Dostupni linkovi

Vukovar: Dvojezične ploče i odvojene škole


Policija čuva dvojezične ploče u Vukovaru, 03. rujan 2013.
Policija čuva dvojezične ploče u Vukovaru, 03. rujan 2013.
Nakon nasilnog skidanja ploča sa dvojezičnim tekstom na latinici i ćirilici prethodnog dana u Vukovaru, prosvjed u utorak je protekao mirno. Istražili smo - koja je uloga HDZ-a u svemu tome, kako su se u praćenju događaja ponijeli mediji, i u kojoj su vezi odvojeno školstvo i vrtići u Vukovaru sa postavljanjem dvojezičnih ploča?

Vladajući socijaldemokrati od državne razine do vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe za razbijanje dvojezičnih ploča u ponedjeljak prozivaju HDZ koji na taj način – tvrde oni – želi srušiti socijaldemokratskog načelnika u Vukovaru i krenuti u borbu za vlast na državnoj razini. Jesu li oni u pravu? Na to pitanje za RSE odgovara dobar poznavatelj prilika u istočnoj Slavoniji, politički analitičar Jaroslav Pecnik.

„Ne znam stoji li HDZ iza toga. Mogu pretpostaviti da stoji, ali ako i ne stoji – duhovno, ideološki i politički mu potpuno odgovara ovo što se dešava. U svakom slučaju ponavlja se priča o kestenjarima iz vremena Račanove socijaldemokatske vlade pred desetak godina i poruka je jasna: Hrvatska se nalazi u raljama komunističkih vlasti, komunističkih agenata, ljudi koji ne misle dobro Hrvatskoj i mi moramo osvijestiti ovaj puk da vide o čemu se zapravo radi. Što je to HDZ kroz Statut grada Vukovara 2009. godine propagirao – to sada nema veze. Tko pamti 2009-tu?! Bitno je ovo što se sada dešava“, kaže Pecnik.

Hoće li Vlada imati dovoljno energije da ustraje u postavljanju dvojezičnih ploča i provođenju Ustavnog zakona o pravima manjina? Pecnik u to ne vjeruje.

„Vlada će nastojati naći neko polovično rješenje, drugim riječima – taj se zakon neće primjenjivati na određena područja, na određene institucije. Dakle, neće vrijediti za sve i onako kako je bilo zamišljeno, nego selektivno – na određenim institucionalnim adresama. Ja mislim da to baš i nije pametno.“

Otvorena pitanja

Medijski ekspert Stjepan Malović za RSE kaže kako mu nije jasno zašto su se mediji, u prvome radu javni servis, u zbivanjima ponašali kao glasnogovornici pojedinih aktera, a nisu analitički išli korak ispred njih.

„Mislim da ja - kao obični gledatelj, konzument informacija, koji želi znati što se događa u Vukovaru – da sam dosta zbunjen, da nisam siguran procijeniti što je zaista pozadina i zašto novinari – a znaju manje-više sve informacije – ne idu korak ispred, nego idu korak iza političara i prosvjednika i predstavnika raznih interesnih skupina“, kaže Malović.

A upravo na temelju tih informacija građani bi mogli stvarati sudove o tome je li taj prosvjed opravdan ili nije, ili pak iza njega stoji nešto treće.

„Nisam baš čuo ni previše mjesnih predstavnika srpske zajednice da kažu - što oni o svemu tome misle? Dakle, ima puno otvorenih pitanja na koje mi kao građani nemamo odgovore, i sve će se to zaboraviti do prvog sljedećeg postavljanja neke table itd...“

Biljana Gaća, aktivistica u nevladinoj udruzi Infocentar mladih u Vukovaru, predsjednica Foruma mladih Socijaldemokratske partije u tom gradu i socijaldemokratska vijećnica u vukovarskom Gradskom vijeću pristala je dati izjavu za RSE, uz ogradu da ne želi da se njena izjava shvati kao politički obojana.

„Ja ne bih htjela davati izjave o tome je li ćirilica potrebna ili nije, jer ja sa svojih 23 godine, dakle kao mlada osoba, ne mogu u potpunosti shvatiti bol i patnju ljudi koji su prošli rat i sve ovo što se tu događalo. Ono što vam mogu reći – vrlo kratko – jest da je ovo postavljanje tabli zapravo preskakanje koraka koji su se prije toga trebali dogoditi.“

Naime, ona je duboko uvjerena da je cijeli proces u gradu Vukovaru nakon završetka mirne reintegracije tekao - pogrešno.

