Ukupno 1.064 osobe izručene su ili deportirane u Bosnu i Hercegovinu od 1. januara 2013. zaključno s majem 2019. godine, po raznim osnovama, od kaznenih djela do ratnih zločina, kazali su iz Ministarstva pravde BiH za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Najviše osoba je izručeno iz Srbije, njih 211, potom 200 iz Njemačke, Hrvatske 107, Crne Gore 65, Austrije 48, Rusije pet dok je jedna osoba izručena iz Izraela. Ekstradicija ovih osoba urađena je po više osnova, od međunarodnih potjernica zbog kaznenih djela, preko kršenja zakona o useljenju u neku državu sve do ratnih zločina počinjenih tokom rata 1990-ih godina. Neke su izručene na osnovu multilateralnih sporazuma, druge na osnovu bilateralnih.
Neke osobe su izručene i na osnovu više od stotinu godina starih i naslijeđenih ugovora koji su potpisani u doba Kraljevine Srbije, kasnije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ili bivše Jugoslavije, poput osoba koje BiH i Sjedinjene Američke Države izručuju na osnovu ugovora između Kraljevine Srbije i te države iz 1902. godine ili još starije Konvencije o izdavanju krivaca između Kraljevine Srbije i Švicarske iz 1888. godine.
Od Edina Džeke do Veselina Vlahovića
Za kaznena djela ratnog zločina u ovom periodu su izručene 32 osobe. Iz Srbije je izručeno osam, Hrvatske šest, Njemačke četiri i iz Crne Gore i Austrije po jedna. Tajnik Ministarstva pravosuđa BiH Željko Bogut naveo je u pisanom odgovoru za RSE da njihov DMS sistem za elektronsko upravljanje predmetima ne omogućuje prikaz drugih podataka u svezi ekstradicijskih predmeta, a iz Ministarstva pravde BiH nisu mogli govoriti ni o imenima osoba koje su izručene.
Međutim, među podacima koje su RSE dostavili iz nadležnog ministarstva nema onih o ekstradiciji iz Sjedinjenih Američkih Država, odakle su izručeni deseci osumnjičenih i kasnije optuženih i oslobođenih osoba, kao ni iz zemalja poput Španjolske, Švedske, Nizozemske ili Švicarske.
Među izručenima iz Srbije su Saša Ćurguz (nepravosnažno osuđen na 15 godina zatvora zbog zločina nad Bošnjacima u Bihaću), Jovan Tintor (deset godina zatvora za zločin protiv čovječnosti nad nesrbima na području Vogošće), Radomir Vuković (osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina u Srebrenici), Vaso Todorović (osuđen na šest godina zatvora za zločine u Srebrenici), Gojko Kličković (oslobođen po optužnici za zločine u Bosanskoj Krupi) i Blagoja Golubović (Tužilaštvo BiH odustalo od optužnice).
Iz Hrvatske je, između ostalih, izručen Mirsad Vatrač (oslobođen za zločine u Kotor-Varoši) i Franc Kos (osuđen na 35 godina zatvora zbog zločina u Srebrenici).
Iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu su, između ostalih, izručeni Branko Vlačo (osuđen na 13 godina zatvora za zločine u Vogošći), te Momčilo Mandić (oslobođen optužbi za ratne zločine u Sarajevu, osuđen po optužnici za privredni kriminal).
Što se tiče SAD-a, neki od poznatih slučajeva izručenja iz SAD-a su ono Edina Džeke (pred Sudom BiH osuđen na 13 godina zatvora zbog zločina protiv Hrvata u Trusini kod Konjica), Raseme Handanović (pred Sudom BiH osuđena na pet i po godina zatvora zbog zločina protiv Hrvata u Trusini kod Konjica) te Azre Bašić (osuđena na 14 godina zatvora zbog zločina nad Srbima u Derventi).
