Vojni promatrač o nesrazmjeru srpske i bošnjačke strane

Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljeno je u četvrtak iskazom umirovljenog kenijskog pukovnika Džozefa/Josef Kingori-ja koji je u srpnju 1995.godine bio vojni promatrač UN-a u Srebrenici.

Nakon što je opisao napad na tu zaštićenu zonu od strane Vojske Republike Srpske te razdvajanje muškaraca od žena i djece, govoreći o tome kao najtužnijoj stvari koju je vidio u životu, Kingorija je unakrsno ispitivao optuženi Karadžić pokušavajući opravdati zauzimanje Srebrenice.

Žestoko granatiranje Srebrenice počelo je 6.srpnja 1995.godine, nakon čega je ubrzo cijela enklava zauzeta od strane VRS-a, opisao je pukovnik Kingori spominjući veliki arsenal oružja korišten pri napadu na razoružanu zonu.

„Strana VRS-a je imala tešku artiljeriju. Imali su tenkove, imali su i drugo oružje. Imali su i teške mitraljeze, imali su bacače raketa. Sve smo to dokumentirali. Imali su sve teško oružje kojim jedna vojska raspolaže. Dakle time to treba uspoređivati. To je ono što mi kažemo-da mi nismo mogli puno toga vidjeti na muslimanskoj strani jer su svi ustvari imali osobno naoružanje koje se nije moglo suprodstaviti teškom naoružanju koje im je stajalo nasuprot“, opisao je Kingori.

Prema riječima svjedoka tužiteljstva, zona je prethodno razvojačena te je prikupljeno sve teško oružje od bošnjačkih snaga. No tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je koristeći se interview-om Nasera Orića (lokalnog zapovjednika bošnjačkih snaga) i dokumentima Armije BiH pokušao prikazati drugačije, odnosno pružiti razloge za napad VRS-a na Srebrenicu.

„Jeste li bili obavješteni g.Kingori da su ti ljudi, koje Vi nazivate naoružanim, a ne-vojnicima, ubili u okolici Srebrenice preko 3 i pol tisuće Srba. I da su svakonoćno izlazili, dok ste Vi bili tamo, na srpsku teritoriju i tamo ubijali?“, upitao je optuženi.

„Ako Vam ja kažem da su oni imali tri tenka u zaštićenoj, demilitariziranoj zoni, što biste Vi rekli?“, nastavio je Karadžić.

„Rekao bih da to nisam znao. Nisam uopće znao da imaju tri tenka, mi to nismo znali“, odgovorio je svjedok.

Prema tvrdnjama Karadžića u Srebrenici se nalazilo 10000 bošnjačkih boraca koji su, unatoč demilitarizaciji zone, ubijali srpsko stanovništvo.



No Kingori se prisjetio kako, unatoč prigovorima srpske strane na oružane aktivnosti Armije BiH u zoni, promatrači UN-a nikada nisu dobili pritužbu kako je ubijen i jedan vojnik VRS-a, dok su s druge strane konstantno dobijali pritužbe od bošnjačke strane da pripadnici VRS-a ubijaju određeni broj njihovih ljudi.

„Hoću da kažem da je bilo ubijanja Muslimana od strane VRS-a, a ne obrnuto. Naravno ne možemo odbaciti jedan ili dva slučaja, ali nikada nismo dokumentirali ništa slično tome“, pojasnio je svjedok.

Karadžić se u zadnjem dijelu ispitivanja posebno trudio osporiti svjedokov iskaz o 13.srpnju 1995.godine kada mu je pukovnik VRS-a Vuković „prenio poruku da muslimani napuste enklavu“, što je po njemu bilo samo prenošenje odluke i naređenja civilnih vlasti kojima je optuženi bio u to vrijeme na čelu.

Također Karadžić je ustvrdio da su međunarodne snage planirale odlazak Bošnjaka, dok su „srpske vlasti šutile i čekale potez Muslimana“. Svjedok je negirao takvu tezu odgovorivši da je „to dolazilo od Vaših oficira (VRS-a)“.

Nakon Kingorija predviđeni su iskazi dvojice pripadnika nizozemskog bataljona UN-a Paul-a Grunevehena/Groenewegen i Rodžera/Roger Patelskog koji su u sporno vrijeme razdvajanja muškaraca od žena bili u Potočarima.