Zbog ubijanja Srebreničana nisu se mogli razmijeniti srpski vojnici

Srebrenički zarobljenici nikad nisu stigli na odredište, što je izazvalo veliko ogorčenje obitelji zarobljenih srpskih vojnika, budući da su Srebreničani trebali biti za njih razmjenjeni.

Na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS-a) Ratku Mladiću iskaz je dovršio Milenko Todorović, načelnik za obavještajno-sigurnosne poslove Istočno - bosanskog korpusa VRS-a.

Pukovnik Todorović je, kao svjedok haškog tužiteljstva, opisao u glavnom iskazu kako mu nakon zauzimanja Srebrenice u srpnju 1995. godine - iz Glavnog štaba VRS-a poslana pisana zapovjed za pripremu uvjeta za prihvat oko 1200 zarobljenih Bošnjaka u logor Batković.

Nakon što je Todorović nazvao Glavni štab, „njegov šef“, sigurnosno-obavještajni oficir Zdravko Tolimir mu je tada poručio „da se odustalo od tog zadatka“.

Nakon što je obrana u unakrsnom ispitivanju željela prikazati kako se naredba o pripremi logora Batković za zarobljene Srebreničane prenela mimo znanja generala Mladića, odnosno mimo zakonske procedure, tužiteljstvo se u dodatnom ispitivanju najviše bavilo komunikacijom između korpusa i Glavnog štaba - kako bi pokazalo drugačije. Odnosno da je Tolimir postupao i tada u skladu sa svojim ovlastima i procedurom te da je kao desna ruka generala Mladića u Glavnom štabu - prvo prenio naređenje o pripremi logora Batković, a nakon toga ga obustavio budući da se odučilo pogubiti bošnjačke muškarca i dječake.

Kako bi potkrijepila iskaz svjedoka o pozivu u kojem je general Zdravko Tolimir rekao – kako se odustalo od dopreme zarobljenika, tužiteljica Abir Hasan (Abeer Hassan) je predočila telefonski imenik u kojem su bili brojevi za direktnu vezu između zapovjedništva korpusa i Glavnog štaba VRS-a.

Također predstavljeno je uputstvo generala Tolimira o komunikaciji odjeljenja raznih korpusa s Glavnim štabom, kao i niz naređenja, istovjetnih što se tiče tematike i lanca njihovog prenošenja.

„Da li Tolimir postupa ovim u vezi s ovim dokumentom u skladu sa svojom nadležnošću?“, ispitivala je tužiteljica Hasan.

„Djelomično da i ne. Ako su ovo instrukcije, kako sam ja shvatio, onda da. Ako je ovo zapovjed, onda ne“, odgovorio je svjedok.

Nakon što je tužiteljica inzistirala na direktnom odgovoru, kako bi pokazala da se upravo Tolimir u Glavnom štabu VRS-a bavio pitanjima zarobljenika, Todorović je potvrdio da u dokumentu „ne vidi ništa nezakonito“.

Kako bi pokazalo da su zarobljeni Srebreničani trebali biti razmjenjeni umjesto pogubljeni, tužiteljstvo je predočilo i dokument u kojem se, 2 mjeseca nakon njihovog pogubljenja - spominje problem u vezi razmjene zarobljenika. U njemu upravo Tolimir ukazuje na problem razmjene „budući da su srpske snage zarobile premalo neprijateljskih vojnika“.

„Da je došlo svih 1000 do 1200 najavljenih zarobljenika u Batković, ne bi bio sporan broj zarobljenika za razmjenu. Bilo bi ih za razmjenu zapravo“, potvrdio je na kraju dodatnog ispitivanja svjedok Todorović.


Podsjetimo, u glavnom iskazu on je spomenuo kako je čuo glasine prema kojima su spomenuti bošnjački zarobljenici – umjesto da budu odvedeni u Batković i pripremljeni za razmjenu – pogubljeni u Pilici.

Umjesto najavljenih oko 1200, u Batković su stigla u srpnju samo 22 Srebreničana zarobljena od strane Zvorničke brigade (VRS), a koji su potom razmjenjeni za zarobljene srpske vojnike. Suđenje za dvostruki genocid i ostale zločine u BiH nastavilo se iskazom zaštićenog svjedoka pod pseudonimom RM-038, na sjednici potpuno zatvorenoj za javnost.