Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Začarani krug dječjeg prosjačenja na crnogorskim ulicama


Prema izvještaju UN iz 2016. godine prosjačenje ostaje najdominantniji oblik teškog dječijeg rada u Crnoj Gori (ilustrativna fotografija)

Romska djeca koja prose i dalje su svakodnevna pojava na ulicama crnogorskih gradova, koju država, prema izvještajima relevantnih međunarodnih institucija godinama ne uspijeva da riješi.

Slučaj Podgoričanina Adnana Salihija koga Više državno tužilaštvo tereti da je počinio krivično djelo trgovina ljudima, odnosno da je svoje četvoro maloljetne djece punih šest godina tjerao na prosjačenje, aktuelizovao je priču o dječjem prosjačenju kao problemu koji najviše pogađa romsku zajednicu u Crnoj Gori.

Prema optužnici, Salihi je djecu tjerao da prosjače, prijetio im da će ih ubiti i fizički ih napadao svaki put kad bi odbili da ga poslušaju.

„Svojim vozilom svakodnevno ih je od romskog naselja u kojem žive prevozio do centra Podgorice, a ljeti i do Budve, da prosjače, pratio je njihovo kretanje i svakodnevno im oduzimao novac koji bi isprosili“, piše u optužnici.

Kako je pred tužiocem svjedočila njegova supruga, Salihi je djecu primoravao da rade na ulici a on uzimao sav novac.

U Višem sudu su RSE potvrdili da je održano prvo ročište u predmetu protiv Salihija. Takođe su nam dostavili i podatak da se pred tim sudom vode još dva postupka za krivično djelo trgovina ljudima na štetu maloljetnog lica.

Stejt dipartment u svom poslednjem izvještaju o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori za 2017. godinu, primjećuje da je bilo izvještaja o prisiljavanju romske djece na prosjačenje, uglavnom od njihovih porodica ali da nije bilo sudskog progona ili osude odgovornih. U izvještaju se navodi da djeca prose na prometnim raskrsnicama, od vrata do vrata, u restoranima i kafićima. Navodi se da je osim djece iz Crne Gore, veći broj njih uzrasta do 16 godina stigao iz susjednih zemalja, uglavnom Kosova i Srbije.

I prema izvještaju UN iz 2016. godine prosjačenje ostaje najdominantniji oblik teškog dječijeg rada u Crnoj Gori, posebno organizovano prosjačenje među romskom populacijom.

U Istraživanju o najgorim oblicima dječijeg rada, koji je Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici objavila krajem prošle godine, navodi se da u Crnoj Gori još nema ni „programa za sistematsko rješavanje prisilnog rada djece na ulici, prinudnog prosjačenja ili seksualne eksploatacije“.

Naša saznanja i istraživanja pokazuju da su djeca prosjaci u najvećem procentu eksploatisana od strane svojih roditelja
Zoran Ulama

Ocjenjujući da međunarodni izvještaji realno ukazuju na nedostatke u sistemskom odgovoru na problem dječjeg prosjačenja, šef kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima Zoran Ulama, ranije je za RSE izjavio da nadležne institucije moraju da učine sve da romsku djecu sklone sa ulice i zaštite ih od onih koji ih primoravaju da prose:

„Prosjačenje nije krivično djelo, ono je prekršaj. Ali nama treba da bude veoma važno i želimo to da pratimo jer su ta djeca jako osjetljiva budući da prosjačenje može da preraste u krivično djelo trgovina ljudima, naravno ukoliko ih neko prisiljava na to mimo njihove volje. I naša saznanja i istraživanja pokazuju da su djeca prosjaci u najvećem procentu eksploatisana od strane svojih roditelja“.

O borbi protiv dječjeg prosjačenja se priča godinama na svim nivoima ali taj problem i danas postoji i sve se vrti u krug, kaže za RSE Elvis Beriša iz Romske organizacije mladih.

Prvi korak u pravom smjeru, poručuje Beriša bio bi otvaranje prihvatilišta za djecu prosjake:

„Prihvatilište ili ustanova u kojoj bi bila zbrinuta ta djeca koja žive i rade na ulici, u Crnoj Gori ne postoji. Ne možemo, kao što je sada slučaj djecu koja su žrtva ulice smjestiti u dom u Ljuboviću (Centar za djecu i mlade “Ljubović”,) jer tamo borave djeca koja su u sukobu sa zakonom. Djeca o kojoj mi govorimo su žrtve ulice.“

Elvis Beriša kaže da osim sa djecom koja su žrtve ulice nadležni treba da rade i sa njihovim roditeljima jer bez toga nema izlaska iz začaranog kruga dječjeg prosjačenja:

„Ne možemo samo da eventualno izgradimo to prihvatilište a da ne obezbijedimo da sa tom djecom rade stručnjaci, ljudi koji znaju kako da im pomognu. Takođe, ne možemo a da istovremeno dok radimo sa tom djecom, ne radimo i sa njihovim roditeljima kako bi shvatili da je pogrešno to što su njihova djeca na ulici. Mi zadržavamo dijete na dan-dva a ono već sjutra kada se vrati kući ponovo ide na ulicu. I tako smo opet u tom začaranom krugu i nikako da iz njega izađemo“, zaključuje Beriša.

Iz kancelarije crnogorskog Ombudsmana krajem prošle godine zatražili su donošenje posebnog protokola koji bi odredio na koji način službeno lice treba da postupa sa djecom koju zadesi da prose. Kako nam je saopšteno iz kancelarije Zaštitnika, usaglašavanje protokola sa državnim organima i institucijama je pri kraju.

Jedan od razloga za određivanje jasne procedure i načina kako se postupa sa tom djecom je i to što su, prema nalazima upravo Ombudsmana u dosta slučajeva do sada djeca žrtve prosjačenja tretirana kao prestupnici. U svijetu se 12. april obilježava kao Međunarodni dan djece sa ulice.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG