Moskovljani žele pomoći beskućnicima, ali ne u svom kvartu

MOSKVA - "Ako želite činiti dobra djela, činite ih - ali nemojte da zbog toga ljudima oko vas bude neprijatno", rekla je Kira Gorčakova, stanovnica moskovskog okruga Begovoj, na pitanje o skloništu i savjetodavnom centru za beskućnike koji je predložen u njenom komšiluku, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

"Lično sam predložila [koordinatoru projekta] Darji Bajbakovoj da idemo zajedno da tražimo normalnu lokaciju, dvije ili tri metro stanice dalje, negdje gdje oni nikome neće smetati", rekla je Gorčakova za Karent tajm (Current Time), medijski projekat na ruskom jeziku koji vodi RSE u saradnji s Glasom Amerike (VOA). "U neku industrijsku zonu ili područje gdje su privatne garaže."

Posljednja dva mjeseca stanovnici Begovoja razgovaraju o prijedlogu nevladine organizacije Nočležka da se u naselju otvori mali centar za pomoć beskućnicima. Prema planu, objekt bi pružao pravna, medicinska i psihološka savjetovanja, kao i smještao do 15 kreveta kao privremeno utočište svojim klijentima.

Nočležka je 12. septembra održala otvorenu raspravu o projektu, na kojem su direktor NVO iz Sankt Peterburga, Grigorij Sverdlin, i Bajbakova, kao moskovska koordinatorica, pokušali objasniti o čemu je projekat i suzbiti protivljenje oko 90 lokalnih stanovnika.

Sverdlin je objasnio da je Nočležka uspješno radila u Sankt Peterburgu 29 godina pokazavši slajdove njihove prihvatne ustanove u sjevernoj prijestolnici.

"U mislima vam je slika prljave osobe koja loše miriše“, rekao je Sverdlin obraćajući se publici. "Ali 16 odsto onih s kojima radimo imaju visoko obrazovanje. Petnaest posto otpušteno je iz sirotišta. Mnogi od njih su stariji ljudi bez porodica. A 40 do 45 odsto njih su ljudi koji su došli iz siromašnih krajeva kako bi zaradili za život i koje su prevarili njihovi poslodavci."

"Danas ima novca za hostel, ali sutra spava na željezničkoj stanici", nastavio je Sverdlin. "Naša svrha je da mu pomognemo da izađe iz teške situacije: da nađe posao, i da mu se vrate dokumenta. Mi ne radimo s pijancima i ne planiramo hraniti masu."

Publika je tokom cijelog izlaganja ostala skeptična i većina je izašla nakon manje od sat vremena. Protivnike inicijative predvodi članica mjesnog odbora Zoja Andrianova, koja kaže da je za žalbenu peticiju sakupila potpise oko 1.500 stanovnika opštine Begovoj, koja se nalazi na sjeverozapadnom rubu centra grada.

"Lično sam spremna pomoći Nočležki da napreduje s ovim projektom, ali samo ako ga ne otvore u Begovoju", rekla je Andrianova.

Uprkos reputaciji Nočležke u Sankt Peterburgu, Andrianova je sugerisala da je duboko skeptična prema samoj organizaciji.

"Ovo je samo još jedan potez odnosa s javnošću Nočležke, da dobije više pokrića u medijima", rekla je. "Mislim da je to samo način zarađivanja. Dolaze u komšiluk, naprave neku buku i uznemire ljude. Tada privlače neke proteste i opozicione medije koji pišu da je to kršenje ljudskih prava i da 'pogledate ove siromašne beskućnike.' Ljudima ih je žao i počinju slati novac. To je praktički iznuđivačka prevara, ali to se ne može dokazati."

Ne postoje pouzdane statistike o broju beskućnika u Moskvi, u gradu u kojem živi više od 12 miliona stanovnika. Vlasti tvrde da je u pitanju brojka između 15.000 i 18.000 ljudi, ali nevladine organizacije kažu da je taj broj znatno veći. Gradska uprava pruža pomoć samo beskućnicima čiji je posljednji zvanični boravak bio u samoj Moskvi, što, tvrde aktivisti, pobija njihove brojke.

Grad upravlja sa šest prihvatilišta za beskućnike, uključujući skladište veličine Ljubljina sa 1.000 kreveta i gdje radi oko 500 ljudi. U junu 2018. postojalo je veliko sklonište između željezničkih stanica Jaroslav, Kazan i Lenjingrad, ali gradske vlasti su ga, pripremajući se da budu domaćin Svjetskog kupa u fudbalu, premjestile na rub grada.

