Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je nedavno objelodanilo kako je zatražilo od entitetskih policija da provjere neke podatke u vezi sa neregularnostima kod dva nogometna kluba. Provjera je pokrenuta na osnovu inicijative iz njemačkog Bohuma, a po kojoj su u susjednoj Hrvatskoj, u poznatoj aferi Ofside, već izrečene zatvorske kazne.
Neposredno po objavi kako su u susjednoj Hrvatskoj, zbog namještanja rezultata, neki visoki zvaničnici fudbalske organizacije smješteni iza vrata koje nemaju kvaku iznutra, progovorila je, da li se to tako zove, savjest ni po čem zapamćenog fudbalskog proletera Vahidina Čahdarevića. On je - Čahdarević- kako reče osobno, igrao u tridesetak namještenih utakmica.
Među vlastite favorite u korumpiranoj sudijskoj kamarili na prvo je mjesto isturio izvjesnog Dragana Skakića, djelioca pravde ili nepravde iz Bosanske Gradiške. Prašina se još nije ni slegla kad je Pero Pavlović, predsjednik malog Goška iz gradića Gabela, „upro prstom“ u istom pravcu. Navodno, njemu je Skakić otvoreno, pred još trojicom ljudi, tražio novac za „pravedno suđenje“.
„Jednostavno sam se osjećao ponižen, pokraden i uvrijeđen kao čovjek. Taj čovjek nam je svašta na terenu radio, a faktički je pokriven kontrolorima i ostalim ljudima. Znači dobije dobru ocjenu, a mi budemo pokradeni i izgubimo utakmicu. Nemoćni smo. Bila su dva pomoćna sudca i pomoćni sudac. Sve su slušali šta je govorio. Problem je u tome što neće svjedočiti jer imaju svoj neki „sudački“ kodeks, po kome oni neće nikada jedan protiv drugog govoriti“, kazao je Pero Pavlović.
Nije da mu se u matičnoj organizaciji ne vjeruje, ali donedavna tamo nije bilo dobre volje. Teško je i zamisliti kako fudbalski vračevi nisu primijetili neke zakonomjernosti u takmičarskom procesu, ali je većina njih željela da tako i bude, čak i ukoliko nisu neposredno involvirani. Uostalom, dojučerašnja nomenklatura posljednjih godina se „o svom jadu bavila“, ko zbog sudanija za kriminal, ko pokušavajući ruku pravde držati što dalje od vlastite avlije. Zato je odgovore na otvorena pitanja bilo teško pronaći.
Našem se upitu, ipak, a shodno svojoj naglašenoj profesionalnosti, barem kad su mediji u pitanju, spremno odazvao predsjednik Disciplinskog komiteta, Goran Kosorić.
„Imate dvije oprečne izjave. Jedan će reći nisam, drugi jesi, a nemamo mogućnosti da to dokažemo. Za taj postupak je neophodno da se uključe zvanično tužilaštvo i MUP, agencije OSA, SIPA, koje će to dalje procesuirati. Svugdje u svijetu kada pročitate, recimo u bližem okruženju, MUP je izvršio hapšenja. U Njemačkoj je MUP izvršio hapšenja. Za mene, kao fudbalskog radnika, je apsurdno da ljudi koji javno u medije iznesu takve stvari da ih niko iz ovih institucija ne procesira“, kazao je Kosorić.
Rad bez bombastičnih najava
Bakir Tiro, nekad profesionalac u fudbalu, danas veliki medijski profesionalac, razmišlja slično Kosoriću.
„Godinama se priča o namještanju rezultata, o režiranju prvenstava, međutim sve se svodi na priče i na javne tajne. Do sada niko, apsolutno niko, ništa nije poduzeo. Dok je tako, mi možemo pričati o tome da ima namještanja i mnogi to mogu govoriti, ali za sada nikakvih dokaza nema. Mi možemo pisati o uočenim nepravilnostima, ali je ovdje osnovni problem tužilaštvo. Prije dvije godine je objavljen TV snimak u Dnevniku na Javnom servisu BH, gdje se dogovaraju sudije u Prvoj ligi Federacije sa klupskim čelnikom. Znate šta se desilo? Jedan je čak nagrađen. On je sada internacionalni sudija u malom fudbalu, a Nogometni savez Federacije je taj snimak prihvatio kao nedovoljan dokaz. Evo, imamo crno na bijelo, pa opet država ništa nije poduzela. Opet nije bilo istrage?“ rekao je Tiro.
