučnici ostali zatečeni 2015. godine kada su otkrivena dva netaknuta mladunca, nazvani Ujan i Dina, neposredno ispod Arktičkog polarnog kruga.

Uočeni su ispod leda otkrivenog u pokotini koja se ukazala nakon što je rijeka Ujandina kada se pukotina otvorila razbila obale a potom se povukla.

Smatra se da su živjeli u periodu prije 25.000 i 55.000 godina.

Ujan i Dina imali su samo nekoliko sedmica kada su uginuli. Oči im još uvijek nisu bile u potpunosti otvorene, a zubi još uvijek nabijeni, tako da nikada nisu dobili priliku da lutaju sibirskim stepama. Umjesto toga, naučnik pretpostavlja da je njihovo skrovište koje je izgledalo poput pećine zatrpalo klizište.

Jedan od najviših ruskih autoriteta na praistroijskim otkrićima faune, Albert Protopopov s Akademije nauka Jakutije, rekao je za Siberian tajms (Siberian Times) da su mladunci "senzacionalno" otkriće i napomenuo da su čak i njihove šapice bile netaknute.

"S obzirom na to da mladunci imaju dobro očuvana meka tkiva, vjerujemo da se mogu klonirati. Ali o rezultatima ovog rada možemo govoriti za dvije ili tri godine," agencija TASS je citirala naučnike nakon otkrića.

Još jedan smrznuti mladunčić pojavio se 2017. godine iz istočnog sibirskog permafrosta - ovaj je bio mlađi od dva mjeseca i njegovi ostaci mogu datirati iz perioda od više desetina hiljada godina.

Pronađen u blizini rijeke Tirehtjah, od čovjeka za kojeg se pričalo da traga za mamutskim kljovama, smatralo se da je bio pećinski lav ili euroazijski ris. U oba slučaja, otkriće koje datira iz ledenog doba bilo je rijetkost.


Rečeno je da su lovci na mamute pronašli otklonjenu glavu drevne podvrste vuka (iznad) koji je zurio u njih s obale rijeke Tirehtjah 2018. godine.

Za njegovo pjegavo krzno, mozak, jezik i druge karakteristike kažu da su najbolje sačuvane od svih prethodnih uzoraka.

Naučnici su rekli kako se po veličini - oko 25 odsto veća - razlikuje od mnogih današnjih vukova.

Smatra se da je izumro otprilike u posljednjih 10.000 godina.

Pripadnici plemena Jukagiri naišli su na sačuvani leš drevnog rođaka današnjeg bizona duž muljne obale sibirskog jezera 2011. godine.

Zreli Stepski bizon je vjerovatno uginuo od gladi prije 9.000 godina, sudeći po slabosti njegovog probavnog trakta.

Srce mu je bilo dovoljno očuvano da su naučnici čak obavili i CT pretragu mozga.

No, nisu sva zapažena otkrića u Sibiru, pronađena nakon topljenja permafrosta, bile životinje.

Ruski naučnici objavili su 2012. godine da su srušili dosadašnji rekord regeneracije biljaka starih 30.000 godina.

'Silene stenophylla' regenerisala se iz plodova starih 30.000 godina, pokopanih u naslagama permafrosta.
'Silene stenophylla' regenerisala se iz plodova starih 30.000 godina, pokopanih u naslagama permafrosta.

Sjemeni plodovi cvjetnice "Silene stenophylle", poznatije kao pušina ili kukavica, bili su zamrznuti 32.000 godina, dok nisu iskopani iz "fosilnih vjeveričinih jama" 38 metara ispod obale rijeke Kolime.

Naučnici su od nezrelog ploda proizveli zdrave, plodne odrasle biljke iz regenerisanog "tkiva posteljice". Špekulirali su da je tkivo placente posebno jer je naročito aktivno - prerađuje i transportira ne samo vlastite hranjive tvari već i one povezane za druga tkiva. I, sugerirali su, nezrelo voće je bolja posuda za očuvanje, jer je zatvorenije od okoline - bliže idealnim "hermetičkim uvjetima".

Slike sjemena „Silene“ starog 32.000 godina, cvjetnice koju su regenerisali ruski naučnici.
Slike sjemena „Silene“ starog 32.000 godina, cvjetnice koju su regenerisali ruski naučnici.

"Trajno smrznuti sedimenti koji se javljaju u prirodi pružaju važnu priliku za otkrivanje divljih biljnih vrsta, očuvanje biološkog materijala, proučavanje uslova za konzervaciju zaleđivanjem i razvoj zbirki germplazmi", rekli su autori studije o "Sileni".

"Smatramo da je ključno nastaviti s proučavanjem permafrosta u potrazi za drevnim genetskim bazenom, životom koji već postoji, a koji je hipotetski odavno nestao sa Zemljine površine."

XS
SM
MD
LG