Kako bi pokazao da se Srpska demokratska stranka vodila demokratskim principima, a ne željom za etničkim čišćenjem - bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić je za svjedoka obrane doveo u Den Haag svog ratnog šefa kabineta Trifka Komada.
On je došao potvrditi svom bivšem vođi priču o organiziranju islamskih fundamentalista nakon čega su krenule aktivnosti SDS-a, navodno iz straha bosanskih Srba. Tužiteljstvo je Komada pak suočilo s nizom presretnutih razgovora stranačkog vodstva koji pokazuju predratne aktivnosti SDS-a u cilju nasilnog preuzimanja vlasti u brojnim bosanskohercegovačkim općinama.
Haško tužiteljstvo je pokazalo više zapisnika sa Skupštine bosanskih Srba koji predviđaju osnivanje Kriznih štabova u općinama u kojima se željelo preuzeti vlast.
Preuzimanje je, prema dokumentima iz 1991.godine - detaljno predviđeno, a tužitelj Alan Tieger je podsjetio tajnika SDS-a Komada i na „Varijantu A i B“, preuzimanje općina u kojima su bosanski Srbi većina, kao i u onima u kojima su manjina.
„Gospodine Komad, jeste li Vi bili prisutni prilikom sjednice u poslaničkom klubu, koja je održana 14.veljače 1992. godine – i tijekom koje je gospodin Karadžić čak u četiri navrata spominjao dokument „Varijanta A i B“. Između ostalog obratio se slušaocima pitanjem – da li se sjećaju pitanja o kojem on govori“, ispitivao je tužitelj.
Karadžićev svjedok obrane je više puta porekao da je kao tajnik SDS-a imao saznanja o spornom dokumentu „Varijanta A i B“, odnosno planu preuzimanja općina prilikom čega su počinjeni brojni zločini i protjerivanje stanovništva nesrpske nacionalnosti. Kao i većina Karadžićevih svjedoka i Komad se pozivao na službenu proceduru kako bi skinuo sa sebe odgovornost.
„Je li gospodine Komad tvrdite, da ponovno usprkos činjenici da je prilikom sastanaka u Klubu poslanika bilo govora ponovno o ovom dokumentu – da Vi za njega niste znali?“, čudio se tužitelj želeći pokazati nevjerodostojnost svjedoka.
„Nisam imao obavezu da prisustvujem svim sjednicama. S vremena na vreme sam prisustvovao. A jedino što iznosim da taj dokument o kojemu Vi govorite nije bio na organima stranke. Niti je usvajan na organima stranke. Jel' da je usvajan morao bi imati protokol, morao bi imati pečat, morao bi imati potpis...“, pokušao je opravdati svoje neznanje svjedok o planovima vrha SDS-a na čijem je čelu bio Karadžić.
Kako bi pokazao da je Karadžić čvrsto upravljao s lokalnim čelnicima SDS-a, od kojih su mnogi dovedeni u vezu s ratnim zločinima, tužitelj Tieger je suočio Komada i s nizom presretnutih razgovora njegovih stranačkih kolega, kao i stavovima optuženog.
Optuženi će u nastavku suđenja izvesti još nekoliko SDS-ovca kako bi mu potvrdili teze obrane o počecima sukoba u Bosni i Hercegovini, a koji će nakon toga tužiteljstvu morati objasniti svoju ulogu u ratu.
Poput idućeg svjedoka - Milovana Cicka Bjelice, lokalnog vođe SDS-a u Sokolcu.
On je došao potvrditi svom bivšem vođi priču o organiziranju islamskih fundamentalista nakon čega su krenule aktivnosti SDS-a, navodno iz straha bosanskih Srba. Tužiteljstvo je Komada pak suočilo s nizom presretnutih razgovora stranačkog vodstva koji pokazuju predratne aktivnosti SDS-a u cilju nasilnog preuzimanja vlasti u brojnim bosanskohercegovačkim općinama.
Haško tužiteljstvo je pokazalo više zapisnika sa Skupštine bosanskih Srba koji predviđaju osnivanje Kriznih štabova u općinama u kojima se željelo preuzeti vlast.
Preuzimanje je, prema dokumentima iz 1991.godine - detaljno predviđeno, a tužitelj Alan Tieger je podsjetio tajnika SDS-a Komada i na „Varijantu A i B“, preuzimanje općina u kojima su bosanski Srbi većina, kao i u onima u kojima su manjina.
„Gospodine Komad, jeste li Vi bili prisutni prilikom sjednice u poslaničkom klubu, koja je održana 14.veljače 1992. godine – i tijekom koje je gospodin Karadžić čak u četiri navrata spominjao dokument „Varijanta A i B“. Između ostalog obratio se slušaocima pitanjem – da li se sjećaju pitanja o kojem on govori“, ispitivao je tužitelj.
Karadžićev svjedok obrane je više puta porekao da je kao tajnik SDS-a imao saznanja o spornom dokumentu „Varijanta A i B“, odnosno planu preuzimanja općina prilikom čega su počinjeni brojni zločini i protjerivanje stanovništva nesrpske nacionalnosti. Kao i većina Karadžićevih svjedoka i Komad se pozivao na službenu proceduru kako bi skinuo sa sebe odgovornost.
„Je li gospodine Komad tvrdite, da ponovno usprkos činjenici da je prilikom sastanaka u Klubu poslanika bilo govora ponovno o ovom dokumentu – da Vi za njega niste znali?“, čudio se tužitelj želeći pokazati nevjerodostojnost svjedoka.
„Nisam imao obavezu da prisustvujem svim sjednicama. S vremena na vreme sam prisustvovao. A jedino što iznosim da taj dokument o kojemu Vi govorite nije bio na organima stranke. Niti je usvajan na organima stranke. Jel' da je usvajan morao bi imati protokol, morao bi imati pečat, morao bi imati potpis...“, pokušao je opravdati svoje neznanje svjedok o planovima vrha SDS-a na čijem je čelu bio Karadžić.
Kako bi pokazao da je Karadžić čvrsto upravljao s lokalnim čelnicima SDS-a, od kojih su mnogi dovedeni u vezu s ratnim zločinima, tužitelj Tieger je suočio Komada i s nizom presretnutih razgovora njegovih stranačkih kolega, kao i stavovima optuženog.
Optuženi će u nastavku suđenja izvesti još nekoliko SDS-ovca kako bi mu potvrdili teze obrane o počecima sukoba u Bosni i Hercegovini, a koji će nakon toga tužiteljstvu morati objasniti svoju ulogu u ratu.
Poput idućeg svjedoka - Milovana Cicka Bjelice, lokalnog vođe SDS-a u Sokolcu.
