Žalbeno vijeće Haškog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) odbacilo je zahtjeve bivših policijskih dužnosnika Republike Srpske Stojana Župljanina i Miće Stanišića – da im se prvostupanjska presuda od 22 godine zatvora ukine i žalbeni postupak prekine - zbog navodne pristranosti suca Frederika Harhoffa, jednog od trojice sudaca prvostupanjskog Raspravnog vijeća koje ih je osudilo 2013.godine.
Bivši čelnici policije bosanskih Srba tako nisu uspjeli iskoristiti istup suca zviždača Harhoffa i sukob među haškim sucima u vezi kontroverzinih oslobađajućih presuda optuženim časnicima po zapovjednoj odgovornosti, kako je to s druge strane uspjelo vođi srbijanskih radikala Vojislavu Šešelju.
„Žalbeno vijeće se nije uvjerilo da su nalazi Specijalnog vijeća u slučaju Šešelj u vezi pristranosti suca Harhofa – posebne okolnosti koje zahtjevaju interlokutornu odluku u vezi slučaja. Budući da se pristranost suca Harhoffa nije utvrdila u ovom slučaju nema osnova za tvrdnje obrane tijekom žalbenog postupka o nastavku prejudiciranja (predrasuda u žalbenom slučaju). Shodno tome, nema ni opravdanja za zaustavljanje ili prekidanje žalbenog procesa.“, stoji u odbijenici Žalbenog vijeća da ukine presude od 22 godine zatvora zbog zapovjedne odgovornosti za zločine policijskih snaga bosanskih Srba nad Bošnjacima i bosanskim Hrvatima.
Podsjetimo sudac Harhoff, koji je prozvao predsjednika Haškog suda Theodora Merona za politički utjecaj na presude, diskvalificiran je i isključen iz slučaja protiv Šešelja, čime je odgođeno izricanje prvostupanjske presude najavljene za 10.mjesec prošle godine. Harhoffov istup potom su iskoristile obrane Stanišića i Župljanina kako bi zatražile poništenje prvostupanjskih presuda.
Stanišić, prvi ministar policije bosanskih Srba kojeg se smatra ključnim u uspostavi i vođenju zloglasnih logora poput Omarske, Manjače i Keraterma - utemeljio je svoj zahtjev za poništenjem procesa na temelju diskvalifikacije suca Harhoffa iz Šešeljevog slučaja, nakon što su dva od tri suca iz disciplinske komisije zaključila da je pokazao pristranost istupom u pismu.
Zahtjevu za obustavu žalbenog postupka pridružio se potom i Župljanin, koji je u sporno vrijeme bio direktno podređen Stanišiću, kao najviši policijski dužnosnik tzv. Autonomne Regije Krajine (ARK) u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Kasnije je postao savjetnik Radovana Karadžića, bivšeg političkog vođe bosanskih Srba kome se takođe sudi pred Haškim sudom.
Ovom odlukom nastavlja se žalbeni postupak u kojem su obrane zatražile oslobađanje njihovih klijenata, dok je haško tužiteljstvo zatražilo doživotne kazne zatvora zbog velike težine zločina.
Osuđeni su naime kao članovi udruženog zločinačkog poduhvata trajnog uklanjanja Bošnjaka i Hrvata s teritorija planirane srpske države u ukupno 20 bosanskohercegovačkih općina 1992. godine.
Od ukupno deset, Stanišić je proglašen krivim po tri, a Župljanin po četiri točke optužnice. Sudsko vijeće je zaključilo da su obojica odgovorni za progone kao zločin protiv čovječnosti, za ubojstvo, te za mučenje kao kršenje zakona i običaja ratovanja - dok je Župljanin proglašen krivim i za istrebljenje.
Bivši čelnici policije bosanskih Srba tako nisu uspjeli iskoristiti istup suca zviždača Harhoffa i sukob među haškim sucima u vezi kontroverzinih oslobađajućih presuda optuženim časnicima po zapovjednoj odgovornosti, kako je to s druge strane uspjelo vođi srbijanskih radikala Vojislavu Šešelju.
„Žalbeno vijeće se nije uvjerilo da su nalazi Specijalnog vijeća u slučaju Šešelj u vezi pristranosti suca Harhofa – posebne okolnosti koje zahtjevaju interlokutornu odluku u vezi slučaja. Budući da se pristranost suca Harhoffa nije utvrdila u ovom slučaju nema osnova za tvrdnje obrane tijekom žalbenog postupka o nastavku prejudiciranja (predrasuda u žalbenom slučaju). Shodno tome, nema ni opravdanja za zaustavljanje ili prekidanje žalbenog procesa.“, stoji u odbijenici Žalbenog vijeća da ukine presude od 22 godine zatvora zbog zapovjedne odgovornosti za zločine policijskih snaga bosanskih Srba nad Bošnjacima i bosanskim Hrvatima.
Podsjetimo sudac Harhoff, koji je prozvao predsjednika Haškog suda Theodora Merona za politički utjecaj na presude, diskvalificiran je i isključen iz slučaja protiv Šešelja, čime je odgođeno izricanje prvostupanjske presude najavljene za 10.mjesec prošle godine. Harhoffov istup potom su iskoristile obrane Stanišića i Župljanina kako bi zatražile poništenje prvostupanjskih presuda.
Stanišić, prvi ministar policije bosanskih Srba kojeg se smatra ključnim u uspostavi i vođenju zloglasnih logora poput Omarske, Manjače i Keraterma - utemeljio je svoj zahtjev za poništenjem procesa na temelju diskvalifikacije suca Harhoffa iz Šešeljevog slučaja, nakon što su dva od tri suca iz disciplinske komisije zaključila da je pokazao pristranost istupom u pismu.
Zahtjevu za obustavu žalbenog postupka pridružio se potom i Župljanin, koji je u sporno vrijeme bio direktno podređen Stanišiću, kao najviši policijski dužnosnik tzv. Autonomne Regije Krajine (ARK) u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Kasnije je postao savjetnik Radovana Karadžića, bivšeg političkog vođe bosanskih Srba kome se takođe sudi pred Haškim sudom.
Ovom odlukom nastavlja se žalbeni postupak u kojem su obrane zatražile oslobađanje njihovih klijenata, dok je haško tužiteljstvo zatražilo doživotne kazne zatvora zbog velike težine zločina.
Osuđeni su naime kao članovi udruženog zločinačkog poduhvata trajnog uklanjanja Bošnjaka i Hrvata s teritorija planirane srpske države u ukupno 20 bosanskohercegovačkih općina 1992. godine.
Od ukupno deset, Stanišić je proglašen krivim po tri, a Župljanin po četiri točke optužnice. Sudsko vijeće je zaključilo da su obojica odgovorni za progone kao zločin protiv čovječnosti, za ubojstvo, te za mučenje kao kršenje zakona i običaja ratovanja - dok je Župljanin proglašen krivim i za istrebljenje.
