Politički dogovor, ako je i postojao, ne može biti uslov za odluku suda kada je riječ o optuženicima za ratne zločine, smatraju analitičari u Bosni i Hercegovini. Raspravno vijeće Haškog suda, naime, uvažilo je zahtjev Radovana Karadžića da mu se tokom izricanja kazne uzme kao olakšavajuća okolnost navodni sporazum koji je zaključio sa Ričardom Holbrukom, američkim diplomatom i jednim od kreatora Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sporazum Holbruk - Karadžić niko nikada nije vidio iako su mediji o njemu pisali, a za Karadžića, kažu u BiH, ne mogu postojati nikakve olakšavajuće okolnosti.
Sudije u raspravnom vijeću odlučile su da će, prilikom donošenja presude, djelomično uvažiti navodni sporazum između Radovana Karadžića, pred Haškim tribunalom optuženog za genocid i ratne zločine, i Ričarda Holbruka.
Navodi se da je ovakva odluka donesena zbog činjenice da je Karadžić napustio 1996. godine sve državne i stranačke funkcije u Republici Srpskoj.
No, nigdje se ne pominje da su zločini za koje se tereti pred Tribunalom, počinjeni između 1992 i 1995. godine.
Direktor sarajevskog Istraživačko-dokumentacionog centra Mirsad Tokača kaže da nema dokaza da je takav dogovor postojao. I da je postojao, riječ je o političkom dogovoru koji ni na koji način ne može obavezivati Tribunal:
„Prosto je apsurdno da neki političar nekome u nekom razgovoru može da obeća da neće biti krivično gonjen. To je potpuno apsurdno. Takvi dogovori nemaju nikakvu obavezu za sud i ne mislim da bi bilo kakva vrsta takvih obećanja mogla uticati na sud. To je potpuna besmislica“, kaže Tokača.
Sudije u raspravnom vijeću su, kako prenose mediji, prihvatile Karadžićevo pozivanje na praksu Haškog suda - da se dobrovoljno odustajanje od političkih funkcija smatra kao olakšavajuća okolnost haškim optuženicima, poput, naprimjer, slučaja protiv Daria Kordića, Milana Babića i Biljane Plavšić.
Profesor Goran Šimić, stručnjak iz oblasti krivičnog prava i tranzicijske pravde, takođe podsjeća da niko ne zna šta se nalazi u tom dokumentu i da li on postoji:
„Sud kaže da on navodno postoji i da će ga takvim cijeniti. Za nadati se da jednog dana kada presuda bude objelodanjena da će sud, ako već cijeni to kao olakšavajuću okolnost, to obrazložiti. Međutim, mene zabrinjava u toj cijeloj priči da je neko nekome prije 20 godina obećao, ako ikad dođe na sud, da mu se neće suditi ili će mu biti lakše itd.. To je nešto što je u svjetskim i u domaćim okvirima potpuno neprihvatljiva praksa“, kaže Šimić.
Za Radovana Karadžića ne mogu postojati nikakve olakšavajuće okolnosti, navodi predsjednik Saveza logoraša BIH Jasmin Mešković:
„To je osoba, čovjek pod čijim se patronatom dešavalo sve što je loše u BiH, sve ono što je Radovan Karadžić znao, ili morao znati. Cijenimo da ne bi trebalo imati u konkretnom slučaju olakšavajućih okolnosti, pa makar to bio i sporazum velikih sila, u kojem je učestvovao i gospodin Karadžić“, kaže Mešković.
Karadžić je još 2008. godine tražio obustavu haškog postupka koji se vodi protiv njega na temelju tog navodnog sporazuma, no taj zahtjev je odbačen. Tada je tokom pretpretresnog postupka pokušao da ospori jurisdikciju Tribunala da mu sudi, pozivajući se na sporazum koji je navodno bio sklopio sa Holbrukom, ali sud je taj zahtjev odbacio uz obrazloženje da takav sporazum, čak i da je zaista sklopljen, nije obavezujući za Tribunal.
Direktor sarajevskog Istraživačko-dokumentacionog centra Mirsad Tokača kaže da se olakšavajuće okolnosti mogu dobiti, recimo, u slučaju priznanja krivice:
„Drugo su dogovori o priznanju krivice. Drugo su dogovori sa sudom kada se njima uzima kao olakšavajuća okolnost to što su priznali krivicu. Karadžić nije nikakvu krivicu priznavao, on nije uopšte ušao u proces da se o tome razgovara. Dapače, Karadžić je izbjegavao pravdu. Ne razumijem šta bi tu sud trebao da uvaži. Zaista izgleda da sud ponovo tone u jednu mračnu sferu koja je prihvatanje bilo kakvih vrsta političkih dilova“, smatra Tokača.
„Samo sud može cijeniti sve okolnosti. A da neko nekome unaprijed obećava da neće biti proceusiran i slično, predstavlja domen politike, a ne prava i pravičnog suđenja. Šta je sa tim svim žrtvama koje se nalaze sa druge strane? Da li je njih iko ikad pitao? Da li im je ikad iko obećao prije 20 godina da će dobiti pravdu za ono što im se dogodilo? Apsurd“, konstatuje profesor Goran Šimić.
Karadžić je prošle godine tražio da, u slučaju da bude proglašen krivim, prilikom izricanja presude sudsko vijeće uzme u obzir kao olakšavajuću okolnost navodni sporazum sa Holbrukom, kao i dobro ponašanje optuženog tokom boravka u pritvoru.