Tu su i Neđo Ikonić (oslobođen optužbi za zločine nad Bošnjacima u Srebrenici), Marko Boškić (osuđen na deset godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima u Srebrenici), a među osobama koje su ekstradirane iz SAD-a su i Edin Sakoč (sedam godina zatvora za zločine nad Srbima u Čapljini), Almaz Nezirović (šest godina zatvora za zločine nad Srbima u Derventi), Dejan Radojković (oslobođen optužbe za zločin u Srebrenici), te Mladen Blagojević (sedam godina zatvora za zločin u Bratuncu).
Prema navodima New York Timesa i Washington Posta, Ured SAD-a za useljenike je pokrenuo i oko 300 postupaka protiv potencijalnih ratnih zločinaca, a deseci državljana BiH protjerani su iz SAD-a jer su kod useljenja u tu državu prešutjeli da su bili pripadnici neke od zaraćenih vojski tokom rata 1990-ih, odnosno da su počinili kazneno djelo davanja lažne izjave.
Skoro svi su imali sređene papire, zelenu kartu, neki su položili zakletvu za američko državljanstvo te imali (i) američke pasoše. Neki su zbog davanja lažnog iskaza kod useljenja proveli određeno vrijeme u američkom pritvoru/zatvoru, nakon čega su protjerani u BiH. U BiH su neki osuđeni, a bilo je i slučajeva u kojima nikad nije potvrđena optužnica.
Sigurno jedan od najpoznatijih slučajeva je i izručenje Veselina Vlahovića Batka iz Španjolske 2010. On je pred Sudom BiH 2014. godine pravosnažno osuđen na 42 godine zatvora po 59 točaka optužnice za ubistvo oko 35 osoba, silovanje 11 žena, zlostavljanje, odvođenje u ropstvo, mučenje te pljačku nesrpskog stanovništva u više naselja u Sarajevu.
U ljeto 2018. iz Francuske je izručen Radomir Šušnjar kojem traje proces pred Sudom BiH po optužnici za ratne zločine počinjene u Višegradu. Iz Tužilaštva BiH navode da je "Šušnjar osumnjičen da je sudjelovao u počinjenju stravičnog zločina nad civilima Bošnjacima u Pionirskoj ulici u Višegradu, koji je u javnosti poznat i kao 'živa lomača' ".
Iz Nizozemske je izručen Damir Lipovac koji je priznao krivicu za zločine nad Srbima u Derventi i osuđen na sedam godina zatvora.
Iz Izraela je nakon trogodišnje procedure izručen Aleksandar Cvetković koji je pred Sudom BiH pravosnažno oslobođen optužbi za zločine u Srebrenici i kome je poslije toga kao naknadu štete zbog boravka u pritvoru od BiH dosudio 255.000 maraka.
Iz Švedske je izručen Zemir Kovačević i osuđen na deset godina zatvora za zločine nad Srbima u Bosanskom Brodu. Među izručenjima optuženih za ratne zločine spada i ono Nasera Orića, komandanta nekadašnje Armije BiH kojeg je Srbija tražila po optužnici za zločine nad Srbima u Srebrenici, ali je on 2015. izručen Bosni i Hercegovini nakon što je BiH uputila zahtjev za izručenje. Orić je oslobođen krivice pred Sudom BiH.
Početkom 2019. Bosna i Hercegovina putem Interpola potraživala još desetke svojih državljana optuženih za razna krivična djela, a prema medijskim izvještajima koji se pozivaju na saopćenja nadležnih sudova, samo u SAD-u se vode deseci procesa protiv državljana BiH, uglavnom po osnovi spomenutog davanja lažnog iskaza o pripadnosti nekoj od vojska tokom rata u BiH.
Naslijeđeni ugovori iz 19. stoljeća
Izručenja se obavljaju na osnovu Evropske konvencije o ekstradiciji koja je sačinjena 13. decembra 1957. i čije su potpisnice zemlje članice Vijeća Evrope te Izrael, Južna Koreja i Južnoafrička Republika, Zakona o međunarodnoj pomoći u krivičnim stvarima, te ugovora između BiH i države koja izručuje.
