Crna Gora se, još prije dvadeset godina, deklarisala kao ekološka država, ali je do sada sve ostalo samo na papiru. Među ekološkim „projektima koji su razvojna šansa Crne Gore“ nalazi se i proizvodnja organske hrane, koja se suočava sa teškoćama. Organska hrana je pojam koji je sve bliskiji i najširem sloju građana, ali i tu više u teoriji, nego u praksi.
„Proizvodnja organske hrane je profitabilan biznis koji bi mogao da generiše značajan izvoz. O tome u Crnoj Gori, uopšte, ali među farmerima naročito, postoji dovoljno razvijena svijest, ali postoje drugi problemi koji sprečavaju pravi razvoj ove grane poljoprivrede u Crnoj Gori“, rekao je Ratko Vujošević, koji se profesionalno bavi ekološkom proizvodnjom hrane.
„U posljednje vrijeme je poboljšan odnos države, ali problem je neorganizovano tržište i nerazvijena infrastruktura“, kaže Vujošević, dodajući da je čak i raspoloživa ambalaža korišćena, što je nedopustivo:
„Ambalaža mora biti 100 posto higijenska i organska i mora biti kartonska, a ne plastična. Za tu hranu mora biti i posebna tržnica, posebna ambalaža i specijalni prevoz.“
Vujošević kaže da se proizvodnja organske hrane vrti u vrzinom kolu. Nema dovoljno proizvođača, zbog nerazvijenog tržišta, a izlaz na stranom tržištu se ne može tražiti, jer nema dovoljno proizvođača.
U međuvremenu, država čini izvjestan napor da podstakne organsku proizvodnju, a tu se, prema ocjeni samih proizvođača, posebno izdvaja podrška kroz „grant šemu“, koji podržava Kraljevina Danska, kroz koju se investicije u organsku poljoprivredu subvencionišu sa 50 posto sredstava.
Savjetnica u crnogorskom Ministarstvu poljoprivrede, Radana Damjanović, kaže da to nije sve:
„Država podstiče proizvodnju organske hrane kroz različite mjere agro-budžeta, koji predstavlja osnovni vid državne podrške razvoja poljoprivrede kroz mjere za održivo gazdovanje prirodnim resursima. Podrška se provodi u vidu direktnih plaćanja i daje se za organsku proizvodnju, u bilo kom segmentu proizvodnje. Pored toga, kroz mjere za jačanje konkurentnosti poljoprivrede, u cilju unapređivanja kvaliteta proizvoda, podrška se daje i proizvođačima koji se uključuju u organsku poljoprivredu. Ta podrška se odnosi na uvođenje standarda i daje se za prvih pet godina od uključivanja.“
Novac ograničavajući faktor
Organska, ekološka ili jednostavno zdrava hrana je sve prisutniji pojam u crnogorskoj svakodnevnici ali, čini se, da je najvrijedniji kapital zdravlje, koje primarno određuje dužinu i kvalitet života, prilično olako shvaćen. Na pitanje - koliko se u Crnoj Gori zdrava ishrana olako shvata, odgovara internista-endokrinolog, doktor Sreten Kavarić:
„Jako malo se priča o zdravoj ishrani u okviru škole, a na žalost i u porodicima se malo pažnje posvećuje zdravoj ishrani, naročito organskoj. Rijetki sretnici, koji imaju u porodicima roditelje koji znaju značaj i koji se bave organskom proizvodnjom, imaju zdravu i pravilnu ishranu.“
Objašnjavajući značaj zdrave ishrane, doktor Kavarić je rekao da je ona od presudnog značaja za razvoj u djetinjstvu i adolescenciji, odnosno, za prevenciju mnogih oboljenja u kasnijim životnim fazama.
