Predsednik Srbije Boris Tadić i predsednik Hrvatske Ivo Josipović već su pokazali nekoliko puta da su spremni da unesu nešto novo u sferi veoma delikatnih srpsko-hrvatskih odnosa, najpre neformalnim druženjima na brodicu i u opatijskoj konobi, a potom na beogradskim ulicama i knjižarama, zatim su pokazali hrabri iskorak u Vukovaru, na stratištu Ovčara gde se hrvatskim žrtvama poklonio predsednik Srbije, a potom i u blizini gde se hrvatski predsednik poklonio srpskim žrtvama.
Hrvatski predsednik je najavom da će možda pozvati, uz ostale regionalne predsednike, i predsednika Srbije na proslavu Dana državnosti otišao još jedan korak dalje.
Da li je izjava iz Tadićevog kabineta da je u njegovom planu samo prisustvo komemoraciji u Jadovnom srpskim i drugim žrtvama ustaškog terora, dan nakon proslave hrvatske državnosti, znak da ne očekuje poziv ili da ga ne bi ni prihvatio?
Ima li politički ičega spornog u Srbiji danas u eventualnom prisustvu proslavi 20 godina od formiranja samostalne države Hrvatske?
"Mislim da ne bi bilo sporno, čak mislim da bi to bila dobra poruka. Zato što nezavisna Hrvatska danas kakva jeste, ne može se izjednačavati sa ustaštvom. Ono što zabrinjava jeste da u našim elitama ovde u velikoj meri se stalno identifikuje svaka nezavisna Hrvatska sa ustaštvom. Mislim da bi Tadić trebalo da ide“, ocenjuje Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za Srbiju.
Nenad Prokić, dramaturg i istaknuti funkcioner LDP-a, opozicione stranke Čedomira Jovanovića, razume poruku iz Tadićevog kabineta, plasiranu preko domaće štampe, kao znak da ne postoji volja da se prisustvuje toj proslavi.
"On žuri, isto kao što žure hrvatski desničari, da pokaže da je on sposoban i za srpsko desničarstvo. I u tom smislu će otići dan kasnije u Gospić. To ne vodi poboljšanju odnosa u regionu, to vodi upropašćivanju onog dobrog napora kojeg su dva predsednika uložila, uprkos teškoćama koje imaju u svojim sredinama, da se izglade dvodecenijski sukobi između dveju država“, smatra Prokić.
Brisel preči od svega
Što se tiče prisustva srpskog predsednika na obeležavanju godišnjice stradanja Srba u Jadovnom, Sonja Biserko ne vidi u tome ništa sporno, ali pledira na dobro odmeravanje poruka koje se sa takvih stratišta šalju danas, s obzirom na njihove zloupotrebe u pripremi ratova 90-ih.
"Obeležavanja se dešavaju širom Evrope i treba podsećati na sve zločine koji su se dogodili da se ne bi ponovili, ali mislim da je problem u Srbiji u tome što je, manje više, rat u 90-im krenuo sa propagandom koja se odnosila na srpske žrtve u Drugom svetskom ratu. Mislim da je tu problem i da se Drugi svestki rat koristi kao izgovor za ono što se kasnije desilo i da bi se Hrvatska ponovo predstavila samo kao ustaška tvorevina“, kaže Biserko.
Istoričar Nikola Samardžić smatra da dva predsednika, koji su napravili značajan iskorak u normalizaciji odnosa dve države, treba da se odmaknu od mesta susreta i povoda koji su vezani za prošlost, jer imaju zajedničke brige u vezi
sa budućnošću.
Brisel je adresa koja je u ovom trenutku za obe države preča od svega drugog.
„I Zagreb i Beograd imaju ogromnu odgovornost ne samo za sopstvenu budućnost već i za budućnost svojih suseda, BiH, Kosovo i Makedoniju, budući da su se mnogi procesi u Drugom svetskom ratu i u 90-im godinama odvijali upravo na toj liniji istorijskih nesporazuma Srba i Hrvata koji inače relativno kratko traju. Mislim da je u ovom trenutku potrebno prevazići kultove komemoracija, sažaljenja i manipulacija mrtvima. Insistiranje na ritualima nam nije potrebno. Ja bih voleo da oni ponove svoj ručak u Opatiji, da podele zubaca i flašu vina, da pozovu vas i mene...Bolje pored zubaca i flaše vina nego pored grobova i ispod zastava", zaključuje Samardžić.
