Hrvatska nije multikulturna zemlja, ali jest polietnička – ističe doktor Zoran Kurelić, profesor savremene političke teorije na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka.
„Hrvatska nije multikulturalna sigurno jer ne postoje nikakve specijalne obrazovane politike, za Rome recimo. Srbi se ne doživljavaju kao ugrožena kultura, već kao jedna od manjinskih nacija i njeni pripadnici žive kao građani Hrvatske u Hrvatskoj. Hrvatska je polietnička zajednica u kojoj postoji više etničkih skupina - Hrvati kao najveća zajednica i Srbi kao najveća manjinska. Govoriti da je Hrvatska multikulturalna, nema naročitog smisla“, ocjenjuje on.
U Srbiji 15 posto stanovništva čine pripadnici manjina. Ideja multikulturalnosti i multinacionalnosti gotovo da ne postoji. Nažalost, što se više o njoj priča, multikulturalnosti je sve manje, kaže publicista i književnik iz Subotice, Tomislav Žigmanov.
„Pogledajte samo prostor kulture. Okrenite se bilo gde i videćete da kulture manjinskih zajednica nisu vidljive u javnosti, da u prostoru kulturne prakse oni ne postoje. Država, putem svojim institucija, i dalje deluje izuzetno monokulturalno. U Srbiji, bez Kosova, živi 15 posto ljudi koji pripadaju drugim nacionalnim zajednicama i njih gotovo nema nigde kada su u pitanju nagrade i privilegije, kada su u pitanju izbori na određena mesta. Kada su u pitanju brojnije i kulturno naprednije zajednice, kao što je Mađarska, one postoje kao neka vrsta segregiranog prostora, gde oni uspostavljaju neku bipolarnost u vlastitom krugu, ali nema velike interakcije, koja postoji u konceptu interaktivnog multikulturalizma“, kaže Žigmanov.
"Dobri temelji", forma i suština
Multinacionalnost i multikulturalnost u Bosni i Hercegovini postoje, zahvaljujući „dobrim temeljima“ stvaranim dugim nizom godina.
Te se vrijednosti danas održavaju inercijom, i pored nastojanja da se posljednjih 20 godina ojačaju zidovi nacionalizma, nezanemarljivog uspjeha.
Međutim, u višenacionalnoj zajednici, kakva je Bosna i Hercegovina, danas život dobija sasvim druge oblike i skladan suživot se svodi na najmanju mjeru, upozorava profesor Ugo Vlaisavljević.
„Mislim da je to porazno. To nagovještava kraj jedne duge tradicije, u kojoj je to bila naprosto nesumnjiva i bezupitna vrijednost. Do juče je to možda bilo pod opaskom režima i pod ideologijom bratstva i jedinstva, ali mislim da su to univerzalne vrijednosti koje ne ovise o nekakvim političkim i ideološkim režimima. Ne vidi se nešto drugo i mnogo važnije, a to da je svakodnevni, uobičajeni život, među ljudima od krvi i mesa, dobio neke sasvim druge tokove, neke sasvim druge vrijednosti. Upravo je o tome riječ. Možda sam pesimističniji nego neke moje kolege jer mislim da to nije samo stvar manipulacije koja se dešava kod političkih elita, da to nije stvar nekih vladara koji su zavadili pa sada vladaju. Mislim da u školama, koje su podijeljene, roditelji puno nose na svojim leđima. Oni to podržavaju na igralištima, koja su razdvojena. Sama djeca i njihovi roditelji su oni koji su tu zainteresirani. Nešto se duboko dole, među običnim svijetom, desilo što je napravilo tako duboke jazove. Čak i sada, kada bi drastično promijenili politiku, čini mi se da je ono, što je stvarno fundament jednog društva, a to su ljudi od krvi i mesa, etinčki potpuno podijeljeno, da su oni normalizirani u svojoj etničkoj zasebnosti“, rekao je Vlaisavljević.
Profesor istorije na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, Šerbo Rastoder, kaže da je multikulturalnost u Crnoj Gori po formi na najvišem nivou, ali da u suštini ne zadovoljava ono što su evropski standardi.
