Sofija je nestrpljivo čekala useljenje u svoj novi stan u stambeno naselje u predgrađu Sankt Peterburga. Nove zgrade, vrtići, škole i medicinske klinike, samo su neki od dodatnih infrastrukturnih objekata koje je građevinska firma obećala izgraditi. Bilo je sve blizu i pristupačno pješacima zahvaljujući trotoarima i pješačkim mostovima koji su također predviđeni, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Nakon nekoliko godina Sofijina nada i entuzijazam su iščezli i zamijenjeni očajem i frustracijom.
Sofija i njena porodica žive u novom stanu u urednom stambenom bloku u Ust-Slavijanki, u jednom od nekoliko kompleksa koji su nastali oko Sankt Peterburga posljednjih godina.
Ali obećane škole, klinike, trotoari - u nekim slučajevima čak i putevi - uglavnom ostaju samo crteži na projektnim planovima.
"Graditelj nam je rekao da će postojati mostovi za pješake kako bismo mogli prošetati kroz dvorišta do podzemne željeznice; da će biti trotoari, ali mi i sada još uvijek hodamo prljavim stazama", kazala je Sofija, koja u nedavnom razgovoru za ruski servis RSE nije htjela otkriti svoje prezime.
Višespratne noćne more
Sofija nije izolovan slučaj. Mnogi ljudi koji su se doselili u nove višespratne stambene blokove na periferiji grada, gdje su slobodne parcele namamile graditelje, imaju isti prigovor: nedostatak socijalne i druge infrastrukture. Mnogi od njih porede svoju situaciju sa životom u "getu".
Problem se ne tiče isključivo Sankt Peterburga, rodnog grada predsjednika Vladimira Putina i simbola Rusije otkad ga je, uz velike ljudske gubitke, sagradio car Petar Veliki prije više od 300 godina.
Širom zemlje ljudi koji su kupili stanove u relativno pristupačnim višespratnim stambenim kompleksima suočavaju se sa sličnim problemima.
Koliki je opseg problema govori činjenica da je to bila česta tema tokom Putinovog posljednjeg godišnjeg "telefonskog razgovora s građanima", kojeg je u junu prenosila televizija.
Gledaoci iz Vologde, Moskovske oblasti, Rostov-na-Donu, Voroneža, Krasnojarska i drugih gradova obratili su se Putinu s permutacijama istog pitanja: Gdje je sva infrastruktura koja im je obećana prilikom kupovine stanova i šta sada, bez njih, mogu učiniti?
Putin je odbio odgovornost za problem, optužujući lokalne i regionalne zvaničnike za "jasan propust" u društvenoj infrastrukturi na novim stambenim kompleksima širom zemlje.
U Rusiji, građevinarima se često daju parcele zemljišta za izgradnju stambenih blokova pod uslovom da grade i neku infrastrukturu koja će kasnije biti predata lokalnim vlastima o njihovom trošku. Ali jednom kada stanovi budu izgrađeni, kažu stručnjaci, građevinari imaju malo poticaja da ostanu na lokaciji i ispune te obaveze.
"Da, neki ljudi koriste neke od socijalnih usluga, ali jasno je da se zgrade prodaju brzo, (...) građevinac je posljednji koji treba ispuniti svoje društvene obaveze, ako to uopšte učini. Oni žele prodati stanove i dobiti svoj novac, a od društvene infrastrukture oni nemaju nikakve koristi", objasnio je Andrej Zaostrovcev, ekonomista i istraživač na Evropskom univerzitetu u Sankt Peterburgu.
Mito za škole
Bez socijalnih usluga, ove zajednice višespratnih stambenih kompleksa na periferiji Sankt Peterburga imaju poteškoća suočavajući se s procvatom stanovništva. Na primjer, u Kudrovu prema neslužbenim podacima živi oko 70 do 80 hiljada ljudi, ali se i dalje vodi kao selo. Lokalni aktivisti su pokrenuli peticiju da se Kudrovo proglasi gradom. Tim statusom bi, prema zakonu, imali pravo na poštu, vatrogasne stanice i druge socijalne službe.
"Kad je zemljište parcelisano radi izgradnje niko nije razmišljao hoće li nam trebati usluge naše ambulante, sve je bilo prepušteno slučajnosti. Izgradili su stambene blokove s po 25 spratova - i svi su zaglavljeni u saobraćajnim gužvama. Ovdje čak ni vozila hitne pomoći ne mogu stići na vrijeme", požalio se Stanislav Krasotkin, lokalni stanovnik i aktivista.