Očigledno, bez pomoći kompetentnih i za to odgovornih organa, napredak u procesu čišćenja fudbala ne može napraviti ni korak naprijed.
„Fudbalski savez ne može narediti nekom da se prisluškuje telefon određenog sudije, delegata, funkcionera, direktora kluba, ali MUP može u cilju prikupljanja dokaza“, ističe Kosorić.
Ovdašnjoj se javnosti čini pomalo dockan, ali je iz državnog tužilaštva neki dan stigla potvrda kako tamo ne sjede skrštenih ruku. Konačno su ušli u trag nekim sumljivcima, doduše u vezi sa prošlogodišnjom inicijativom iz njemačkog Bohuma, a po kojoj su u susjednoj Hrvatskoj, u aferi Ofsajd, već izrečene zatvorske kazne. Barem i nepravomoćne.
„Tužilaštvo BiH zatražilo je od Federalne uprave policije i MUP RS-a da izvrše određene provjere sa ciljem prikupljanja dokaza o navodnim nezakonitostima, pri čemu se u neregularnostima pominju dva domaća nogometna kluba. Ove aktivnosti još traju, a do ovog trenutka Tužilaštvu BiH nije dostavljeno dovoljno dokaza za pokretanje istrage protiv konkretnih osoba“, kazala je Adisa Karačić, portparol Tužilaštva.
Priča o kladioničarskoj mafiji zakotrljala se, barem kad je region u pitanju, iz Hrvatske. Zato, govore i Bakir Tiro i Goran Kosorić, možemo očekivati da će i ova nova grudva uskoro preskočiti granicu i pokrenuti lavinu u Bosni i Hercegovini:
„Mislim da će posljednja dešavanja u Hrvatskoj imati ogromnu refleksiju na zemlje u okruženju, pa tako i na BiH. Sigurno da sudije neće, ako se dokažu ove javne tajne, tek tako lako ulaziti u prljave poslove. Ipak će se i oni plašiti da se sličan scenarij ne desi i kod nas kao u Hrvatskoj, što ja lično priželjkujem“, kaže Tiro.
„Očekujem da državni organi neće raditi bombastično i javno najavljivati. Ja vjerujem da će oni znati na profesionalan način to uraditi. Pretpostavljam da te institucije to i rade, ali mi ne znamo“, smatra Kosorić.
Dakle, za kraj opet ostaje nada. Ali, nada je, kao i u legendi, na dnu kutije koju zovemo Pandorina.
Neposredno po objavi kako su u susjednoj Hrvatskoj, zbog namještanja rezultata, neki visoki zvaničnici fudbalske organizacije smješteni iza vrata koje nemaju kvaku iznutra, progovorila je, da li se to tako zove, savjest ni po čem zapamćenog fudbalskog proletera Vahidina Čahdarevića. On je - Čahdarević- kako reče osobno, igrao u tridesetak namještenih utakmica.
Među vlastite favorite u korumpiranoj sudijskoj kamarili na prvo je mjesto isturio izvjesnog Dragana Skakića, djelioca pravde ili nepravde iz Bosanske Gradiške. Prašina se još nije ni slegla kad je Pero Pavlović, predsjednik malog Goška iz gradića Gabela, „upro prstom“ u istom pravcu. Navodno, njemu je Skakić otvoreno, pred još trojicom ljudi, tražio novac za „pravedno suđenje“.
„Jednostavno sam se osjećao ponižen, pokraden i uvrijeđen kao čovjek. Taj čovjek nam je svašta na terenu radio, a faktički je pokriven kontrolorima i ostalim ljudima. Znači dobije dobru ocjenu, a mi budemo pokradeni i izgubimo utakmicu. Nemoćni smo. Bila su dva pomoćna sudca i pomoćni sudac. Sve su slušali šta je govorio. Problem je u tome što neće svjedočiti jer imaju svoj neki „sudački“ kodeks, po kome oni neće nikada jedan protiv drugog govoriti“, kazao je Pero Pavlović.
Nije da mu se u matičnoj organizaciji ne vjeruje, ali donedavna tamo nije bilo dobre volje. Teško je i zamisliti kako fudbalski vračevi nisu primijetili neke zakonomjernosti u takmičarskom procesu, ali je većina njih željela da tako i bude, čak i ukoliko nisu neposredno involvirani. Uostalom, dojučerašnja nomenklatura posljednjih godina se „o svom jadu bavila“, ko zbog sudanija za kriminal, ko pokušavajući ruku pravde držati što dalje od vlastite avlije. Zato je odgovore na otvorena pitanja bilo teško pronaći.
