Dostupni linkovi

Nema slatkog života: Slučaj krađe čokolade i problemi ruske siročadi


Igor Šamin (lijevo) i Tatjana Puš, volonterka koja radi sa siročadima i djecom rizičnog ponašanja
Igor Šamin (lijevo) i Tatjana Puš, volonterka koja radi sa siročadima i djecom rizičnog ponašanja

Slučaj dvadesetogodišnjaka koji je odrastao u sirotištu u Samari i sada se suočava s trogodišnjom kaznom zatvora zbog krađe kutije čokolade, privukao je pažnju javnosti u Rusiji. Oni koji se zalažu za njega kažu da je za nevolje u kojima se on našao država jednako kriva.

Dvojica skupštinskih poslanika, reper Ptaha i hiljade običnih Rusa stali su u odbranu Igora Šamina. Ovaj dvadesetogodišnjak se suočava s gotovo tri godine zatvora zbog krađe kutije čokolade od 1.600 rubalja (22 eura), piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Čak su i tužioci u ovom slučaju zatražili od sudije da preispita izrečenu kaznu.

Pored toga, šef saveznog Istražnog odbora Aleksander Bastrijkin objavio je 15. oktobra da šalje tim istražitelja u ovaj grad pokraj rijeke Volge, 850 kilometara jugoistočno od Moskve, kako bi razmotrili Šaminove tvrdnje da ga je policija tukla tokom ispitivanja.

Slučaj je u središte pažnje stavio nezavidne sudbine hiljada mladih Rusa otpuštenih iz sirotišta svake godine, obično bez smještaja, posla ili čak osnovnih vještina preživljavanja. Samo 10 odsto siročadi u zemlji doživi 40-u godinu života, pokazala je procjena nevladine organizacije za pomoć Arifmetika Dobra.

Šamin nije svetac, kažu njegovi branioci, i vjerovatno ga očekuje neka kazna.

"Šamin je osuđen na osnovu člana 161, stav 1, koji se ne smatra velikim zločinom", izjavio je za RSE poslanik Državne Dume Aleksandar Hinštejn, koji se zalaže za Šamina, pozivajući se na statut za krađu koji nosi maksimalnu kaznu od četiri godina zatvora. "Sudija je imao - i još uvijek ima - mogućnost da mu izrekne kaznu koja ne uključuje gubitak slobode."

Šamin se nalazi u pritvoru od hapšenja u martu i ostaje tamo čekajući svoju žalbu. Vlasti mu nisu dozvolile da razgovara s novinarima.

"REN-TV [Ruski kanal] zatražio je intervju s njim", rekao je Anton Rubin, koji vodi lokalnu volontersku organizaciju Dom djetinjstva - koja pruža pomoć mladim ljudima puštenim iz državnih sirotišta kada odrastu - i pomaže Šaminu. "Odveden je u upravu i samo je upućen da potpiše odbijanje. Obećali su da će ga prebaciti u bolju ćeliju."

Rubin tvrdi da su društvo i država krivi za Šaminovu nevolju koliko i on sam.

Nestala majka

Šaminov prilično normalan život prekinut je kada je imao sedam godina, a on, majka i očuh preselili su se u Samaru, gdje je živjela njegova baka, iz dalekog istoka regije Saha-Jakutija. Ubrzo nakon toga, očuh je napustio porodicu, a Šaminova majka počela je da pije. Baka ga je odvela, a majku je viđao otprilike jednom sedmično. Ali jednog dana se nije pojavila na sastanku. Od tada se vodi kao nestala osoba.

Kad je zdravlje njegove bake počelo slabiti, država je tada 10-godišnje dijete smjestila u sirotište. U dobi od 14 godina, kaže Rubin, Šamin je shvatio da nema dom i da se nikad neće vratiti svojoj baki. Pobjegao je iz sirotišta i pojavio se u Domu djetinjstva.

"Sva siročad znaju za nas", kaže Rubin. "Naravno da su ga ljudi iz sirotišta pronašli i vratili natrag."

Rubin je kazao da mu je Šamin rekao kako su ga, nakon što su ga vratili u sirotište, druga starija djeca pretukla zbog bijega jer ih je uprava sirotišta kolektivno kažnjava kada neko od djece prekrši pravila ponašanja. Osim premlaćivanja, starija djeca su učinila Šamina ovisnog o drogama.

Šamin je upisao časove kuhanja u lokalnom kulinarskom institutu.
Šamin je upisao časove kuhanja u lokalnom kulinarskom institutu.

"Natjerali su ga da započne", rekao je Rubin. "Isprva je počeo pušiti, a zatim i sve ostalo."

Tada se Šaminov život zaista počeo raspadati. Počeo je krasti, iz lokalnih trgovina i od mlađe djece u sirotištu.

Kada je 2016. godine pušten iz sirotišta, bio je ovisnik i nije imao gdje da živi. Za nekoliko mjeseci, dobio je prvu presudu zbog droge i osuđen je na jednogodišnju uslovnu kaznu i dvije godine uslovne slobode.

Šamin je rekao Rubinu da se u tom periodu, jednog jutra probudio u čudnom stanu s leševima dvojice svojih prijatelja koji su bili ovisinici o drogama. Tada je odlučio da mora promijeniti svoj život.