Krasotkin je rekao da se škole u Kudrovu ne mogu nositi sa sve većim brojem djece.
"U Kudrovu postoje tri škole, ali sve su već prenapučene", rekao je on, pojasnivši da njih dvije "rade u smjenama" u jutarnjim i popodnevnim satima.
"Ako ne održavaju časove u dvorištu trećoj (školi) , šta drugo mogu učiniti?" rekao je on i dodao da su neki roditelji pribjegli podmićivanju školskih službenika kako bi dobili mjesto.
Jedine medicinske ustanove u Kudrovu su privatne ordinacije i skuplje su od državnih klinika. Pošta je tako opterećena da se redovi ljudi redovno protežu do ulice, a prijeko potrebna vatrogasna stanica još je u izgradnji. Mnogi se žale da najbližoj vatrogasnoj jedinici treba najmanje 40 minuta da dođe do Kudrova.
Gomile smeća
U Ust-Slavijanki, Sofija je jedna od mnogih zabrinutih stanovnika s djecom koji još uvijek čekaju na davno obećane škole i vrtiće.
Tamo gdje je trebala biti izgrađena jedna od škola, ilegalno odlagalište smeća je sve veće, odakle se neugodni mirisi neprestano šire.
"Isprva nije bilo vidljivo, ostavljeno je osamdesetih, a sada je sav otpad s gradilišta odnesen tamo. Odlagalište je ilegalno i sami smo betonskim pločama blokirali put, čak smo iskopali i jamu kako se oni ne bi mogli voziti tamo", objasnila je lokalna stanovnica Natalija.
"Vrijeme prolazi i preko puta nas je sve više smeća i korova, dok se u blizini gradi stambeni kompleks 'Živjeti u Ribackiju'. I još uvijek nema nijedne škole", rekao je Vadim Kovaleni, još jedan stanovnik dodajući da obećanih škola nema na vidiku, a da se gradi drugi stambeni blok dok lokalne vlasti i građevinari upiru prste jedni u druge.
"Generalno govoreći situacija je ovakva: gradska uprava kaže da je građevinar taj koji bi trebao izgraditi škole i vrtiće, ali graditelj to ne želi učiniti. Stoga, oni bacaju blato jedni na druge", objasnio je Kovaleni i dodao da djeca plaćaju visoku cijenu jer su prisiljena da idu u školu u obližnji Riback.
"Ako djeca idu u školu u Riback, do tamo ne mogu čak ni pješice. Imamo put s dvije trake, ali ujutro su uvijek gužve u saobraćaju. Nema branika, nema trotoara, djeca hodaju kao što se hoda u selima, među automobilima uz prljavi ivičnjak. Užasno je! "
Sofija, koja ima malo dijete, skeptična je da će ijedna škola ili predškolska ustanova biti izgrađena.
"Obećali su da će vrtiće graditi tokom druge faze izgradnje, ali ona je uskoro gotova, a umjesto vrtića nagomilala se prljavština. A sada su nam rekli da škole i vrtiće treba da plati grad. Drugim riječima, ne žele biti odgovorni za to", uzvratila je dodajući da se stanovnici osjećaju odsječeno i izolirano.
"Završili smo ovdje u getu, živeći u tri zgrade, odsječeni od svega. Da bih stigla bilo gdje, hodam cestom u prašini i prljavštini, a kada pada kiša - nigdje ne idite."
Vlada diže ruke
Građevinski bum u Sankt Peterburgu nije jedinstven. Širom Rusije podižu se višespratni tornjevi, velikim dijelom podstaknuti potražnjom jeftinog stanovanja, relativnom dostupnošću hipoteka i željom mlađih Rusa za samostalnošću, objasnio je Zaostrovcev.
I mnogi Rusi, dodao je Zaostravcev, za rješavanje stambenog pitanja imaju samo nekoliko prihvatljivih opcija.
"Ali ljudi imaju dovoljno novca za ove košmarne dvadesetospratne 'kuće sa zidovima' - s dovoljno prostora za odjeću i protezanje nogu", objasnio je, dodajući da graditelji vjerovatno neće biti pod pritiskom vlasti da ispune svoj dio dogovora o izgradnji bilo koje socijalne infrastrukture.
"Postoje načini, ali vlasti ih najradije ne koriste. Iako sve veće društveno nezadovoljstvo nije dobar znak, nisam čuo za ikakve ozbiljne mjere kako bi se izvršio pritisak na rukovodioce."