Hrvatski su građani bolji i pošteniji od svojih političkih lidera i više su puta pokazali veću zrelost i odgovornost od onih koji ih predstavljaju, smatra većina anketiranih Zagrepčana, političkih analitičara i sociologa. Priznaju da u poslovici „svaki narod ima vođe kakve zaslužuje“ ima puno istine, ali pojašnjavaju da, unatoč demokratskim promjenama i „slobodnim izborima“, Hrvati još uvijek nemaju priliku birati one koji bi im stvarno odgovarali.
Umjesto toga, zbog izbornog sistema, nametnuti su im stranački lideri, htjeli ih građani ili ne. Prema anketama je upravo Jadranka Kosor „neviđen primjer nametnutog lidera“.
I danas je prati rečenica „Kud Ivo, tuda i ja!“ No, bivši je hrvatski premijer Ivo Sanader, pod istragom i optužbama za lopovluk i zlouporabu službenog položaja, završio u bijegu i zatvoru u Austriji, a njegova vjerna suradnica i zamjenica, Jadranka Kosor, po njegovoj želji, preuzima, početkom srpnja 2009-e, mjesto premijerke i predsjednice HDZ-a.
Sociolog Renato Matić ističe da takvo ponašanje vladajućih nije ni odraz, a niti odabir hrvatskog naroda.
„Trenutna Vlada je zapravo postavljena od čovjeka koji se trenutno nalazi pod teškim krimenima i sumnjama za teške krimene, te je izložen pravosudnom progonu. U svim normalnim, ili makar malo uređenim demokratskim društvima, ljudi koje je on postavio, sada već osvjedočeni kriminalac postavio, da bi zadržali bar malo vlastitog moralnog digniteta, trenutno bi podnijeli ostavku čim bi protiv onoga, koji ih je postavio, bila pokrenuta ili bila izražena bilo kakva ozbiljna sumnja”, ocjenjuje Matić.
Na žalost, nastavlja Matić, ti se ljudi, uključujući i aktualnu premijerku, predstavljaju kao lideri, izabrani slobodnom voljom građana.
Jadranka Kosor, foto: zoomzg
„Što više, zapravo misle da doista nema nikog drugog ko bi mogao voditi društvo bolje od njih samih. Situacija je zapravo u toj mjeri kod nas neozbiljna, da mi nismo sami sudionici svega toga, to bi zapravo bilo više stanje za smijanje, nego za plakanje”, kazao je on.
Pedesetosmogodišnja hrvatska premijerka ušla je u politiku sredinom 90-ih, kao novinarka Hrvatskog radija. Kolege je pamte kao vrijednu i odgovornu, a slušatelji Hrvatskog radija, gdje je u to doba vodila emisije za prognanike, izbjeglice i stradalnike iz Domovinskog rata, kao vrlo suosjećanu s ljudima u nevolji.
„Njena vrlo ozbiljna i pozitivna karakteristika je upornost i odlučnost da što naumi, to i napravi”, opisuje premijerku voditelj Centra za politička istraživanja, doktor Anđelko Milardović.
U očima razočaranih građana:
„Nju krase njezini broševi i njezin jezik.”
Poštapalica
Premijerka Kosor završila je Pravni fakultetu Zagrebu, osnovnu školu i gimnaziju u Lipiku i Pakracu. Iza nje su dva braka, a iz drugoga je i 27-godišnji sin Lovro, diplomirani anglist i prevoditelj. Od HDZ-ove zastupnice u Hrvatskom Saboru 1995. godine, dogurala je do najviših stranačkih i državničkih dužnosti.
Nije umiješana ni u jednu korupcijsku aferu, ali je svoju moralnost dovela u pitanje useljavanjem u stan, iz kojeg je prije toga, po uobičajenoj formuli iz 90-tih, izbačena srpska obitelj Drobac.
U međusobnim obračunima s vladajućim HDZ-om, slučaj je ovih dana ponovno aktualizirao SDP-ov saborski zastupnik, Željko Jovanović.
„Ovim putem prijavljujem ministru Karamarku izrazito sumnjivi slučaj nezakonito otetog stana braći Drobac, stana u kojem danas relaksirano živi premijerka Kosor”, kazao je on.
Hrvatskoj premijerki koja to nije postala na izborima, već aklamacijom HDZ-ove većine u Hrvatskom Saboru, nitko ne spori da je širom otvorila vrata istragama protiv korupcije, smirila napetosti sa Slovenijom i sve snage upregla ka ulasku u EU.
„I ništa drugo ne radimo, osim što se borimo završiti pregovore do kraja lipnja.”