„Ja mislim da je taj proces do sada krivo rađen – mi još uvijek imamo podijeljene vrtiće, još uvijek imamo podijeljene škole, do prije par godina imali smo podijeljene kafiće i diskoteke, i sad bi odjednom htjeli postaviti te table! Mislim da se preskočilo korake koji su trebali biti učinjeni prije postavljanja tabli i zbog toga je nanesena šteta Vukovarcima. Posebno me smeta što uvijek svi van Vukovara misle da znaju što je Vukovarcima zapravo najpotrebnije, a nitko ne pita ljude koji ovdje žive – što je njima najpotrebnije? I Srbe i Hrvate i Rusine i Mađare – što oni žele u svom gradu i što je njima potrebno?“

(FOTOGALERIJA: Prosvjed u Vukovaru 2. rujna 2013)


Ni Srbija nije imuna na jezički nacionalizam

Poznati lingvista Ranko Bugarski, član Komiteta eksperata Saveta Evrope o regionalnim i manjinskim jezicima kaže da je u Srbiji upotreba manjinskih jezika na evropskom nivou. To je posledica visokih standarda nasleđenih iz bivše Jugoslavije, pa i narušavanje nekih od njih u ratno i poratno vreme, nije uspelo da ozbiljno ugrozi ranija dostignuća. To međutim, ne znači da srpski jezički nacionalizam nije zahvatio i Srbiju.

Na pitanje da li u Srbiji postoje neka žarišta i da li se može dogoditi incidenti slični onima u Vukovaru, Bugarski odgovara:

"Mislim da ne. Ne bih isključio neke incidente manjih razmera, ali mislim da se realno ne mogu očekivati. Vukovar je ipak vrlo specifičan slučaj. Niko, naravno, ne želi da opravdava to divljanje nacionalističko, šovinističko itd, ali Vukovar je ipak nešto posebno".

Podsetimo, ipak, da se Albanci sa juga Srbije u poslednje vreme žale na jezičke teškoće sa kojima se suočavaju u raznim institucijama, to se događa i sa Bošnjacima. Nedavno se pokazalo da se mnogi sudski procesi ne rešavaju jer se čekaju tumači za bosanski jezik, bilo je ozbiljnih problema u Novom Sadu u kome su menjani javni napisi, kako bi se forsirala ćirilica.

"Nije se nametao neki novosrpski jezik za razliku od, recimo, novohrvatskog, ali taj srpski jezički nacionalizam je pronašao je svoju metu ne u samom jeziku nego u pismu - insistiranjem na ćirilici i potiskivanjem latinice. Recimo, novija neka dešavanja u Vojvodini u vezi sa potiskivanjem latinice i prilično agresivnim nametanjem ćirilice, ne samo u Vojvodini, ali možda naročito tamo. To se donekle onda može posmatrati i u ovom drugom ključu, dakle kao afirmacija većinskog naroda pri kojoj se nacionalne manjine, pa i sam taj narodi, delovi tog naroda koji se služe latinicom, nekako guraju u drugi plan", kaže Bugarski.

BiH: Politika i razdor u lingvistici

Za razliku od Hrvatske, u Bosni i Hercegovini jezici naroda i dva pisma su u upotrebi i nema sistemskog kršenja zakona u tom smislu. Iako su ratna dešavanja ostavila traga, jezik se nije u velikoj mjeri koristio kao oružje za međunacionalna razračunavanja. No, bilo je sporadičnih kršenja zakona.

Tako je na magistralnoj cesti koja od Sarajeva vodi prema jugu zemlje, i koja je trebala poslužiti kao pilot projekat dvojezičnih saobraćajnih znakova, zamijenjeno 300 znakova. Oni su nakon nekoliko mjeseci uništeni. Procijenjena šteta, za koju su privođeni maloljetnici, je pedeset hiljada eura.

„Prvog dana kada su se pojavili išarani ćirilični natpisi, političari su odmah trebali izaći i omogućiti izlazak na teren onima koji će brisati ili postavljati nove, i sve tako dok jednostavno ne uočimo da smo mi koji smo demokrati, ljudi koji žele građansko društvo, dovoljno uporni da ćemo istrajati u tome da oboba natpisa na ulasku u svaki bh. grad budu dvojezična“, kaže politolog Husein Oručević.

Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, jezici konstitutivnih naroda se ravnopravno koriste, kao i oba pisma. I pored dobrih zakonskih rješenja, dolazi do problema, bilo da se radi o uništavanju putne komunikacije, ili pak izbjegavanju ploča sa dvojezičnim nazivima institucija i ustanova, posebno u manjim mjestima.

Lingvistkinja i dekanica Filozofskog fakulteta Pale Milanka Babić podvlači:

„Identifikovanje sa latinicom ili samo sa ćirilicom, pokazuje da je politika unijela suviše elemenata razdora u samu lingvistiku.“
  • Slika 16x9

    Tina Jelin - Dizdar

    Novinarstvom se počela baviti 1996. godine. Od 1998. radi za Radio Slobodna Evropa. Bila je i stalni suradnik Studija 88,  Radija101, Reuters-a. Višestruko nagrađivana novinarka.

XS
SM
MD
LG