Rehabilitacija ratnih zločinaca, demonstracija moći i sile, te nepoštovanje institucija države, samo su neke od poruka koje su vlasti Republike Srpske poslale proslavljajući praznik koji je proglašen neustavnim. Analitičari kažu da je riječ o jednom opskurnom, nakaradnom karnevalu, koji na svaki način podsjeća na devedesete godine prošlog vijeka.
Iz susjedne Hrvatske stižu reakcije na prisustvo ambasadora te države proslavi Dana RS, ali i čelnika HDZ-a BiH. Ambasador Hrvatske Ivan Del Vechio pozvan je na konsultacije u Zagreb, jer je to napravio bez znanja svog matičnog Ministarstva vanjskih i europskih poslova. On sa druge strane negira da je učestvovao na defileu i svečanoj akademiji organizovanoj u Banjoj Luci.
Da nije riječ o Bosni i Hercegovini ostalo bi zabilježeno i kao apsurd, da predsjedavajući Predsjedništva Milorad Dodik, organizuje proslavu praznika koji je Ustavni sud države od koje prima platu, označio kao neustavan. Na, zakonski gledano, neustavnoj proslavi pojavio se i bivši član Predsjedništva i lider jedne od najačih političkih partija u zemlji Dragan Čović.
Ni jednog, ni drugog ne zanimaju odluke domaćih sudova, možda zbog činjenice da sankcije za nepoštivanje odluka suda godinama izostaju. Sve to nije zasmetalo ni hrvatskom ambasadoru ili premijerki Srbije koji su prisustvovali proslavi, neki se i okitili ordenjem kojima su se prije njih kitili i osuđeni ratni zločinci.
Novinar iz Banje Luke Dragan Bursać kaže da je riječ o nakaradnom karnevalu koji jeste ličio na 1992 godinu.
„Nakaradni do onog trenutka kada su se pojavile te crvene beretke sa tim svojim opskurnim pjesmama, gdje idu na neko Kosovo pod punom ratnom spremom. Da, to je '92 godina i to je avetinjski. Mene kao mene to ne plaši, ali me plaši kao misleće biće, kao čovjeka koji treba živjeti tu, ustvari više me sramota“, kaže Bursać.
U starom maniru, vlasti Republike Srpske i ove su godine jedan od ordena posthumno dodjelile čovjeku koji je osuđen za ratne zločine nad Hrvatima i to one počinjene u Šibeniku 1991 godine. Riječ je o generalu Slavku Lisici.
Za fra Ivu Markovića sprega Milorada Dodika i Dragana Čovića nije nikakvo iznenađenje, riječ je kaže samo o nastavku sprege velikosrpske i politike takozvane Herceg Bosne koja je, kako kaže, postojala još u ratu u BiH, a traje do danas.
„Taj zagrljaj velikosrbizma i te Herceg Bosne je za mene najveća katastrofa hrvatske politike. Ta Republika Srpska je zasnovana na genocidu, svi njezini akteri su osuđeni kao ratni zločinci, dakle svi utemeljitelji, sva politička vlast i vojna vlast. Ovakvo slijepo podržavanje takve politike, još kada se tu doda taj ruski uticaj, mislim da je to katastrofalno i da je svako sudjelovanje u proslavi povezano sa zločinom, dubokom sramotom, nemoralom doslovce“, kaže Fra Ivo Marković.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Dino Abazović kaže da je proslava u Banjoj Luci pokazala kako gotovo da ne postoji kapacitet da društvo razlikuje dobro od lošeg.
„Jer jednu civilizacijsku normu, kao što je odnos prema ratnim zločinima, dakle pitanje koje je univerzalno pitanje dobrog i zla. Pitanje civilizacijske norme ovdje se vrlo jeftino u dnevno političke svrhe koristi. I nažalost ono na šta nosioci takvih poruka ne računaju jeste da to nije poruka drugima i drugačijima nego će im se to jako brzo, i prije nego što se nadaju vratiti u vlastitim redovima. To su već nažalost pokazali kako se tretiraju neki od gorućih problema socijalne pravde, pitanje neriješenih ubistava i tako dalje“, objašnjava Abazović.
Za poznavaoce prilika u BiH rehabilitacija ratnih zločinaca nije nikakvo iznenađenje. Novinar Dragan Bursać kaže da je Milorad Dodik sa rehabilitacijom politike ratnih zločinaca počeo od svog drugog dolaska na vlast 2006. godine.
„Sada je 2019 godina i vi imate nekih 13 godina kontinuiteta toga. I to je negdje konačan ishod potpune rehabilitacije ratnih zločina, i na koncu taj orden slabo koji ratni zločinac ga nije dobio. Tako da ta posebna afirmacija te politike evo doživljava svoj vrhunac“, dodaje on.
Profesor Dino Abazović smatra kako BiH ulazi u jednu ozbiljniju političku krizu koja se ne referira samo na ove „svečarske“ momente već na pitanje izgradnje vertikale vrjednosnog sistema koji je gotovo bespovratno uništen.
„Rješenje je dakle ujediniti se po pitanju socio-ekonomske pravde, po pitanju dakle ispravljanja nepravdi, a ne ovih fantoma kolektivnih identiteta“, odgovara Abazović na pitanje šta je rješenje problema u BiH.
Facebook Forum