„Gojaznost predstavlja veliki problem. Ona je statistički značajno udružena sa bolestima kao što su dijabetis, hipertenzija, povišene masnoće u krvi i kardio-vaskularna oboljenja. Zdrava i pravilna ishrana je bazična stvar za prevenciju mnogih oboljenja koja nastaju poslije 40 godine života. Zaista, banka zdravlja, koju dobijamo kroz genetiku, pravilnu ishranu i optimalne fizičke aktivnosti se čuva do nekih 35-40 godina života. Nakon toga nastaju problemi kao posljedica nezdrave ili nepravilne ishrane“, naglašava dr. Kavarić.
Zadnjih godina je učinjen izvjestan napredak, ali navike još uvijek nisu usklađene sa principima zdravog načina života. Velika količina šećera i soli, pretjeran unos mesa, prženog ili sa roštilja, brza hrana, slatkiši, grickalice... glavne su karakteristike nezdravog menija koji je, nažalost, još uvijek omiljen, a prednjače mladi.
S druge strane, čini se da se u srednjoj generaciji budi svijest o potrebi konzumacije zdrave hrane. Nagon za ispravljanjem grešaka jača s godinama uslijed suočavanja sa činjenicom da mladalačko zdravlje nije vječno i neuništivo, pa i treće doba otkriva blagodeti pravilne ishrane:
„Unosim što manje masti, kuham na maslinovom ulju, jedem dosta voća i povrća, izbacila sam slatkiše. Mjesto slatkiša uzimam suvo voće.“
„Već moram da vodim računa o ishrani jer mi je 40 godina. Neki parametri metabolizma i zdravlja počinju da posustaju i moram voditi računa o zdravlju. Na žalost tek kada dođu problemi, onda pokušavamo da ih ispravljamo.“
„U školi imamo dosta obaveza i nemamo vremena da jedemo. Uglavnom se hranimo suvom hranom.“
Tradicija, navike, predrasude i zablude su među glavnim razlozima nepravilne ishrane ali, sudeći po mišljenju većine Podgoričana, čini se da je ključan ipak peti razlog:
„Novac je ograničavajući faktor. Riba, voće, povrće, što svježija sezonska hrana košta. Mislim da je to nemoguće za jednu četvero-članu porodica. Ne može to crnogorski standard da istrpi.“
„Proizvodnja organske hrane je profitabilan biznis koji bi mogao da generiše značajan izvoz. O tome u Crnoj Gori, uopšte, ali među farmerima naročito, postoji dovoljno razvijena svijest, ali postoje drugi problemi koji sprečavaju pravi razvoj ove grane poljoprivrede u Crnoj Gori“, rekao je Ratko Vujošević, koji se profesionalno bavi ekološkom proizvodnjom hrane.
„U posljednje vrijeme je poboljšan odnos države, ali problem je neorganizovano tržište i nerazvijena infrastruktura“, kaže Vujošević, dodajući da je čak i raspoloživa ambalaža korišćena, što je nedopustivo:
„Ambalaža mora biti 100 posto higijenska i organska i mora biti kartonska, a ne plastična. Za tu hranu mora biti i posebna tržnica, posebna ambalaža i specijalni prevoz.“
Vujošević kaže da se proizvodnja organske hrane vrti u vrzinom kolu. Nema dovoljno proizvođača, zbog nerazvijenog tržišta, a izlaz na stranom tržištu se ne može tražiti, jer nema dovoljno proizvođača.
U međuvremenu, država čini izvjestan napor da podstakne organsku proizvodnju, a tu se, prema ocjeni samih proizvođača, posebno izdvaja podrška kroz „grant šemu“, koji podržava Kraljevina Danska, kroz koju se investicije u organsku poljoprivredu subvencionišu sa 50 posto sredstava.