Tu nedavnu izjavu kritičari koriste kao premijerkino vlastito priznanje i potvrdu da je sve ostalo u Hrvatskoj u totalnom ponoru i da se premijerka brani ispraznim frazama, kao što je i izjava o izlasku iz recesije, koja je već postala općom poštapalicom:
„Mi jesmo na putu da stignemo na put izlaska iz krize.”
„Premijerka Kosor na prvi pogled nas zastupa lijepo. Ona izgleda lijepo, zna se ponašati, ona je atraktivna žena u dobrim godinama, ali mislim da sve što govori je prazno. Nikako da čujem od nje nešto konkretno, što se događa sa našom zemljom. Pređimo na ono čim se najviše hvali, a to su korupcijske afere. Mislim da je ogroman broj ljudi već bio preslušan, ili bio u pritvoru, ali oni svi izađu van i nikom ništa. Mi imamo osuđenog, pravomoćno osuđenog Miroslava Kutlu, koji živi u Mostaru, i nitko ga ne traži”, smatra psihologinja Mirjana Krizmanić.
Umirovljena profesorica povijesti Dinka M., koju smo slučajno zaustavili u našoj anketi kaže:
„Ja osobno mogu reći da ona ima lijepe noge i ona se time ponosi. I ja sam ponosna što imam premijerku sa lijepim nogama, što uvijek ima frizuru, dotjerana je i uredna i slično. Ali da ona razumije dušu svog naroda, neka mi dragi Bog grijehe oprosti, tu sam sto posto sigurna da ne razumije. Ona je započela svoju karijeru glumeći da razumije jer je zbilja razgovarala sa najugroženijim ljudima i pritom samo što nije plakala sa njima. Pokojni književnik Branimir Donat je rekao, da čim je ušla u vlast, počela je govoriti drugim glasom, što je činjenica, drugom bojom glasa. Ona samo što nije plakala. Ona sada, kada govori, govori jednim, neću reći, otresitim, ali jednim jezikom u stilu pustite me na miru, ja sam sve napravila što je u mojoj moći”
Nesklad između naroda i lidera
Kazališna redateljica Snježana Banović smatra:
„Mislim da je riječ o onome što Benjamin Disraeli naziva organizirana hipokrizija koja se smije svima u lice. A ta hipokrizija kod nas još ima i taj elan koji stalno govori da mi radimo najbolje što možemo. Mislim da je to jako loše, da mi nismo tako loši i da mi nismo to zavrijedili.”
Većina naroda uglavnom je skromna, tvrde građani, a većina hrvatskih političara i sadašnjih i bivših, uključujući i aktualnu premijerku, uglavnom su bahati, puni sebe i uživaju u vlasti, tvrde građani:
„Pa dobro, žena hoće ostati na vlasti i to je činjenica. Ona sigurno želi dobro svojoj stranci. I to je činjenica. Ali mislim da stranka nije hrvatski narod.”
„Ja mislim da smo mi daleko bolji i da ne zaslužujemo te političare.”
„Narod je svakako sto puta bolji, pošteniji i vrjedniji, samo nema gdje raditi.”
Kako to da nisu drugačije izabrali?
„Zato što smo glupi i naivni. Što vjerujemo! Obećavaju brda i doline, a ništa ne naprave. Samo nas kradu, varaju, lažu i uništavaju.”
„Ono što smo zavrijedili to i imamo. Kakvi smo mi takvi su i svi političari, ne mogu drugačiji biti.”
„U načelu bi to trebalo biti, ali u praksi se pokazuje da to nije tako. Njemački narod nije zaslužio Hitlera, jeste da ga je izabrao, nelegalnim putem, ali ja ne mogu reći i da ga je zaslužio.”
„U svakom slučaju ako gledamo naš narod, ne zaslužujem ovakve političare kakve imamo. Prvenstveno lopovluk, ako se to smatra osobinom, korupcija, izuzetno su podmitljivi. Uopće ne rade za svoj narod odnosno glasače, već za svoj džep.”
Ima istine, kaže doktorica Krizmanić, da Hrvati ne zaslužuju bolje jer uglavnom kritiziraju, a malo čine da se stvari promijene.
„Mislim da je ovaj narod toliko postao trpan i apatičan da nema toga što mu možete učiniti pa da on digne glas”, ocjenjuje Krizmanić.
Uzroke sve većoj pasivnosti i neskladu između naroda i političkih lidera, sociolog Matić vidi u lošem izbornom sustavu, gdje građani samo prividno biraju najbolje,
„Mi još uvijek zapravo nemamo mogućnost birati dobre i najbolje, nego umjesto nas biraju stranački čelnici po nekim kriterijima koji definitivno ne pripadaju većini. Prema tome, mi nikako, za razliku od stabilnih demokracija, ne možemo reći da imamo vlasti koje zaslužujemo jer to mogu reći oni koji su birali", zaključuje Matić.