Iz Ministarstva pravde BiH su za RSE pojasnili da je ukupno 50 država potpisnica spomenute konvencije te da BiH ima i potpisane bilateralne ugovore o izručenju sa deset država. Među njima su Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija i Srbija, Belgija, ali i Maroko, Turska, Alžir, Kina te Australija s kojom se primjenjuje princip "reciprociteta", odnosno dogovora oko izručenja.
"Bosna i Hercegovina je notifikacijom o sukcesiji od bivše Jugoslavije preuzela 11 bilateralnih ugovora o izručenju i određeni broj bilateralnih ugovora iz oblasti međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima, od kojih neki sadržavaju i odredbe o izručenju te s nekim zemljama ima uspostavljen reciprocitet u oblasti izručenja potraživanih osoba", naveo je u pisanom odgovoru za RSE tajnik Ministarstva pravosuđa BiH, Željko Bogut.
Iz Ministarstva pravosuđa BiH navode da Bosna i Hercegovina ima važeće ugovore o izručenju sa skoro svim državama svijeta.
"Ova pitanja su uređena Europskom konvencijom o ekstradiciji koja kao multilateralni ugovor ima primat u odnosu na bilateralne ugovore koji uređuju ovu oblast", kazao je Bogut.
Najstariji ugovor koji BiH i neka zemlja primjenjuju naslijeđen iz prethodnih država je Konvencija o izdavanju krivaca između Kraljevine Srbije i Švajcarske koja je potpisana 28. novembra 1887., a na snazi je od davnog 5. jula 1888.
Važeći je i Ugovor o izdavanju krivaca između Kraljevine Srbije i Holandije koji je stupio na snagu 11. marta 1896.
Ugovor o uzajamnom izdavanju krivaca između Kraljevine Srbije i Velike Britanije potpisan je 6. decembra 1900. i stupio na snagu 23. februara 1901., a koji je i danas važeći u odnosima BiH i Ujedinjenog Kraljevstva.
Što se tiče Sjedinjenih Američkih Država, međusobno izručenje se regulira "Konvencijom o izdavanju krivaca između Kraljevine Srbije i Ujedinjenih Američkih Država" koja je zaključena davnog 25. oktobra 1901. i koja je stupila na snagu 12. juna 1902. godine objavom u tadašnjim Srpskim novinama.
U odnosima s Albanijom BiH primjenjuje Konvenciju o izdavanju krivaca između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Arbanske Republike koja je na snazi od 17. maja 1929.
Davnog 6. marta 1922. potpisana je i Konvencija između Kraljevine SHS i Italije o izdavanju krivaca, na snagu je stupila tek 6. februara 1931., a potvrđena poslije Drugog svjetskog rata od Federativne Narodne Republike Jugoslavije 1949. godine na osnovu Ugovora o miru.
Ovo pitanje regulirano je s Njemačkom sporazumima i ugovorima između nekadašnje Savezne Republike Njemačke i bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) potpisanih početkom 1970-ih godina. S Turskom je važeći Sporazum te države i SFRJ iz 1973. s kojom je BiH naknadno 2013. potpisala i novi ugovor o izručenju.
Važeća je i Konvencija o izdavanju između Vlade SFRJ i Vlade Francuske Republike koja je stupila na snagu 1971. To pitanje je riješeno sa Španijom na osnovu ugovora iz 1980. godine, a s Austrijom Ugovorom između SFRJ i Republike Austrije o izdavanju od 1. februara 1982. Većina tih sporazuma, ugovora i konvencija naslijeđena je i unesena i u zakonodavstvo drugih zemalja bivše Jugoslavije, neke su potpisivale posebne bilateralne ugovore, dok se u Sloveniji i Hrvatskoj kao članicama Evropske unije primjenjuje i evropski nalog za hapšenje.
Facebook Forum