Procjenjuje se da je oko 900.000 djece ostalo bez roditelja, odvojeno od svojih porodica, te izgubilo krov nad glavom nakon što je ciklon Idai pogodio Mozambik. Prema podacima vlade u Mozambiku, ciklonom je pogođeno 1.8 miliona ljudi.
U poplavljenom lučkom gradu Beira se u kampu nalaze brojne razdvojene porodice, kao i mnogobrojna siročad. Ove je djece u kampovima za unesrećene mnogo, a spavaju na plastičnim ceradama na podovima od cigle, ili na drvenim klupama pretrpanih škola.
Niko još uvijek ne zna koliko je siročadi ostalo iza katastrofe koju je prouzrokovao ciklon, jer još uvijek ne postoje pouzdani podaci o tome koliko je ljudi stradalo u ciklonu koji je pogodio Mozambik, Zimbabve i Malawi.
Porodice su u haosu razdvojene. Mnoga djeca su izgubila majku ili oca, ili oboje.
“Zabrinuti smo za djecu koja su ostala bez roditelja, ili su razdvojena od njih u haosu koji je uslijedio”, rekla je Henrietta Fore, izvršna direktorica UNICEF-a.
Prve procjene u Beiri upućuju da je uništeno više od 2.600 učionica i 39 domova zdravlja. Najmanje 11.000 kuća je potpuno uništeno. “Ovo će imati ozbiljne posljedice na obrazovanje djece, pristup zdravstvenim uslugama, kao i na njihovo mentalno stanje”, rekla je Fore.
“Situacija će biti gora prije nego što se poboljša”, dodala je Fore, upozoravajući na bolesti poput kolere, malarije i dijareje “koje bi ovu nesreću mogle pretvoriti u veliku katastrofu”.
U ispražnjenoj gimnastičkoj sali srednje škole Samora Machel u Beiri, najmanje dvanaestero đece je bez roditelja, rekao je Juta Joao Sithole, koji predstavlja oko 350 ljudi iz grada Buzi koji su tu smješteni.
Rekao je da su djeca bez roditelja malena – imaju četiri, pet i sedam godina. Njegova djeca, koji imaju devet i sedam godina, su još uvijek u Buziju, i nakon što su ga spasili sa krova kuće poslije tri dana bez vode i hrane, i doveli u Buzi, on nema načina da sazna gdje se nalaze.
“Kada pitaju za svoje roditelje, kažem im ‘Budite tihi”, kaže. Priča im priče i šale. “Đeca su đeca. Ona ne znaju ništa. Tretiram ih kao što bih svoju.”
Više od sedam dana nakon ciklona, jedna sedmogodišnja djevojčica je sa starijom sestrom u školi čekala da se pojavi njena majka. Nakon što se majka konačno pojavila, djevojčica je bila toliko istraumatizirana da nije mogla izgovoriti svoje ime. Sjedila je na betonskom podu i plakala. “Njeno zdravlje nije dobro”, kaže Sithole.
Brojna druga djeca iz Mozambika sada znaju šta znači biti gladan i bez krova nad glavom, a rizici od bolesti se povaćavaju.
U osnovnoj školi Agostinho Neto u Beiri, 270 djece sada živi u učionicama, i za sve se smatra da imaju barem jednog staratelja. Igraju se ispod ostataka uništenog krova. “To je jako tužno. Boli me što vidim da po desetero ljudi spava skupa, razdvojeno klupama”, kaže Saoundina Tempe, koja radi sa mozambičkom agencijom za rješavanje katastrofe. “Novorođenčad, trudne žene… Njihovi su životi u opasnosti od bolesti, jer se svi skupa nalaze na ovom mjestu.”
Za neku djecu koja su preživjela oluju, komad trotoara u Beiri sada je jedini dom.