Radovan Karadžić tereti se za dvostruki genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih posmatrača 1995. godine, a izvođenje dokaza pred Haškim sudom bi se trebalo okončati iduće sedmice izvođenjem posljednjeg svjedoka obrane. Uhapšen je 21. jula 2008. godine, a prilikom prvog pojavljivanja pred sudom izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice. Suđenje mu je počelo 26. oktobra 2009. godine.
Sudije u raspravnom vijeću odlučile su da će, prilikom donošenja presude, djelomično uvažiti navodni sporazum između Radovana Karadžića, pred Haškim tribunalom optuženog za genocid i ratne zločine, i Ričarda Holbruka.
Navodi se da je ovakva odluka donesena zbog činjenice da je Karadžić napustio 1996. godine sve državne i stranačke funkcije u Republici Srpskoj.
No, nigdje se ne pominje da su zločini za koje se tereti pred Tribunalom, počinjeni između 1992 i 1995. godine.
Direktor sarajevskog Istraživačko-dokumentacionog centra Mirsad Tokača kaže da nema dokaza da je takav dogovor postojao. I da je postojao, riječ je o političkom dogovoru koji ni na koji način ne može obavezivati Tribunal:
„Prosto je apsurdno da neki političar nekome u nekom razgovoru može da obeća da neće biti krivično gonjen. To je potpuno apsurdno. Takvi dogovori nemaju nikakvu obavezu za sud i ne mislim da bi bilo kakva vrsta takvih obećanja mogla uticati na sud. To je potpuna besmislica“, kaže Tokača.
Sudije u raspravnom vijeću su, kako prenose mediji, prihvatile Karadžićevo pozivanje na praksu Haškog suda - da se dobrovoljno odustajanje od političkih funkcija smatra kao olakšavajuća okolnost haškim optuženicima, poput, naprimjer, slučaja protiv Daria Kordića, Milana Babića i Biljane Plavšić.
Profesor Goran Šimić, stručnjak iz oblasti krivičnog prava i tranzicijske pravde, takođe podsjeća da niko ne zna šta se nalazi u tom dokumentu i da li on postoji:
„Sud kaže da on navodno postoji i da će ga takvim cijeniti. Za nadati se da jednog dana kada presuda bude objelodanjena da će sud, ako već cijeni to kao olakšavajuću okolnost, to obrazložiti. Međutim, mene zabrinjava u toj cijeloj priči da je neko nekome prije 20 godina obećao, ako ikad dođe na sud, da mu se neće suditi ili će mu biti lakše itd.. To je nešto što je u svjetskim i u domaćim okvirima potpuno neprihvatljiva praksa“, kaže Šimić.
Za Radovana Karadžića ne mogu postojati nikakve olakšavajuće okolnosti, navodi predsjednik Saveza logoraša BIH Jasmin Mešković:
„To je osoba, čovjek pod čijim se patronatom dešavalo sve što je loše u BiH, sve ono što je Radovan Karadžić znao, ili morao znati. Cijenimo da ne bi trebalo imati u konkretnom slučaju olakšavajućih okolnosti, pa makar to bio i sporazum velikih sila, u kojem je učestvovao i gospodin Karadžić“, kaže Mešković.
Karadžić je još 2008. godine tražio obustavu haškog postupka koji se vodi protiv njega na temelju tog navodnog sporazuma, no taj zahtjev je odbačen. Tada je tokom pretpretresnog postupka pokušao da ospori jurisdikciju Tribunala da mu sudi, pozivajući se na sporazum koji je navodno bio sklopio sa Holbrukom, ali sud je taj zahtjev odbacio uz obrazloženje da takav sporazum, čak i da je zaista sklopljen, nije obavezujući za Tribunal.
Direktor sarajevskog Istraživačko-dokumentacionog centra Mirsad Tokača kaže da se olakšavajuće okolnosti mogu dobiti, recimo, u slučaju priznanja krivice:
„Drugo su dogovori o priznanju krivice. Drugo su dogovori sa sudom kada se njima uzima kao olakšavajuća okolnost to što su priznali krivicu. Karadžić nije nikakvu krivicu priznavao, on nije uopšte ušao u proces da se o tome razgovara. Dapače, Karadžić je izbjegavao pravdu. Ne razumijem šta bi tu sud trebao da uvaži. Zaista izgleda da sud ponovo tone u jednu mračnu sferu koja je prihvatanje bilo kakvih vrsta političkih dilova“, smatra Tokača.
„Samo sud može cijeniti sve okolnosti. A da neko nekome unaprijed obećava da neće biti proceusiran i slično, predstavlja domen politike, a ne prava i pravičnog suđenja. Šta je sa tim svim žrtvama koje se nalaze sa druge strane? Da li je njih iko ikad pitao? Da li im je ikad iko obećao prije 20 godina da će dobiti pravdu za ono što im se dogodilo? Apsurd“, konstatuje profesor Goran Šimić.
Karadžić je prošle godine tražio da, u slučaju da bude proglašen krivim, prilikom izricanja presude sudsko vijeće uzme u obzir kao olakšavajuću okolnost navodni sporazum sa Holbrukom, kao i dobro ponašanje optuženog tokom boravka u pritvoru.
Radovan Karadžić tereti se za dvostruki genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih posmatrača 1995. godine, a izvođenje dokaza pred Haškim sudom bi se trebalo okončati iduće sedmice izvođenjem posljednjeg svjedoka obrane. Uhapšen je 21. jula 2008. godine, a prilikom prvog pojavljivanja pred sudom izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice. Suđenje mu je počelo 26. oktobra 2009. godine.