Našem se upitu, ipak, a shodno svojoj naglašenoj profesionalnosti, barem kad su mediji u pitanju, spremno odazvao predsjednik Disciplinskog komiteta, Goran Kosorić.
„Imate dvije oprečne izjave. Jedan će reći nisam, drugi jesi, a nemamo mogućnosti da to dokažemo. Za taj postupak je neophodno da se uključe zvanično tužilaštvo i MUP, agencije OSA, SIPA, koje će to dalje procesuirati. Svugdje u svijetu kada pročitate, recimo u bližem okruženju, MUP je izvršio hapšenja. U Njemačkoj je MUP izvršio hapšenja. Za mene, kao fudbalskog radnika, je apsurdno da ljudi koji javno u medije iznesu takve stvari da ih niko iz ovih institucija ne procesira“, kazao je Kosorić.
Rad bez bombastičnih najava
Bakir Tiro, nekad profesionalac u fudbalu, danas veliki medijski profesionalac, razmišlja slično Kosoriću.
„Godinama se priča o namještanju rezultata, o režiranju prvenstava, međutim sve se svodi na priče i na javne tajne. Do sada niko, apsolutno niko, ništa nije poduzeo. Dok je tako, mi možemo pričati o tome da ima namještanja i mnogi to mogu govoriti, ali za sada nikakvih dokaza nema. Mi možemo pisati o uočenim nepravilnostima, ali je ovdje osnovni problem tužilaštvo. Prije dvije godine je objavljen TV snimak u Dnevniku na Javnom servisu BH, gdje se dogovaraju sudije u Prvoj ligi Federacije sa klupskim čelnikom. Znate šta se desilo? Jedan je čak nagrađen. On je sada internacionalni sudija u malom fudbalu, a Nogometni savez Federacije je taj snimak prihvatio kao nedovoljan dokaz. Evo, imamo crno na bijelo, pa opet država ništa nije poduzela. Opet nije bilo istrage?“ rekao je Tiro.
Očigledno, bez pomoći kompetentnih i za to odgovornih organa, napredak u procesu čišćenja fudbala ne može napraviti ni korak naprijed.
„Fudbalski savez ne može narediti nekom da se prisluškuje telefon određenog sudije, delegata, funkcionera, direktora kluba, ali MUP može u cilju prikupljanja dokaza“, ističe Kosorić.
Ovdašnjoj se javnosti čini pomalo dockan, ali je iz državnog tužilaštva neki dan stigla potvrda kako tamo ne sjede skrštenih ruku. Konačno su ušli u trag nekim sumljivcima, doduše u vezi sa prošlogodišnjom inicijativom iz njemačkog Bohuma, a po kojoj su u susjednoj Hrvatskoj, u aferi Ofsajd, već izrečene zatvorske kazne. Barem i nepravomoćne.
„Tužilaštvo BiH zatražilo je od Federalne uprave policije i MUP RS-a da izvrše određene provjere sa ciljem prikupljanja dokaza o navodnim nezakonitostima, pri čemu se u neregularnostima pominju dva domaća nogometna kluba. Ove aktivnosti još traju, a do ovog trenutka Tužilaštvu BiH nije dostavljeno dovoljno dokaza za pokretanje istrage protiv konkretnih osoba“, kazala je Adisa Karačić, portparol Tužilaštva.
Priča o kladioničarskoj mafiji zakotrljala se, barem kad je region u pitanju, iz Hrvatske. Zato, govore i Bakir Tiro i Goran Kosorić, možemo očekivati da će i ova nova grudva uskoro preskočiti granicu i pokrenuti lavinu u Bosni i Hercegovini:
„Mislim da će posljednja dešavanja u Hrvatskoj imati ogromnu refleksiju na zemlje u okruženju, pa tako i na BiH. Sigurno da sudije neće, ako se dokažu ove javne tajne, tek tako lako ulaziti u prljave poslove. Ipak će se i oni plašiti da se sličan scenarij ne desi i kod nas kao u Hrvatskoj, što ja lično priželjkujem“, kaže Tiro.
„Očekujem da državni organi neće raditi bombastično i javno najavljivati. Ja vjerujem da će oni znati na profesionalan način to uraditi. Pretpostavljam da te institucije to i rade, ali mi ne znamo“, smatra Kosorić.
Dakle, za kraj opet ostaje nada. Ali, nada je, kao i u legendi, na dnu kutije koju zovemo Pandorina.