Umjesto toga, zbog izbornog sistema, nametnuti su im stranački lideri, htjeli ih građani ili ne. Prema anketama je upravo Jadranka Kosor „neviđen primjer nametnutog lidera“.
I danas je prati rečenica „Kud Ivo, tuda i ja!“ No, bivši je hrvatski premijer Ivo Sanader, pod istragom i optužbama za lopovluk i zlouporabu službenog položaja, završio u bijegu i zatvoru u Austriji, a njegova vjerna suradnica i zamjenica, Jadranka Kosor, po njegovoj želji, preuzima, početkom srpnja 2009-e, mjesto premijerke i predsjednice HDZ-a.
Sociolog Renato Matić ističe da takvo ponašanje vladajućih nije ni odraz, a niti odabir hrvatskog naroda.
„Trenutna Vlada je zapravo postavljena od čovjeka koji se trenutno nalazi pod teškim krimenima i sumnjama za teške krimene, te je izložen pravosudnom progonu. U svim normalnim, ili makar malo uređenim demokratskim društvima, ljudi koje je on postavio, sada već osvjedočeni kriminalac postavio, da bi zadržali bar malo vlastitog moralnog digniteta, trenutno bi podnijeli ostavku čim bi protiv onoga, koji ih je postavio, bila pokrenuta ili bila izražena bilo kakva ozbiljna sumnja”, ocjenjuje Matić.
Na žalost, nastavlja Matić, ti se ljudi, uključujući i aktualnu premijerku, predstavljaju kao lideri, izabrani slobodnom voljom građana.
„Što više, zapravo misle da doista nema nikog drugog ko bi mogao voditi društvo bolje od njih samih. Situacija je zapravo u toj mjeri kod nas neozbiljna, da mi nismo sami sudionici svega toga, to bi zapravo bilo više stanje za smijanje, nego za plakanje”, kazao je on.
Pedesetosmogodišnja hrvatska premijerka ušla je u politiku sredinom 90-ih, kao novinarka Hrvatskog radija. Kolege je pamte kao vrijednu i odgovornu, a slušatelji Hrvatskog radija, gdje je u to doba vodila emisije za prognanike, izbjeglice i stradalnike iz Domovinskog rata, kao vrlo suosjećanu s ljudima u nevolji.
„Njena vrlo ozbiljna i pozitivna karakteristika je upornost i odlučnost da što naumi, to i napravi”, opisuje premijerku voditelj Centra za politička istraživanja, doktor Anđelko Milardović.
U očima razočaranih građana:
„Nju krase njezini broševi i njezin jezik.”
Poštapalica
Premijerka Kosor završila je Pravni fakultetu Zagrebu, osnovnu školu i gimnaziju u Lipiku i Pakracu. Iza nje su dva braka, a iz drugoga je i 27-godišnji sin Lovro, diplomirani anglist i prevoditelj. Od HDZ-ove zastupnice u Hrvatskom Saboru 1995. godine, dogurala je do najviših stranačkih i državničkih dužnosti.
Nije umiješana ni u jednu korupcijsku aferu, ali je svoju moralnost dovela u pitanje useljavanjem u stan, iz kojeg je prije toga, po uobičajenoj formuli iz 90-tih, izbačena srpska obitelj Drobac.
U međusobnim obračunima s vladajućim HDZ-om, slučaj je ovih dana ponovno aktualizirao SDP-ov saborski zastupnik, Željko Jovanović.
„Ovim putem prijavljujem ministru Karamarku izrazito sumnjivi slučaj nezakonito otetog stana braći Drobac, stana u kojem danas relaksirano živi premijerka Kosor”, kazao je on.
Hrvatskoj premijerki koja to nije postala na izborima, već aklamacijom HDZ-ove većine u Hrvatskom Saboru, nitko ne spori da je širom otvorila vrata istragama protiv korupcije, smirila napetosti sa Slovenijom i sve snage upregla ka ulasku u EU.
„I ništa drugo ne radimo, osim što se borimo završiti pregovore do kraja lipnja.”
Tu nedavnu izjavu kritičari koriste kao premijerkino vlastito priznanje i potvrdu da je sve ostalo u Hrvatskoj u totalnom ponoru i da se premijerka brani ispraznim frazama, kao što je i izjava o izlasku iz recesije, koja je već postala općom poštapalicom:
„Mi jesmo na putu da stignemo na put izlaska iz krize.”