"Trenutna politika je staviti beskućnike van vidokruga", rekla je Bajbakova iz Nočležke u izjavi za televiziju Frans 24 (France) u februaru.

Kontroverza u Begovoj je druga za Nočležku u Moskvi. U 2018. godini NVO je pokušala dva mjeseca otvoriti praonicu rublja za beskućnike u okrugu Savjolovski, ali od ideje su odustali zbog otpora mještana.

"Prošle godine, kada smo željeli da otvorimo praonicu veša u Savjolovskom okrugu, napravili smo nekoliko grešaka i ne namjeravamo ih sada ponavljati", rekla je Bajbakova za RSE. "Dakle, prije dva mjeseca sastali smo se sa šefom okruga Begovoj, a sada se upoznajemo sa stanovnicima."

Kao dio napora uvjeravanja, Nočležka je pozvala aktiviste Begovoja da posjete njihove projekte u Sankt Peterburgu i da razgovaraju s tamošnjim zvaničnicima i stanovnicima obližnjih naselja. Gorčakova je bila među onima koji su prihvatili poziv i tvrdi da nije bila impresionirana.

"Tokom obilaska, ljudi koji rade u blizini rekli su mi da ih beskućnici uopšte ne gnjave, osim što ponekad bacaju cigarete na zemlju", rekla je ona za Karent tajm.

"Sutradan sam uzela taksi i opet otišla tamo da razgovaram s komšijama. Samo su mi dvije žene otvorile vrata. Jedna je rekla da je sve u redu. Druga je rekla da neće parkirati ni svoj automobil u blizini jer tamo je jednom auto izgreban."

Nočležka je devet mjeseci tragala za lokacijom za svoj najnoviji moskovski projekt, pretražujući 50 industrijskih zona prije nego što se smjestila u napušteni vrtić u ulici Pravda. Udaljena je 500 metara od najbliže stambene zgrade. Za poređenje, centar i praonica u Sankt Peterburgu, smješten je na samo 35 metara od najbliže stambene zgrade i 300 metara od škole.

Mještani koji se protive projektu napominju da je novi stambeni projekt u izgradnji bliže predloženoj lokaciji i da su neki ljudi već kupili stanove tamo.

Stanovnik Begovoja, Ilija Katsnelson, među onima je koji podržavaju inicijativu. Tvrdi da su protivnici samo veoma glasna manjina. Napominje da je Andrianova uspjela prikupiti samo 1.500 potpisa od više od 22.000 odraslih koji žive u Begovoju.

"Nema ih baš mnogo, ali oni su najglasniji", rekao je on za Karent tajm. "Poznata je priča: Oni koji su protiv nečega, aktivno demonstriraju svoje protivljenje. Oni koji se zalažu za nešto, rade to tiho."

Katsnelson je također učestvovao u obilasku Sankt Peterburga kojeg je organizovala organizacija Nočležka.

"[Klijenti beskućnici] ne sjede oko Nočležke po cijeli dan", rekao je. "Oni koji su primljeni u njihov program resocijalizacije dobijaju karte za prijevoz i oni su zauzeti obavezama na sudu ili u gradskoj vijećnici, na sastancima, pribavljaju svoja dokumenta i rješavaju svoje probleme. Razgovarali smo s nekoliko njih, i imao sam čisto pozitivan utisak o projektu."

"Skoro niko od tih ljudi nije odabrao da bude beskućnik", dodao je. "Bili su prevareni ili obmanuti. Uzeli su loš kredit. Svađali su se s porodicama. Prevario ih je poslodavac. Tako nešto. To nije bio dobrovoljni izbor i mnogi od njih su spremni da se vrate u društvo, ali nemaju neophodne resurse."

Sudbina projekta Begovoj ostaje da visi u vazduhu. Za Nočležki nije potrebna dozvola lokalnih stanovnika za njegovo otvaranje, iako bi protivljenje političara poput Andrianove moglo postati problematično. Bajbakova bi radije da se osigura smještaj u dogovoru sa stanovnicima Begovoja i ponudila je da se uspostavi nadzorni odbor stanovnika naselja koji bi mogli nadgledati rad centra i pomoći u rješavanju bilo kakvih pitanja koja se mogu pojaviti.

Kiril Levin, koji također živi u naselju Begovoj, želi da njegove komšije podrže projekat.

"Bio bih sretan da moja djeca znaju da u našem naselju postoje tako izvanredan i brižan projekat", rekao je on za RSE. "Na šta još možemo biti ponosni ovdje – na stazu za konje ili zgradu državne radio-televizije?"