Tokom ovogodišnje protestne šetnje koju je u Podgorici organizovala Unija slobodnih sindikata, učesnici su digli glas zbog obespravljenog položaja zaposlenih u Crnoj Gori. Medjutim, pitanje je – da li je taj glas neko čuo.
Ako najodgovorniji za stanje u državi nijesu čuli glas sa prvomajske protestne šetnje, razlog za to će, uglavnom, biti to što je na protestu bilo mnogo muzike, transparenata i riječi izgovorenih za govornicom, ali malo ljudi.
Razočarani ali, čini se ne i iznenađeni, bili su i sami organizatori. Skupu od oko dvije stotine ljudi, prvi se obratio predstavnik Sindikata medija, Darko Ivanović.
„Prvi maj je dan onih koji sanjaju. U Crnoj Gori morate, izgleda, da budete dobro uspavani da bi sanjali san. Zato smo ovdje u ovako skromnom broju.“
Funkcionerka Unije slobodnih sindikata, Sandra Obradović koja je odnedavno i sama ostala bez posla, obratila se poslodavcima riječima koje su ukazivale na osnovne probleme, odnosno, prava koja su zaposlenima u Crnoj Gori oduzeta.
„Poslodavci, društveno je neodgovorno i protivzakonito otpuštati stariju radnu snagu i zapošljavati mlađu i jeftiniju, zapošljavati radnike preko agencija kako bi izbjegli zaključivanje ugovora na neodređeno vrijeme, tjerati radnike da svakodnevno rade prekovremeno, uskraćivati ih za dnevni, nedjeljni i godišnji odmor...“
„Pokidajmo sramotnoga ropstva lance“, "Stop pljački društvenog bogatstva", "Gorivo je luksuz, sljedeći su voda i vazduh"... samo su neke od parola koje su se nosile tokom ovogodišnje prvomajske šetnje koju je organizovala Unija slobodnih sindikata koja ocjenjuje da je ekonomija u Crnoj Gori po mjeri tajkuna, a ne radnika.
Predsjednik Sindikata Vojske pri Uniji slobodnih sindikata, Nenad Čobeljić je poručio:
„Naša država i mi građani smo robovi kriminala i korupcije, nepotizma i despotizma. Moramo se osloboditi despotizma, samovolje i bahatosti koji koji nemaju ni granicu ni milost.“
Građani koji su se odazvali pozivu Unije nijesu krili razočarenje malim brojem učesnika protestne šetnje.
Protest je održan i u Nikšiću, ali tamo se osjetila potpuno drugačija energija.
Lider Radničke partije, Janko Vučinić: