Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću zaključeno je za ovu godinu svjedočenjem Mihajla Vujasina, nekadašnjeg zamjenika zapovjednika Rajlovačke brigade i načelnika inžinjerije Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, VRS. On je optuženom potvrdio tezu njegove obrane – da sarajevski civili nisu bili meta artiljerijskih i snajperskih napada VRS-a.
No s druge strane, tijekom unakrsnog ispitivanja tužiteljstva i on je, kao i neki prethodni svjedoci obrane - iznio i kompromitirajuće podatke za Karadžića. U ovom slučaju u vezi lokalnih vlasti bosanskih Srba u Rajlovcu, koje su prema optužnici – bile pod kontrolom optuženog kao predsjednika Srpske demokratske stranke, SDS.
Kako bi dovela u pitanje vjerodostojnost Vujasina kao svjedoka, tužiteljica Kimberly West ga je podsjetila na mnoge iskaze zatočenih Bošnjaka iz Ahatovića koji su u kasarni u Rajlovcu preživjeli teška zlostavljanja 1992.godine, dok je upravo on, kao viši oficir, određen za brigu o njihovoj sigurnosti.
„Znao sam. Znači znao sam ... da nisu tukli, nisu ništa, nego u nagonu bijesa. Netko poginuo nekome ili nešto...To smo imali strašno problema da to spriječimo“, mucao je u svom odgovoru svjedok pokušavajući objasniti da su napadi na Bošnjake u kasarni u Rajlovcu bili pojedinačni i iz osvete, ali i neposredno potvrđujući da su bili brojni, jer inače ne bi bilo većih problema u zaustavljanju takvog nečeg.
Vujasin je ispričao kako se i njemu prijetilo od strane srpskih prognanika iz Pofalića – zbog pokušaja sprječavanja nasrtaja na bošnjačke prognanike iz Ahatovića.
Iako je Karadžiću izjavio – kako takozvane akcije „čišćenja“ nisu podrazumijevale etničko čišćenje tužiteljstvo je oficira VRS-a suočilo s podatkom – da je on sam zaustavio nekoliko takvih akcija.
„Čišćenje Sokolja i Briješće brda. Je li to istina?“, upitala je tužiteljica.
„Jeste. Jeste, znači nisam bio raspoložen. Nisam znači od tih ljudi – da se krene prema njima. Jel' to uključuje velike žrtve i stradanja nedužnih ljudi“, potvrdio je svjedok.
Tužiteljstvo je prikazalo i dokumente u kojima lokalni dužnosnici SDS-a napadaju Vujasina zbog nestručnosti, no svjedok je objasnio kako nije kritiziran zbog svog rada, već zbog odbijanja da kao vojnik sluša zapovjedi civilnih vlasti bosanskih Srba u Rajlovcu. Odnosno naređenje da se napadnu i zauzmu okolna bošnjačka sela te naravno – očiste. Zbog toga je, rekao je Vujasin premješten u zapovjedništvo Sarajevsko-romanijskog korpusa, jer je izazvao revolt kod lokalnih šerifa, poput Mirka Krajišnika.
„Jer su oni imali stav, znači, da je on glavni u toj općini. A općina je obuhvatala i to Briješće i Sokolje. Taj muslimanski živalj. Znači kasarna Rajlovac se nalazila na razgraničenju. I zato sam ja proglašen kao demagog“, potvrdio je svjedok kako nije odgovarao lokalnim SDS-ovim dužnosnicima jer je odbio napadati bošnjačka sela i njihove stanovnike, nakon čega je i premješten u zapovjedništvo Sarajevsko-romanijskog korpusa.
Budući da su spomenuti njegovi ljudi u negativnom kontekstu, poput brata tadašnjeg predsjednika Skupštine bosanskih Srba Momčila Krajišnika – Karadžić je u dodatnom ispitivanju svog svjedoka – to pokušao ublažiti.
„Je li to onaj isti Mirko Krajišnik na koga su htjeli pucati jer je zajedno s Vama štitio muslimanske civile?“, upitao je Karadžić.
„Jeste gospodine predsjedniče. Jeste, jeste“, potvrdio je Vujasin.
Suđenje Karadžiću za genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce, nastaviti će se polovicom siječnja 2013. godine.
No s druge strane, tijekom unakrsnog ispitivanja tužiteljstva i on je, kao i neki prethodni svjedoci obrane - iznio i kompromitirajuće podatke za Karadžića. U ovom slučaju u vezi lokalnih vlasti bosanskih Srba u Rajlovcu, koje su prema optužnici – bile pod kontrolom optuženog kao predsjednika Srpske demokratske stranke, SDS.
Kako bi dovela u pitanje vjerodostojnost Vujasina kao svjedoka, tužiteljica Kimberly West ga je podsjetila na mnoge iskaze zatočenih Bošnjaka iz Ahatovića koji su u kasarni u Rajlovcu preživjeli teška zlostavljanja 1992.godine, dok je upravo on, kao viši oficir, određen za brigu o njihovoj sigurnosti.
„Znao sam. Znači znao sam ... da nisu tukli, nisu ništa, nego u nagonu bijesa. Netko poginuo nekome ili nešto...To smo imali strašno problema da to spriječimo“, mucao je u svom odgovoru svjedok pokušavajući objasniti da su napadi na Bošnjake u kasarni u Rajlovcu bili pojedinačni i iz osvete, ali i neposredno potvrđujući da su bili brojni, jer inače ne bi bilo većih problema u zaustavljanju takvog nečeg.
Vujasin je ispričao kako se i njemu prijetilo od strane srpskih prognanika iz Pofalića – zbog pokušaja sprječavanja nasrtaja na bošnjačke prognanike iz Ahatovića.
Iako je Karadžiću izjavio – kako takozvane akcije „čišćenja“ nisu podrazumijevale etničko čišćenje tužiteljstvo je oficira VRS-a suočilo s podatkom – da je on sam zaustavio nekoliko takvih akcija.
„Čišćenje Sokolja i Briješće brda. Je li to istina?“, upitala je tužiteljica.
„Jeste. Jeste, znači nisam bio raspoložen. Nisam znači od tih ljudi – da se krene prema njima. Jel' to uključuje velike žrtve i stradanja nedužnih ljudi“, potvrdio je svjedok.
Tužiteljstvo je prikazalo i dokumente u kojima lokalni dužnosnici SDS-a napadaju Vujasina zbog nestručnosti, no svjedok je objasnio kako nije kritiziran zbog svog rada, već zbog odbijanja da kao vojnik sluša zapovjedi civilnih vlasti bosanskih Srba u Rajlovcu. Odnosno naređenje da se napadnu i zauzmu okolna bošnjačka sela te naravno – očiste. Zbog toga je, rekao je Vujasin premješten u zapovjedništvo Sarajevsko-romanijskog korpusa, jer je izazvao revolt kod lokalnih šerifa, poput Mirka Krajišnika.
„Jer su oni imali stav, znači, da je on glavni u toj općini. A općina je obuhvatala i to Briješće i Sokolje. Taj muslimanski živalj. Znači kasarna Rajlovac se nalazila na razgraničenju. I zato sam ja proglašen kao demagog“, potvrdio je svjedok kako nije odgovarao lokalnim SDS-ovim dužnosnicima jer je odbio napadati bošnjačka sela i njihove stanovnike, nakon čega je i premješten u zapovjedništvo Sarajevsko-romanijskog korpusa.
Budući da su spomenuti njegovi ljudi u negativnom kontekstu, poput brata tadašnjeg predsjednika Skupštine bosanskih Srba Momčila Krajišnika – Karadžić je u dodatnom ispitivanju svog svjedoka – to pokušao ublažiti.
„Je li to onaj isti Mirko Krajišnik na koga su htjeli pucati jer je zajedno s Vama štitio muslimanske civile?“, upitao je Karadžić.
„Jeste gospodine predsjedniče. Jeste, jeste“, potvrdio je Vujasin.
Suđenje Karadžiću za genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce, nastaviti će se polovicom siječnja 2013. godine.
