Polarizacija unutar Evropske unije (EU) nije toliko između desne i lijeve opcije, koliko polarizacija između otvorenosti i zatvorenosti Unije, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) Tena Prelec, istraživačica na Evropskom Institutu Londonske Skole Ekonomije, na Univerzitetu Sussex i članica grupe BiEPAG (Balkans in Europe Policy Advisory Group).
Prelec smatra da će, i pored opadanja uticaja mejnstrim stranaka, jačanja desnice i populizma, izbori za Evropski parlament rezultirati proevropskom većinom.
RSE: EU sprovodi izbore za Evropski parlament (EP) uz odloženi Brexit, jačanje nacionalizma i antiimigracione politike, ali i rast broja građana koji kažu da članstvo u Uniji donosi benefite njihovoj zemlji. Što će biti presudno u ishodu ovih izbora?
Prelec: U ovim izborima ne svjedočimo toliko rastu populizma i euroskeptičnih opcija, koliko opadanju mejnstrim stranaka. Ojačale su marginalne opcije sa obje strane, pa nećemo imati samo brojnije euroskeptike i konzervativce, nego i stranke kao što su Zeleni, koje će dobiti više glasova nego što to govore ankete. A to je zato jer su izbori za EP percipirani kao više-manje drugorazredni izbori, pa neki birači odlučuju da glasaju protestne stranke,odnosno opcije na margini. To će gotovo sigurno dovesti do situacije da po prvi put nećemo imati više većinu u EP koja se sastoji od EPP (European People’s Party, najveće mejnstrim stranke centra desnice) i socijaldemokrata. Oni će većinu u EP gotovo sigurno izgubiti.
Međutim, vjerovatno će doći do koalicije EPP, socijaldemokrata i liberala. Znači, doći će do fragmentacije, biće teže doći do kompromisa, ali mislim da će na kraju u Evropskom parlamentu većina biti sveukupno proevropske opcije. Iako prisustvujemo polarizaciji u EU, to nije toliko polarizacija desne opcije protiv lijeve, koliko je to polarizacija otvorenosti protiv zatvorenosti, opcije multikulturalne Evrope nasuprot zatvorenosti u nacionalne i vrlo konzervativne vrijednosti.
RSE: Kako će izbori uticati nakoheziju unutar same EU i njenu (jedinstvenu) politiku prema Zapadnom Balkanu?
Prelec: Mislim da je već duže Zapadni Balkan za EU sekundarno pitanje u odnosu na druge probleme koje EU ima, i u ovoj izbornoj kampanji gotovo da niko nije pominjao proširenje, a još manje u pozitivnom smislu. Već duže je politici EU prema Zapadnom Balkanu teže naći unitarnu poziciju o regiji. Nekoliko faktora je dovelo do toga: Velika Britanija, koja je bila pozitivno nastrojena ka proširenju, izgubila je Brexitom taj jaki glas u EU.
S druge strane, od polovine prošle godine je problem dogovora Kosova i Srbije glavni problem za političke krugove Evrope i SAD. Tu je došlo do podjele jer zemlje članice EU nisu isto reagovale o ideji razgraničenja. Pozicija Angele Merkel koja je izričito protiv takve solucije, izgleda da je za sada dobila na važnosti, i ta pozicija je postala opšteprihvaćena kada su se krajem aprila u Berlinu sastali Angela Merkel, Emanuel Makron i regionalni zvaničnici.
Međutim, u SAD još uvijek ta ideja nije totalno otpala. Sada će biti još teže usaglasiti zajednički stav prema tom problemu i u EU, i na transatlantskom planu. Bojim se da će vjerovatno tako ostati i narednih nekoliko godina, ali treba sačekati izbore kako za EP, tako i u SAD 2020. godine.
