Dostupni linkovi

Vučić, Savamala i predvorje Zlatnog doba


Akcija inicijative "Ne da(vi)mo Beograd"
Akcija inicijative "Ne da(vi)mo Beograd"

Ovaj tekst je prvobitno zamišljen kao neka vrsta postizborne hronike, u smislu - ko će s kim, ko je pobednik a ko gubitnik, i tome slično.

Međutim, reklo bi se da se na tom planu malo toga vidljivog dešava, ostavljeni smo u slatkoj neizvesnosti, valjda zato što prethodni, sadašnji i budući premijer (zgodno udruženi u jednoj ličnosti, zna se kojoj) nemaju vremena time da se bave, jer su zaokupljeni suštinskijim stvarima, to jest „pisanjem programa“ u sklopu poodmaklih priprema za ništa manje nego „zlatne godine“ koje Srbiji neposredno predstoje.

Da ne bude zabune: ovo o novom zlatnom dobu nije kolumnističko preterivanje, nego citat. A autor tih reči ne spominje nailazak reprize Periklovog doba po prvi put; sasvim nedavno je, uostalom, uporedio svoj dosadašnji učinak s onim Josipa Broz Tita, koji u kolektivnoj imaginaciji u ovom delu sveta uglavnom važi za neprevaziđen.

Doduše, oni koji nisu sasvim odustali od pamćenja podsetiće da su te „zlatne godine“ morale odavno da budu stvarnost jer nam se već četiri godine najavljuju za godinu-dve, dve i po uvrh glave, ali ne treba sitničariti: zlato je zato i vredno što ga ima malo. I nije ga lako pronaći ispod naslaga zemlje, šuta, otpada i ko zna još čega.

Neki su ga, mislim zlato, u postizbornoj noći tražili u sada već čuvenoj beogradskoj Savamali, budućem poprištu grandioznog kičerozno-koruptivnog projekta „Beograd na vodi“.

Za potrebe te potrage nagrnuli su na lice mesta s bagerima, maskirani i naoružani, uzeli sve prisutne i slučajne prolaznike za taoce i srušili sve što su zatekli u Hercegovačkoj ulici.

Policija je odbila da interveniše, komunalna policija takođe, a sada se po medijima razvlači čitava trakavica oko toga šta se zapravo desilo, kako je to moguće i ko stoji iza toga.

Zaštitnik građana Saša Janković u svom izveštaju prilično nedvosmisleno i jasnim indicijama potkrepljeno navodi da taj rušilački poduhvat u režiji misterioznih počinilaca nije mogao biti organizovan i sproveden bez znanja i makar pokroviteljskog učešća vlasti. Kako god, nakon što su napipali zlatnu žilu, bageristi i ostali tipovi pod fantomkama su otišli, ostavivši krš i ruine za sobom.

Danima već traje nagađanje šta je to bilo i ko je sve umešao prste, ali sada su prethodni, sadašnji i budući premijer Vučić u misteriju uneli potpuno novu dinamiku. I tu, verujte, prestaje svaka šala.

Predsednik Vlade i vladajuće stranke, najmoćniji i najobavešteniji čovek u zemlji nije rekao da zna ko su akteri ilegalnog noćnog rušenja po Savamali, mada, doduše, nije baš bio uverljiv - to jest, ne bi se reklo ni da se trudio da bude uverljiv - da to ne zna. Rekao je, međutim, da ti koji su to rušili mora da su kompletni idioti jer su rušili noću (kao da, je li, rade nešto loše, pa se kriju), a trebalo je da dođu i ruše u po belog dana, jer su to što su srušili ionako „nelegalni objekti“, „ružne udžerice koje su bile korisne samo onima koji su ih koristili“. I da bi on, Vučić, da su ga obavestili, došao tamo da ih podrži u toj njihovoj korisnoj - naravno, dnevnoj - aktivnosti.

Izjava prvog čoveka zemlje je zastrašujuća, i ako se niste uplašili, predlažem vam da je zajedno pročitamo još jednom, pažljivo i s razumevanjem; uplašićete se do kraja, bez brige. Naime, iz ove izjave proizilazi nekoliko veoma zanimljivih stvari: 1. I dalje ne znamo ko je to uradio, možda ipak neko iz javne uprave, a možda i neki privatni entuzijasti; 2. nije baš ni mnogo važno ko je to uradio, ruka mu se pozlatila, jer je ionako srušio „nelegalne objekte“, tako da nema potrebe da se oko te stvari diže ovolika (politikantska, naravno) medijska buka.

Sagledavate li implikacije izrečenog? Ostavimo sad po strani sve inherentne kontroverze „Beograda na vodi“ i krenimo od najkonstruktivnije moguće pretpostavke da su to u Hercegovačkoj naprosto bili samo „bespravni objekti“ koje je sevap i dušekorisna stvar srušiti što pre. Pitanje je: kako je moguće da BILO KO I BILO KADA, osim jasno predstavljenih i za to ovlašćenih javnih službi, nakon precizno određene a do kraja sprovedene procedure i u normalno vreme, ruši bilo koje i bilo čije nekretnine, ma koliko da su eventualno bespravne? Pokušajte, uostalom, da zamislite sebe u toj situaciji: svakog dana prolazite pored nekog bespravno podignutog objekta koji vam jako smeta i nervira vas, i jednog lepog dana sednete u bager i krenete da ga rušite. Šta bi usledilo: premijer bi došao da vas podrži, ili biste bili uhapšeni?

Ono što je rekao Vučić po implikacijama je mnogo, mnogo gore od onoga što se dogodilo u Hercegovačkoj

Ono što je rekao Vučić po implikacijama je mnogo, mnogo gore od onoga što se dogodilo u Hercegovačkoj. Možda u nespretnom pokušaju kontrole štete, premijer je izgovorio nešto što ne može biti ništa drugo nego apoteoza bespravnog nasilja, urbane kaubojštine, mafijaškog siledžijstva u kojem neće sudovi i policija deliti pravdu, nego će ista biti u rukama onih koji imaju veći, recimo, bager. I više unajmljenih siledžija na raspolaganju. A premijer će im još i aplaudirati na njihovim plemenitim aktivnostima (pod bon-ton uslovom da se obavljaju danju).

E sad, šta bi neki pravdoljubivi građanin iz svega mogao da izvuče kao pouku? Recimo, mogao bi da, podstaknut primerom od samog donosioca Zlatnog doba pohvaljenim,samoinicijativno na bageru krene u rušenje bespravno podignutih vikendica porodice predsednika Nikolića na Savi blizu Novog Beograda. Ubrzo bi i premijer stigao tamo, na lice mesta, da ga podrži i da pripomogne. Sigurno je tako, ne bi nas premijer valjda lagao?

XS
SM
MD
LG