Hrvatski predsednik je najavom da će možda pozvati, uz ostale regionalne predsednike, i predsednika Srbije na proslavu Dana državnosti otišao još jedan korak dalje.
Da li je izjava iz Tadićevog kabineta da je u njegovom planu samo prisustvo komemoraciji u Jadovnom srpskim i drugim žrtvama ustaškog terora, dan nakon proslave hrvatske državnosti, znak da ne očekuje poziv ili da ga ne bi ni prihvatio?
Ima li politički ičega spornog u Srbiji danas u eventualnom prisustvu proslavi 20 godina od formiranja samostalne države Hrvatske?
"Mislim da ne bi bilo sporno, čak mislim da bi to bila dobra poruka. Zato što nezavisna Hrvatska danas kakva jeste, ne može se izjednačavati sa ustaštvom. Ono što zabrinjava jeste da u našim elitama ovde u velikoj meri se stalno identifikuje svaka nezavisna Hrvatska sa ustaštvom. Mislim da bi Tadić trebalo da ide“, ocenjuje Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za Srbiju.
Nenad Prokić, dramaturg i istaknuti funkcioner LDP-a, opozicione stranke Čedomira Jovanovića, razume poruku iz Tadićevog kabineta, plasiranu preko domaće štampe, kao znak da ne postoji volja da se prisustvuje toj proslavi.
"On žuri, isto kao što žure hrvatski desničari, da pokaže da je on sposoban i za srpsko desničarstvo. I u tom smislu će otići dan kasnije u Gospić. To ne vodi poboljšanju odnosa u regionu, to vodi upropašćivanju onog dobrog napora kojeg su dva predsednika uložila, uprkos teškoćama koje imaju u svojim sredinama, da se izglade dvodecenijski sukobi između dveju država“, smatra Prokić.
Brisel preči od svega
Što se tiče prisustva srpskog predsednika na obeležavanju godišnjice stradanja Srba u Jadovnom, Sonja Biserko ne vidi u tome ništa sporno, ali pledira na dobro odmeravanje poruka koje se sa takvih stratišta šalju danas, s obzirom na njihove zloupotrebe u pripremi ratova 90-ih.
"Obeležavanja se dešavaju širom Evrope i treba podsećati na sve zločine koji su se dogodili da se ne bi ponovili, ali mislim da je problem u Srbiji u tome što je, manje više, rat u 90-im krenuo sa propagandom koja se odnosila na srpske žrtve u Drugom svetskom ratu. Mislim da je tu problem i da se Drugi svestki rat koristi kao izgovor za ono što se kasnije desilo i da bi se Hrvatska ponovo predstavila samo kao ustaška tvorevina“, kaže Biserko.
Istoričar Nikola Samardžić smatra da dva predsednika, koji su napravili značajan iskorak u normalizaciji odnosa dve države, treba da se odmaknu od mesta susreta i povoda koji su vezani za prošlost, jer imaju zajedničke brige u vezi
sa budućnošću.
Brisel je adresa koja je u ovom trenutku za obe države preča od svega drugog.
„I Zagreb i Beograd imaju ogromnu odgovornost ne samo za sopstvenu budućnost već i za budućnost svojih suseda, BiH, Kosovo i Makedoniju, budući da su se mnogi procesi u Drugom svetskom ratu i u 90-im godinama odvijali upravo na toj liniji istorijskih nesporazuma Srba i Hrvata koji inače relativno kratko traju. Mislim da je u ovom trenutku potrebno prevazići kultove komemoracija, sažaljenja i manipulacija mrtvima. Insistiranje na ritualima nam nije potrebno. Ja bih voleo da oni ponove svoj ručak u Opatiji, da podele zubaca i flašu vina, da pozovu vas i mene...Bolje pored zubaca i flaše vina nego pored grobova i ispod zastava", zaključuje Samardžić.