"Godine 2017. Igor je počeo ovdje stalno dolaziti", rekao je Rubin. "Već je uzimao teške droge... Rekao je da više ne želi tako živjeti - uzimati drogu, spavati, ponovo uzimati. Počeo se izvlačiti."

Šamin je jedino mogao upisati Visoki stručni fakultet u Samari, koji završi oko 70 posto sve puštene djece iz sirotišta. I dalje bez mjesta stanovanja, bio je smješten u spavaonicu s istim onim ljudima koji su ga nagovorili da uzima drogu.

"Kao i većina djece iz sirotišta, Igor nije imao izbora o tome što će studirati. Na fakultetu vas rasporede u spavaonicu koja ima slobodan krevet i to što ćete studirati", rekla je Tatjana Puš, volonterka u Domu djetinjstva, objašnjavajući da su spavaonice organizovane tokom studija. "Ne sjećam se ni onoga što je Igor trebao studirati, ali znam da ga to apsolutno nije zanimalo, niti je imao entuzijazma u vezi s tim."

Šamin je prišao Pušovoj radi učestvovanja u njenom strukovnom programu. Htio je postati kuhar.

Pušova mu je pomogla da se upiše na časove kuhanja u lokalnom kulinarskom zavodu, pored studija na fakultetima, i ispostavilo se da je ima pravi dar za pripremu peciva.

Visoke ocjene

Završio je kurs s ocjenom "odličan" i uz pomoć Puševe prijavio se na puni program kulinarskog instituta.

Ali, institut ne prima siročad.

"Nemaju spavaonice", objasnila je Puš. "A ne bi imao gdje živjeti... I ne bi mogao napustiti fakultet jer ne bi imao gdje živjeti i izgubio bi stipendiju."

Kao rezultat toga, Šamin je ostao na stručnom fakultetu, studirajući za profesiju koju nije odabrao i živio je sa ljudima koji su ga uveli u svijet zloupotrebe teških droga.

A onda je njegovoj baki dijagnosticiran rak u kasnoj fazi. Uobičajeno je da takvi događaji mogu poslužiti kao ozbiljna smetnja socijalizaciji siročadi, rekla je Puš.

"U Igorovom slučaju, bolest njegove bake zaista ga je pogodila", rekla je ona za RSE. "Zapravo je ukrao čokolade za nju."

Dogodilo se to ujutro 26. marta, kada je Šamin, na putu ka svojoj baki kojoj je išao u posjetu, prošao pored prodavnice. U hiru, rekao je Rubinu, zaustavio se i pod jaknu stavio kutiju čokolade u vrijednosti od 1.600 rubalja. Obezbjeđenje ga je zaustavilo na izlazu iz prodavnice, nakon čega je pozvana policija.

Iako je brzo pušten i nisu podignute nikakve optužbe, nekoliko dana kasnije Šamin se ponovo našao u nevolji. On i prijatelj pijani su besciljno lutali. Navodno su pokušali ukrasti automobil i, kad im to nije uspjelo, pokušali su ukrasti bicikl. Vlasnik bicikla ih je uhvatio na djelu. Kasnije je policiji rekao da je jedan od potencijalnih lopova bacio kamen na njega.

Šamin je uhapšen i priveden u policijsku stanicu. Prema Rubinu, Šamin je rekao da ga je policija pretukla kako bi ga natjerali da prizna da je bacio kamen. Potpisao je priznanje.

Tada su tužioci saznali za incident sa čokoladom i otvorili slučaj, iako je policija utvrdila da nema "dovoljno dokaza o prekršaju". Prije nego što je premješten u istražni pritvor, Šamin je potpisao dokument - kaže pod prinudom - tvrdeći da nije imao pritužbi na postupanje prema njemu.

Međutim, kada je primljen u zatvor prije suđenja, službenici su na njemu primijetili "fizičke povrede".

Suđenje se razvlačilo mjesecima, uprkos činjenici da je Šamin priznao krivicu i da se predstavnici trgovine nikada nisu pojavili. Sudija je Šamina proglasio krivim i - uzevši u obzir njegova ostala kršenja zakona - osudio ga na dvije godine i sedam mjeseci zatvora.

Slučaj je odmah privukao pažnju. Više od 86.000 ljudi potpisalo je onlajn peticiju kojom se traži blaža kazna. Poslanici Dume Sergej Šargunov i Hinštejn pridružili su se grupi za podršku. Reper Ptaha je angažovao advokaticu Alimu Bišenovu da se pridruži Šaminovom timu odbrane.

'Zatvor, alkoholizam, samoubistvo, prostitucija'

Sudija još nije odredio datum za saslušanje Šaminove žalbe.

Šamin se također suočava s dodatnim optužbama u vezi s navodnim pokušajima krađa automobila i bicikala.

Volonterka Puš kaže da ne postoje pouzdane statistike o broju ljudi puštenih iz sirotišta koji su se kraju suočili sa krivičnim prijavama.

"Stalno im se sudi", rekla je ona za RSE. "Generalno, kaže se da samo 10 odsto njih preživi u društvu do 30-e godine života. Za ostale - zatvor, alkoholizam, samoubistvo, prostitucija."

"Igorova priča nije tipična priča", rekla je Puš. "Djeca koja se sjećaju da su ih nekada voljeli su više traumatizirana i ranjiva. Ali s njima se može raditi jer imaju iskustvo ljubavi."

XS
SM
MD
LG