Akademik Abdulah Sidran je jedan od vodećih bh. književnika i scenarista novijeg vremena. Njegova djela nagrađivana su brojnim domaćim i inostranim nagradama. Knjiga poezije "Sarajevski tabut dobija priznanje francuskog PEN centra "Nagrada slobode", a izbor poezije preveden na talijanski jezik osvojio je nagradu "Premio letterario 1996 della Fondazione Laboratorio Mediterraneo". Važnija objavljena djela: Šahbaza (1970), Kost i meso ( 1976), Sarajevska zbirka (1979), Sarajevski tabut (1993), Zdravo, Bosno, stižem iz Sarajeva (1996), U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce (2001), Pjesme poslije rata (2006), Morija (2006). Kao filmski scenarist, dobio je desetine festivalskih, domaćih i inozemnih, nagrada i priznanja. Sarađivao je sa brojnim rediteljima, a sa Emirom Kusturicom je ostvario neke od najboljih balkanskih filmova svih vremena: “Dolly Bell” i “Otac na službenom putu”. Danas Sidran kaže da često sanja svoje "bivše prijatelje": "Ima tu nešto sasvim čudesno. Nijedan mi od svih onih koji su na neki način izdali ono što je Bosna, što je Sarajevo i što sam ja kao osoba, niko od tih osoba u moje sanjanje, u moj san, ne dolazi ni po čemu šta je iz ovog doba, od '92. naovamo. U san mi dolaze onakvi kakve ih po dobru pamtim. Bogzna koliko sam se puta u snu nalokao sa Rajkom Nogom. U podsvijest - iz koje valjda izranja sanjanje - nije stiglo da uđe njegovo četništvo. Sa Kustom, njega sam sanjao vjerovatno stotinak puta, pičim na motoru, planiramo nove scenarije, nešta raspravljamo, posvunoć. Nema, u podsvijesti, njegovog izdajstva. - Baš bi bilo zanimljivo saznati kako oni sanjaju svoj pređašnji (predratni) život?”
Na vaša pitanja odgovara Abudulah Sidran
