Američka predsjednička kampanja, i u svojim najnovijim zapletima – nakon emitovanja snimka od prije 11 godina u kojem predsjednički kandidat republikanaca Donald Tramp (Trump) govori o tome kako mu status "zvijezde" daje pravo da nasrće na žene koje mu se sviđaju i ljubi ih i bez njihovog pristanka – nudi i novu pouku relevantnu i za naša balkanska podneblja: o tome kako je poštovanje za integritet ličnosti, u ovom slučaju žene, vrhunski princip i kriterij u vrednovanju političkih projekata i ličnosti
Za samo nekoliko sati nakon emitovanja tog snimka, brojni istaknuti članovi Republikanske stranke i posebno oni čija se imena nalaze na istom glasačkom listiću s Trampom, kao kandidati za Senat ili Predstavnički dom, požurili su da se ograde od "odvratnih, šokantnih, neprihvatljivih" izjava i da oglase kako više ne mogu podržavati njegovu kandidaturu niti glasati za njega.
Oni koji su od početka opominjali kako je Trampova kandidatura štetna i potencijalno opasna po prestiž i budući položaj Sjedinjenih Država u međunarodnim odnosima tu paniku u zakasnjelom odbacivanju njegove kandidature porede sa iskakanjem s "Titanika" koji tone i podsjećaju kako je bilo bezbroj razloga da se Tramp davno odbaci i zaustavi i da su oni koji su ga podržavali iz stranačke discipline slijepom lojalnošću partiji dozvolili da on dođe do nominacije i nakon serije izjava koje su morale aktivirati alarm.
Tramp je, od ulaska u predsjedničku trku, odbacio sva pravila "političke korektnosti" reklamirajući "nekorektnost" kao vrhunsku vrlinu.
Rekao je kako iz Meksika u Ameriku dolaze "silovatelji i krijumčari droge" i objavio kako će na granici dvije zemlje izgraditi zid "koji će platiti Meksiko".
Najavio je "totalnu zabranu" ulaska muslimana u Sjedinjene Države.
Izjavio je kako federalni sudija ne može presuđivati u nekom slučaju zato što je meksičkog porijekla.
Sadistički se rugao reporteru koji ima fizičke i govorne mane.
Ohrabrivao je svoje sljedbenike na nasilje nad demonstrantima na njegovim izbornim skupovima i obećavao da će platiti njihove sudske troškove.
Pozivao ruske špijunske službe da presreću i objavljuju elektronske komunikacije demokrata.
Dovodio u pitanje američku ulogu u međusobnoj kolektivnoj zaštiti članica NATO-a "osim ako oni plate za to".
Najavljivao da će nastaviti da lijepo govori o Vladimiru Putinu "ako on govori lijepo o meni" i izjavljivao da je Putin veći lider nego predsjednik Barak Obama (Barack).
Pokazivao potpuno nepoštovanje vladavine prava i ustavne podjele vlasti kad je u debati prijetio kandidatkinji Demokratske stranke Hilari Klinton (Hillary Clinton) da će – kad postane predsjednik – imenovati posebnog tužioca da se pozabavi "njenom situacijom" i da će ona "biti u zatvoru".
Potcjenjivao odlikovanja bivšeg predsjedničkog kandidata Džona Mekejna (John McCain) kao ratnog zarobljenika u Vijetnamu jer on "više voli one koji nisu zarobljeni".
Iskazao nepoštovanje za roditelje američkog oficira pakistanskog porijekla koji je poginuo pokušavajući da zaštiti svoje vojnike u Iraku.
Tokom cijele kampanje pokazivao je totalni prezir za istinu: tvrdio je kako je lično gledao kako muslimani u Nju Džerziju (New Jersey) slave rušenje tornjeva Svjetskog trgovačkog centra 11. septembra 2001; da se on protivio intervenciji u Iraku iako postoje dokazi da je podržavao; pozivao na mučenje optuženih za terorizam i bombardovanje njihovih porodica.
Američki vodeći listovi – uključujući Washington Post i New York Times – od početka su dokumentovali njegovo nepoštovanje američkog ustava a čak su i neki tradicionalno konzervativni listovi koji su uvijek podržavali republikance i neutralni listovi koji nikad nisu podržavali bilo kojeg kandidata ovog puta u redakcijskim uvodnicima zaključili kako je Tramp nekvalifikovan i nesposoban za odgovornosti predsjednika i vrhovnog komandanta i da bi njegov izbor bio opasan za nacionalnu bezbjednost.
To što nijedna od navedenih diskvalifikujućih izjava ili osobina ni za godinu dana nije zaustavila Trampa na način na koji ga ovih dana potapa njegovo hvalisanje o seksualnom nasilju nad ženama, pouka je koja prevazilazi granice samo američkog iskustva: u njoj bi i druga društva – uključujući i bosanskohercegovačko – morala da nađu inspiraciju da nastave stvarati uslove za istinsku ravnopravnost polova i posebno poštovanje žene i njenog mjesta u društvu.
U Bosni i Hercegovini je u tome u prošloj deceniji ostvaren izvjestan napredak, pa je na opštim izborima 2014. među izabranim na svim novima vlasti bilo oko 20 odsto žena – toliko ih u prosjeku ima i u vlasti u Sjedinjenim Državama – ali je upadljivo da još od predratnih izbora 1990. kad je u Predsjedništvo BiH birana Biljana Plavšić nijedna žena nije birana u državno Predsjedništvo (Tatjana Ljujić-Mijatović jeste obavljala tu funkciju u ratnom Predsjedništvu na način dostojan poštovanja); da nijedna nije bila na čelu Savjeta ministara ili na čelu neke od vladajućih stranaka.
Zgražavanje i osude s kojima Amerika ovih dana kažnjava Trampovo nipodaštavanje žene imali bi snagu globalnog moralnog uzora da nije onih približno 40 posto birača bezuslovno opredjeljenih za njega: to je, ipak, zabrinjavajuće mnogo bijesnih ljudi.
Facebook Forum