„Premijerka Kosor na prvi pogled nas zastupa lijepo. Ona izgleda lijepo, zna se ponašati, ona je atraktivna žena u dobrim godinama, ali mislim da sve što govori je prazno. Nikako da čujem od nje nešto konkretno, što se događa sa našom zemljom. Pređimo na ono čim se najviše hvali, a to su korupcijske afere. Mislim da je ogroman broj ljudi već bio preslušan, ili bio u pritvoru, ali oni svi izađu van i nikom ništa. Mi imamo osuđenog, pravomoćno osuđenog Miroslava Kutlu, koji živi u Mostaru, i nitko ga ne traži”, smatra psihologinja Mirjana Krizmanić.
Umirovljena profesorica povijesti Dinka M., koju smo slučajno zaustavili u našoj anketi kaže:
„Ja osobno mogu reći da ona ima lijepe noge i ona se time ponosi. I ja sam ponosna što imam premijerku sa lijepim nogama, što uvijek ima frizuru, dotjerana je i uredna i slično. Ali da ona razumije dušu svog naroda, neka mi dragi Bog grijehe oprosti, tu sam sto posto sigurna da ne razumije. Ona je započela svoju karijeru glumeći da razumije jer je zbilja razgovarala sa najugroženijim ljudima i pritom samo što nije plakala sa njima. Pokojni književnik Branimir Donat je rekao, da čim je ušla u vlast, počela je govoriti drugim glasom, što je činjenica, drugom bojom glasa. Ona samo što nije plakala. Ona sada, kada govori, govori jednim, neću reći, otresitim, ali jednim jezikom u stilu pustite me na miru, ja sam sve napravila što je u mojoj moći”
Nesklad između naroda i lidera
Kazališna redateljica Snježana Banović smatra:
„Mislim da je riječ o onome što Benjamin Disraeli naziva organizirana hipokrizija koja se smije svima u lice. A ta hipokrizija kod nas još ima i taj elan koji stalno govori da mi radimo najbolje što možemo. Mislim da je to jako loše, da mi nismo tako loši i da mi nismo to zavrijedili.”
Većina naroda uglavnom je skromna, tvrde građani, a većina hrvatskih političara i sadašnjih i bivših, uključujući i aktualnu premijerku, uglavnom su bahati, puni sebe i uživaju u vlasti, tvrde građani:
„Pa dobro, žena hoće ostati na vlasti i to je činjenica. Ona sigurno želi dobro svojoj stranci. I to je činjenica. Ali mislim da stranka nije hrvatski narod.”
„Ja mislim da smo mi daleko bolji i da ne zaslužujemo te političare.”
„Narod je svakako sto puta bolji, pošteniji i vrjedniji, samo nema gdje raditi.”
Kako to da nisu drugačije izabrali?
„Zato što smo glupi i naivni. Što vjerujemo! Obećavaju brda i doline, a ništa ne naprave. Samo nas kradu, varaju, lažu i uništavaju.”
„Ono što smo zavrijedili to i imamo. Kakvi smo mi takvi su i svi političari, ne mogu drugačiji biti.”
„U načelu bi to trebalo biti, ali u praksi se pokazuje da to nije tako. Njemački narod nije zaslužio Hitlera, jeste da ga je izabrao, nelegalnim putem, ali ja ne mogu reći i da ga je zaslužio.”
„U svakom slučaju ako gledamo naš narod, ne zaslužujem ovakve političare kakve imamo. Prvenstveno lopovluk, ako se to smatra osobinom, korupcija, izuzetno su podmitljivi. Uopće ne rade za svoj narod odnosno glasače, već za svoj džep.”
Ima istine, kaže doktorica Krizmanić, da Hrvati ne zaslužuju bolje jer uglavnom kritiziraju, a malo čine da se stvari promijene.
„Mislim da je ovaj narod toliko postao trpan i apatičan da nema toga što mu možete učiniti pa da on digne glas”, ocjenjuje Krizmanić.
Uzroke sve većoj pasivnosti i neskladu između naroda i političkih lidera, sociolog Matić vidi u lošem izbornom sustavu, gdje građani samo prividno biraju najbolje,
„Mi još uvijek zapravo nemamo mogućnost birati dobre i najbolje, nego umjesto nas biraju stranački čelnici po nekim kriterijima koji definitivno ne pripadaju većini. Prema tome, mi nikako, za razliku od stabilnih demokracija, ne možemo reći da imamo vlasti koje zaslužujemo jer to mogu reći oni koji su birali", zaključuje Matić.