Sve aktuelne teme i događaji u Crnoj Gori pali su u zaborav nakon što je u nedjelju veče objavljena vijest o monstruoznom ubistvu petnaestomjesečnog djeteta, kojega je, kako se sumnjiči, u Podgorici brutalno pretukao njegov očuh. Taj užasan čin još jednom je pokrenuo lavinu reakcija i komentara na to koliko je porodično nasilje u Crnoj Gori raširen problem o kome se nedovoljno govori i koji se efikasno ne rješava.
Petnaestomjesečni P.J. u ponedjeljak rano ujutro preminuo je na odjeljenju intezivne njege Dječije bolnice u Podgorici, od posljedica batina koje je zadobio, naročito u predjelu glave. On je bez znaka života primljen u Klinički centar, ljekari su uspjeli da ga reanimiraju ali je bezuspješna borba za dječakov život trajala čitavu noć.
Nezvanične infomacije da je osumnjičeni za taj zločin, koji je uzrujao Crnu Goru, djetetov očuh, dvadesetsedmogodišnji bosanski državljanin Nermin Šišić, rodom iz Tuzle, potvrdila je u svom saopštenju Uprava policiije. Osim Šišića, zbog tragičnog događaja uhapšena je i njegova tridesettrogodišnja nevjenčana supruga, majka djeteta Jelena Jovović, a zbog, kako navodi policija, kršenja porodičnih obaveza.
Njih dvoje biće saslušani u tužilaštvu. U policijskom saopštenju se precizira i da postoje osnovi sumnje da je Šišić u dužem periodu fizički zlostavljao petnaestomjesečnog dječaka.
Nakon svirepog ubistva krajem oktobra prošle godine, takođe u Podgorici, profesorke u penziji Durije Pojatić, za čiju je smrt okrivljen njen bratanić, najnoviji brutalan akt nasilja, ovoga puta nad djetetom, slučaj je koji je najviše uznemirio crnogorske građane. O tome svjedoči i prva reakcija Kristine Mihailović iz Udruženja roditelji.
"Svaki roditelj i svaka osoba koja čuje ovakvu informaciju jedino što može jeste da se skameni od onoga što se desilo tom nesrećenom djetetu. I niko ne može zdravorazumski niti da razmišlja niti da prokomentariše da se ovako nešto uopšte moglo bilo kome desiti, a kamoli djetetu od godinu i tri mjeseca. Nažalost, o takvim situacijama do sada smo najčešće čitali da se događa u nekim drugim zemljama, i, iako su bile daleko, opet su vas potresle. Ali, kada se to dogodi tu, pored vas, ne znate ni šta da mislite, ni šta da kažete", kaže Kristina Mihailović.
Osim zgražavanja nad još jednim slučajem ekstremnog nasilja u porodici, iznova se pitamo koliko je taj problem i dalje taboo, mnogo više raširen u Crnoj Gori nego što smo to spremni da priznamo i nego što to crne statistike pokazuju?
Da li kao pojedinci, kao porodica, ali i cjelokupno društvo i nadležne institucije, činimo dovoljno da nasilju u familiji stanemo na put i koliko je za sve odgovorna i blaga kaznena politika prema nasilnicima? Na to pitanje nam odgovara Maja Raičević iz Centra za ženska prava.
"Naravno da je odgovorna blaga kaznena politika. Naime, sva istraživanja i iskustva stručnjaka koji se bave nasiljem u porodici i radom sa nasilnicima, pokazuju zapravo da je isključivo odgovarajuća sankcija, u kombinaciji sa psihosocijalnim tretmanom, nešto što može djelotvorno spriječiti dalje nasilje. Mi smo imali prije par godina jedan socijalni eksperiment,ovdje na ulicama Podgorice, gdje je inscenirana scena u kojoj mladić tuče djevojku. Iz punih kafića u okolini nijedna jedina osoba nije prišla da djevojci pomogne ili da pozove policiju. To dosta govori o licemjerstvu, jer mi se nekako uvijek oglasimo onda kada je već kasno", komentariše Maja Raičević.
Da je riječ o problemu koji se ne može postaviti samo kao porodičan i privatan, već i kao pitanje ukupne društvene i nacionalne bezbjednosti, konstatovano je na periodičnim skupovima predstavnika policije, Savjeta za građansku kontrolu njenog rada i predstavnika civilnog sektora na kojima je ukazivano na potrebu partnerskog rada u prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici.
"Treba da nam je jasno da ništa, ali ništa ne može ugroziti život, bezbjednost pojedinca i uopšte narušiti društvene odnose, kao što je to porodično nasilje", smatra Maja Raičević, navodeći kako to nasilje "djeluje mnogo razornije od nekih problema o kojima se mnogo više govori u javnosti, kao što su recimo korupcija ili organizovani kriminal ili neke političke krize".
"Dakle, ovakvi događaji ostaju u sjenci dnevnopolitičkih priča a zapravo su ovo stvari koje u velikoj mjeri determinišu živote mnogih, mnogih žena prije svega, ali i djece u Crnoj Gori. Tako da sve što dolazi iz porodice bi trebalo da bude primaran interes države. Sva priča o nasilju do sada, uglavnom se vodila od strane ženskih nevladinih organizacija", napominje Maja Raičević.
I Kristina Mihajlović iz Udruženja roditelji upozorava:
"Nasilja očigledno ima puno u porodici i moramo biti kao pojedinci prevashodno, ali i kao institucije sistema, mnogo ažurniji da se ovakve stvari ne bi dešavale. To je i do sada uglavnom bila poruka ali mi je čujemo i poslije nekoliko dana ili poslije nekoliko sati na nju zaboravimo. Ali to je poruka koju moramo da prihvatimo - da kada znamo da nasilje postoji da ga moramo prijaviti. Svako od nas pojedinačno, ali i institucije sistema posebno, kako bi nasilja bilo sve manje."
Povodom tragične smrti petnaestomjesečnog dječaka oglasio se i zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, saopštavajući da je formirao predmet po službenoj dužnosti i da će pratiti postupanje nadležnih organa.
Facebook Forum