Potpredsjednik crnogorskog parlamenta Suljo Mustafić uručio je u Vili Gorica Trinaestojulske nagrade politikologu Radulu Kneževiću i književnicima Iliji Lakušiću i Gojku Čelebiću.
Iako Prema Zakonu o državnim nagradama, to najveće državno priznanje uručuje predsjednik Skupštine, prvi čovjek crnogorskog parlamenta Ranko Krivokapić se u petak nije pojavio, a uručivanju nagrada nije prisustvovao niko od potpredsjednika ili ministara u crnogorskoj vladi.
Imena laureta izazvala su pravu buru negodovanja među crnogorskim intelektualcima i dijelu vlasti koji smatraju da su pojedini dobitnici prepoznati kao negatori crnogorske samostalnosti i autentične crnogorske nacionalne kulture.
“U ime Skupštine Crne Gore čestitam laureatima. Želim im dobro zdravlje i uspjeh u daljem radu i stvaralaštvu”.
Bio je to potpredsjednik Skupštine Crne Gore Suljo Mustafić koji je uručio nagrade Kneževiću Lakušiću i Čelebiću, što je po zakonu trebalo da uradi prvi čovjek parlamenta Ranko Krivokapić. No, on je u Beogradu, gdje boravi u svojstvu predsjednika Parlamentarne skupštine OEBSa .
Krivokapić je elegantno izbjegao da uradi ono što mu nije bilo milo. Naime, Krivokapić kao i brojni crnogorski intelektualci poput pisca Mladena Lompara i akademika Radoslava Rotkovića, dodjelu 13. julske nagrade Kneževiću Lakušiću i Čelebiću doživaljava kao nagradu za one koji su uporni borci protiv države Crne Gore, negatori crnogorske nacije i naroda, poznati po ukidanju institucija i udruženja od posebnog interesa za afirmaciju crnogorske kulture i umjetnosti.
No, osim Krivokapićevog odsustva vidno je bilo odsustvo predstavnika Vlade. Nije bilo premijera, niti potpredsjednika niti ministara. Ali došao je predsjednik Crne Gore Filip Vujanović.
U ime dobitnika prisutnima se obratio Gojko Čelebić, književnik i književni kritičar i bivši ministar kulture.
“Trinaestojulska nagrada je čast i počast za sve građane Crne Gore. Svi je podjednako osjećaju u srcu. Kako ovi ovdje tako i oni tamo. Narvno, i dobitnici prošli i dobitnici budući”.
U ime žirija koji je odlučio o dobitnicima 13. julske nagrade govorio je književnik Dragan Koprivica:
Dragan Koprivica
“Polazeći od privrženosti svih kandidata tradicionalnim vrijednostima Crne Gore, uz sagledavanje stručnih, naučnih i umjetničkih referenci, žiri je pošao od koncepta građanske države jednakih šansi za sve. Tako da se žiri nije rukovodio dubiozama o dežurnim favoritima i redovnim autsajderima. Imponuje i činjenica da su i pisci iz sastava žirija nagrađenim piscima dali istovjetnu svesrdnu podršku”.
Predsjednik žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade bio je Dragan Vukčević, a članovi Predrag Ivanović, Dragan Koprivica, Andrej Nikolaidis i Milenko Popović.No, ubrzo nakon objavljivanja spiska laureata, pisac Andrej Nikolaidis saopštio je da je podnio ostavku na članstvo u žiriju, te da nije učestvovao u pisanju saopštenja tog tijela.
Dok se žiri osipao predsjednik parlamenta je nagovještavao da ovogodišnji laureati priznanje neće dobiti iz njegovih ruku. Evo kako književnik Milorad Popović u izjavi za RSE komentariše odsustvo Krivokapića na dodjeli 13. julske nagrade:
“Mislim da je ovdje riječ o jednoj političkoj, ideološkoj i vrijednosnoj konfuziji koja je dovela do tog skandala da dva drugorazredna pisca koji su u 90-tim godinama proganjali antiratne kulturne djelatnike danas dobijaju nagradu 13. jul. Tako da sami taj gest predsjednika parlamenta da ne uruči nagrade ne bih nešto posebno komentarisao i ne bih mu dao neko preveliko značenje. Danas u Crnoj Gori na žalost imamo puno marketinških igara, a premalo suštine. Tako da i ove igre oko 13. julske nagrade su dokaz jedne velike moralne i političke krize u kojoj se Crna Gora danas nalazi”, kaže književnik Milorad Popović.
U Crnoj Gori nije bilo opšteg nacionalnog pomirenja, nije bilo ni lustracije, te sve što se događa na kulturnoj sceni i u dijelu nacionalnih simbola Crne Gore uvjek je bilo i sada je prostor za beskrajne manipulacije i političke profite, kaže profesorica Božena Jelušić koja u aktuelnom izboru laureata 13. julske nagrade vidi i dijagnozu stanja društva koje razbuktava podjele.
Profesorica Jelušić ukazuje na paradoks da je država najprije poništila crnogorsku književnost novom kodifikacijom jezika, a istovremeno dodjeljuje nagradu onima koji su eksplicitno protiv naziva vlastitog jezika:
“Šta to radimo? Na jednoj strani kodifikujemo arhaični govor, nacionalno prepoznatljiv do karikaturalnosti, a na drugoj strani nagrađujemo autore koji, razumije se, neće tako da govore i pišu nego su i eksplicitno protiv toga čak i drugačije nazivaju vlastiti jezik. Prema tome, mislim da su to dovoljni primjeri da se svi ti i kulturni događaji i nacionalni simboli ustvari koriste u manipulativne svrhe, a na kraju krajeva uvijek se manipulacija okreće protiv onih koji je sprovode. Tako da na kraju nisu na dobitku ni manipulatori, a ono što je za mene najtragičnije što nije na dobitku crnogorski građanin i crnogorska kultura.“