Savjetnica u crnogorskom Ministarstvu poljoprivrede, Radana Damjanović, kaže da to nije sve:
„Država podstiče proizvodnju organske hrane kroz različite mjere agro-budžeta, koji predstavlja osnovni vid državne podrške razvoja poljoprivrede kroz mjere za održivo gazdovanje prirodnim resursima. Podrška se provodi u vidu direktnih plaćanja i daje se za organsku proizvodnju, u bilo kom segmentu proizvodnje. Pored toga, kroz mjere za jačanje konkurentnosti poljoprivrede, u cilju unapređivanja kvaliteta proizvoda, podrška se daje i proizvođačima koji se uključuju u organsku poljoprivredu. Ta podrška se odnosi na uvođenje standarda i daje se za prvih pet godina od uključivanja.“
Novac ograničavajući faktor
Organska, ekološka ili jednostavno zdrava hrana je sve prisutniji pojam u crnogorskoj svakodnevnici ali, čini se, da je najvrijedniji kapital zdravlje, koje primarno određuje dužinu i kvalitet života, prilično olako shvaćen. Na pitanje - koliko se u Crnoj Gori zdrava ishrana olako shvata, odgovara internista-endokrinolog, doktor Sreten Kavarić:
„Jako malo se priča o zdravoj ishrani u okviru škole, a na žalost i u porodicima se malo pažnje posvećuje zdravoj ishrani, naročito organskoj. Rijetki sretnici, koji imaju u porodicima roditelje koji znaju značaj i koji se bave organskom proizvodnjom, imaju zdravu i pravilnu ishranu.“
Objašnjavajući značaj zdrave ishrane, doktor Kavarić je rekao da je ona od presudnog značaja za razvoj u djetinjstvu i adolescenciji, odnosno, za prevenciju mnogih oboljenja u kasnijim životnim fazama.
„Gojaznost predstavlja veliki problem. Ona je statistički značajno udružena sa bolestima kao što su dijabetis, hipertenzija, povišene masnoće u krvi i kardio-vaskularna oboljenja. Zdrava i pravilna ishrana je bazična stvar za prevenciju mnogih oboljenja koja nastaju poslije 40 godine života. Zaista, banka zdravlja, koju dobijamo kroz genetiku, pravilnu ishranu i optimalne fizičke aktivnosti se čuva do nekih 35-40 godina života. Nakon toga nastaju problemi kao posljedica nezdrave ili nepravilne ishrane“, naglašava dr. Kavarić.
Zadnjih godina je učinjen izvjestan napredak, ali navike još uvijek nisu usklađene sa principima zdravog načina života. Velika količina šećera i soli, pretjeran unos mesa, prženog ili sa roštilja, brza hrana, slatkiši, grickalice... glavne su karakteristike nezdravog menija koji je, nažalost, još uvijek omiljen, a prednjače mladi.
S druge strane, čini se da se u srednjoj generaciji budi svijest o potrebi konzumacije zdrave hrane. Nagon za ispravljanjem grešaka jača s godinama uslijed suočavanja sa činjenicom da mladalačko zdravlje nije vječno i neuništivo, pa i treće doba otkriva blagodeti pravilne ishrane:
„Unosim što manje masti, kuham na maslinovom ulju, jedem dosta voća i povrća, izbacila sam slatkiše. Mjesto slatkiša uzimam suvo voće.“
„Već moram da vodim računa o ishrani jer mi je 40 godina. Neki parametri metabolizma i zdravlja počinju da posustaju i moram voditi računa o zdravlju. Na žalost tek kada dođu problemi, onda pokušavamo da ih ispravljamo.“
„U školi imamo dosta obaveza i nemamo vremena da jedemo. Uglavnom se hranimo suvom hranom.“
Tradicija, navike, predrasude i zablude su među glavnim razlozima nepravilne ishrane ali, sudeći po mišljenju većine Podgoričana, čini se da je ključan ipak peti razlog:
„Novac je ograničavajući faktor. Riba, voće, povrće, što svježija sezonska hrana košta. Mislim da je to nemoguće za jednu četvero-članu porodica. Ne može to crnogorski standard da istrpi.“