RSE: Prema posljednjim istraživanjima javnog mnijenja, alijansa Lige, čiji je lider zamjenik italijanskog premijera Mateo Salvini, predstavljaće četvrti najveći blok u novom sazivu parlamenta EU. Ukoliko se ostvare očekivanja da će ojačati desne snage, hoće li to dodatno usporiti balkanske zemlje u procesu priključenja?
Prelec: I da i ne. Sigurno će te desne, vrlo konzervativne i populističke stranke dobiti dodatna mjesta u EP. Ali, tu se moraju primijetiti dvije stvari: evroskeptične stranke u EP su dosta fragmentirane, a kao što rekoh, neće samo te snage ojačati. Treba sačekati rezultate izbora, jer bi moglo biti i iznenađenja, recimo među Zelenima je bilo dosta političara koji su igrali konsktruktivnu ulogu u pogledu Zapadnog Balkana (na primjer Igor Šoltes iz Slovenije ili Urlike Lunaček iz Austrije, itd). Tako da se može desiti da ovim izborima, osim nekoliko "neprijatelja", Zapadni Balkan dobije i nekoliko neočekivanih prijatelja u EP.
RSE: A u kolikoj mjeri su opravdana strahovanja na koja ukazuju zvaničnici Crne Gore da će u regionu prevladati uticaj Rusije i Kine ukoliko EU ne prihvati Balkan?
Prelec: Donekle se primjećuje promjena orjentacije u regiji, zbog zamora proširenjem građani u zemljama Zapadnog Balkana gube nadu u "evropski san". Međutim, uticaj Rusije, Kine i drugih zemalja su osnažile i same vlade Zapadnog Balkana. Konkretno, najveći zagovornik i širitelj ruskog uticaja u Srbiji je sama srpska vlada svojim uticajem na neke medije. S druge strane, Vlada u Crnoj Gori rado ističe koliko je veliki ruski uticaj nad opozicijom. Očigledno ide u korist tim vladama da se elite na vlasti predstave kao faktori stabilnosti koji mogu garantovati njihovu evroatlantsku orjentaciju.
RSE: U regionu pada entuzijazam građana kada je riječ o evropskim integracijama. Istraživanja Evropske komisije, na primjer, pokazuju da većina njih u Crnoj Gori i Srbiji nema pozitivan stav prema ulasku u EU. Koji su uzroci i što bi u tom kontekstu morao biti prioritet novog saziva EP?
Prelec: Prvi uzrok je nedosljednost EU u ostvarivanju obećanja zemljama Zapadnog Balkana, a sve zbog nemanja unitarne politike prema regionu. Jedan od primjera je neostvareno obećanje vizne liberalizacije za građane Kosova, iako je ta zemlja ispunila sve uslove.
Drugo, među populacijom na Zapadnom Balkanu ima i onih koji smatraju da EU "ne sluša" građane u tim zemljama, nego samo podupire autokrate na vlasti. Zato bi prioritet novog EP trebao biti dosljednost u ispunjavanju obećanja, ali i dubinski rad na jačanju vladavine prava na Zapadnom Balkanu; ne samo u dijalogu sa političkim liderima regije, nego i sa civilnim društvom.
RSE: Bez obzira kakav bude raspored političke moći u Evropskom parlamentu nakon izbora, što ostaju najveći izazovi za zemlje Zapadnog Balkana u procesu evropskih integracija?
Prelec: Ako govorimo o tome zašto ljudi migriraju iz naših država, to nije samo zbog ekonomskih uslova, već i zbog manjka osjećaja ravnopravnosti u svojoj zemlji. A to se još jednom povezuje sa manjkom vladavine prava.
Dakle, ako radite na vladavini prava u široj perspektivi, a to, ponavljam, znači ne samo sa političkim liderima nego uključujući i civilno društvo, i ako radite na pitanjima koja proizilaze sa protesta u Banjoj Luci, Beogradu ili Podgorici, onda ćete i sve povezane probleme, poput uticaja stranih sila ili rasprostranjene imigracije, ako ne riješiti, a ono makar ublažiti.
Facebook Forum