Haško suđenje ratnom lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću nastavljeno je svjedočenjem Berka Zečevića, profesora i predstojnika Katedre za obrambene tehnologije Strojarskog fakulteta u Sarajevu.
Nakon njegovog svjedočenja, vezanog uz streljivo korišteno u napadima na sarajevske civile optužnica protiv Zečevića za nepoštivanje suda, budući da je prethodno odbio svjedočiti, biti će u potpunosti odbačena.
„Postavile su se barikade, počela pucnjava i dobio sam informaciju da je Jugoslavenska narodna armija ušla u tvornicu“, ispričao je svjedok Zečević zašto u travnju 1992. godine više nije mogao uči u tvornicu oružja Pretis na Vogošći gdje je do tada radio kao znanstvenik 17 godina.
„Ljudi nisumogli slobodno doći u tvornicu. Znači spriječeno im je. Mogli su samo dolaziti oficiri JNA i ljudi koji su bili srpske nacionalnosti. Da biste došli do Pretisa vi ste morali proći put od 8 km. Taj je put bio preprečen s nizom prepreka. Nizom naoružanih ljudi s obje strane. Unutar i izvan obruča. Znači vladala je potpuna nesigurnost.“, opisao je svjedok.
Tvornica Pretis, u kojoj se Zečević dobro upoznao s proizvedenim projektilima, koji će kasnije biti ispaljivani na Sarajevo, stavljena je pod kontrolu Vojske Republike Srpske.
Minimalna brzina projektila bila 200 metara u sekundi
Kao stručnjak za balistiku profesor Zečević je tijekom rata za Armiju BiH napravio niz uviđaja i istraga o eksplozijama koje su prouzročile ljudske žrtve i materijalna razaranja. Poput eksplozija avio bombi, koje je prema optužnici, Vojska Republike Srpske koristila za napad na civilna područja, kao neprecizno oružje velike razorne moći.
Berko Zečević, zbog zdravstvenih problema svjedočio je stojeći, 22. veljače 2011.
„Ja sam prije rata imao prilike pratiti časopis Godne 1995. je intenzivirana upotreba tih sistema na Sarajevo. I jedan dio takvih, raketiziranih, projektila je pao relativno blizu moje kuće, negdje 500 metara. Ja sam bio zainteresiran da vidim koja su to sredstva i je li ugrožavaju živote moje porodice i prijatelja u naselju u kojem sam se nalazio“, prisjetio se Zečević.
Svjedok je detaljno opisao tužitelju kojim postupcima se služio prilikom utvrđivanja porijekla projektila, ali i smjera ispaljivanja prilikom dva napada minobacačima na tržnicu Markale, tijekom kojih su poginuli i ranjeni brojni Sarajlije.
„Ja sam kasnije analizama utvrdio da je minimalna brzina s kojom je projektil doletio do cilja -200 metara u sekundi. Minimalna! To automatski govori da je s obzirom na brzinu upada, da bi vjerovatno zone lansiranja bile oko 5 kilometara. 5600 – 6400 m od mjesta eksplozije“, opisao je svjedok detalj istrage Markala 1, incidenta koji se dogodio 1994. godine, a prema kojoj projektil nije ispaljen s male udaljenosti, niti je ekplozija aktivirana na mjestu udara.
Zečevićevo svjedočenje je često prekidano kratkim pauzama zbog njegovog zdravstvenog stanja koje ne predviđa duže sjedenje. Sudsko vijeće zahvalilo mu se što je odlučio svjedočiti unatoč napomenama da trnci u nogama zbog sjedenja mogu dodatno pogoršati njegovo loše zdravstveno stanje.
Nakon tužiteljstva Zečevića će unakrsno ispitati optuženi Karadžić, koji tvrdi kako su mnogi incidenti, poput Markala, iscenirani, odnosno da je bomba podmetnuta kako bi se za to optužila srpska strana.
Nakon njegovog svjedočenja, vezanog uz streljivo korišteno u napadima na sarajevske civile optužnica protiv Zečevića za nepoštivanje suda, budući da je prethodno odbio svjedočiti, biti će u potpunosti odbačena.
„Postavile su se barikade, počela pucnjava i dobio sam informaciju da je Jugoslavenska narodna armija ušla u tvornicu“, ispričao je svjedok Zečević zašto u travnju 1992. godine više nije mogao uči u tvornicu oružja Pretis na Vogošći gdje je do tada radio kao znanstvenik 17 godina.
„Ljudi nisumogli slobodno doći u tvornicu. Znači spriječeno im je. Mogli su samo dolaziti oficiri JNA i ljudi koji su bili srpske nacionalnosti. Da biste došli do Pretisa vi ste morali proći put od 8 km. Taj je put bio preprečen s nizom prepreka. Nizom naoružanih ljudi s obje strane. Unutar i izvan obruča. Znači vladala je potpuna nesigurnost.“, opisao je svjedok.
Tvornica Pretis, u kojoj se Zečević dobro upoznao s proizvedenim projektilima, koji će kasnije biti ispaljivani na Sarajevo, stavljena je pod kontrolu Vojske Republike Srpske.
Minimalna brzina projektila bila 200 metara u sekundi
Kao stručnjak za balistiku profesor Zečević je tijekom rata za Armiju BiH napravio niz uviđaja i istraga o eksplozijama koje su prouzročile ljudske žrtve i materijalna razaranja. Poput eksplozija avio bombi, koje je prema optužnici, Vojska Republike Srpske koristila za napad na civilna područja, kao neprecizno oružje velike razorne moći.
„Ja sam prije rata imao prilike pratiti časopis Godne 1995. je intenzivirana upotreba tih sistema na Sarajevo. I jedan dio takvih, raketiziranih, projektila je pao relativno blizu moje kuće, negdje 500 metara. Ja sam bio zainteresiran da vidim koja su to sredstva i je li ugrožavaju živote moje porodice i prijatelja u naselju u kojem sam se nalazio“, prisjetio se Zečević.
Svjedok je detaljno opisao tužitelju kojim postupcima se služio prilikom utvrđivanja porijekla projektila, ali i smjera ispaljivanja prilikom dva napada minobacačima na tržnicu Markale, tijekom kojih su poginuli i ranjeni brojni Sarajlije.
„Ja sam kasnije analizama utvrdio da je minimalna brzina s kojom je projektil doletio do cilja -200 metara u sekundi. Minimalna! To automatski govori da je s obzirom na brzinu upada, da bi vjerovatno zone lansiranja bile oko 5 kilometara. 5600 – 6400 m od mjesta eksplozije“, opisao je svjedok detalj istrage Markala 1, incidenta koji se dogodio 1994. godine, a prema kojoj projektil nije ispaljen s male udaljenosti, niti je ekplozija aktivirana na mjestu udara.
Zečevićevo svjedočenje je često prekidano kratkim pauzama zbog njegovog zdravstvenog stanja koje ne predviđa duže sjedenje. Sudsko vijeće zahvalilo mu se što je odlučio svjedočiti unatoč napomenama da trnci u nogama zbog sjedenja mogu dodatno pogoršati njegovo loše zdravstveno stanje.
Nakon tužiteljstva Zečevića će unakrsno ispitati optuženi Karadžić, koji tvrdi kako su mnogi incidenti, poput Markala, iscenirani, odnosno da je bomba podmetnuta kako bi se za to optužila srpska strana.