„Aktualni mandatar za sastav Vlade sastaje se sa predstavnicima nevladinih organizacija, kojih u Crnoj Gori ima oko 6.000. Međutim, njegov kabinet nije našao za shodno da na konsultacije pozove predstavnike Nacionalnih savjeta, kojih u Crnoj Gori ima šest. Po Ustavu su Nacionalni savjeti najveći predstavnici manjina u Crnoj Gori. Ako je multikulturalnost jedan od aspekata harmonizacije različitosti, onda bi veoma bitno bilo, i očekivano bi bilo, da najodgovorniji predstavnici Savjeta uzmu učešće u tom procesu“, smatra Rastoder.
***********
Kriza multikulturalizma: "Nepoželjni" stranci
Šta znači multikulturalnost
„Hrvatska nije multikulturalna sigurno jer ne postoje nikakve specijalne obrazovane politike, za Rome recimo. Srbi se ne doživljavaju kao ugrožena kultura, već kao jedna od manjinskih nacija i njeni pripadnici žive kao građani Hrvatske u Hrvatskoj. Hrvatska je polietnička zajednica u kojoj postoji više etničkih skupina - Hrvati kao najveća zajednica i Srbi kao najveća manjinska. Govoriti da je Hrvatska multikulturalna, nema naročitog smisla“, ocjenjuje on.
U Srbiji 15 posto stanovništva čine pripadnici manjina. Ideja multikulturalnosti i multinacionalnosti gotovo da ne postoji. Nažalost, što se više o njoj priča, multikulturalnosti je sve manje, kaže publicista i književnik iz Subotice, Tomislav Žigmanov.
„Pogledajte samo prostor kulture. Okrenite se bilo gde i videćete da kulture manjinskih zajednica nisu vidljive u javnosti, da u prostoru kulturne prakse oni ne postoje. Država, putem svojim institucija, i dalje deluje izuzetno monokulturalno. U Srbiji, bez Kosova, živi 15 posto ljudi koji pripadaju drugim nacionalnim zajednicama i njih gotovo nema nigde kada su u pitanju nagrade i privilegije, kada su u pitanju izbori na određena mesta. Kada su u pitanju brojnije i kulturno naprednije zajednice, kao što je Mađarska, one postoje kao neka vrsta segregiranog prostora, gde oni uspostavljaju neku bipolarnost u vlastitom krugu, ali nema velike interakcije, koja postoji u konceptu interaktivnog multikulturalizma“, kaže Žigmanov.
"Dobri temelji", forma i suština
Multinacionalnost i multikulturalnost u Bosni i Hercegovini postoje, zahvaljujući „dobrim temeljima“ stvaranim dugim nizom godina.
Te se vrijednosti danas održavaju inercijom, i pored nastojanja da se posljednjih 20 godina ojačaju zidovi nacionalizma, nezanemarljivog uspjeha.
Međutim, u višenacionalnoj zajednici, kakva je Bosna i Hercegovina, danas život dobija sasvim druge oblike i skladan suživot se svodi na najmanju mjeru, upozorava profesor Ugo Vlaisavljević.
„Mislim da je to porazno. To nagovještava kraj jedne duge tradicije, u kojoj je to bila naprosto nesumnjiva i bezupitna vrijednost. Do juče je to možda bilo pod opaskom režima i pod ideologijom bratstva i jedinstva, ali mislim da su to univerzalne vrijednosti koje ne ovise o nekakvim političkim i ideološkim režimima. Ne vidi se nešto drugo i mnogo važnije, a to da je svakodnevni, uobičajeni život, među ljudima od krvi i mesa, dobio neke sasvim druge tokove, neke sasvim druge vrijednosti. Upravo je o tome riječ. Možda sam pesimističniji nego neke moje kolege jer mislim da to nije samo stvar manipulacije koja se dešava kod političkih elita, da to nije stvar nekih vladara koji su zavadili pa sada vladaju. Mislim da u školama, koje su podijeljene, roditelji puno nose na svojim leđima. Oni to podržavaju na igralištima, koja su razdvojena. Sama djeca i njihovi roditelji su oni koji su tu zainteresirani. Nešto se duboko dole, među običnim svijetom, desilo što je napravilo tako duboke jazove. Čak i sada, kada bi drastično promijenili politiku, čini mi se da je ono, što je stvarno fundament jednog društva, a to su ljudi od krvi i mesa, etinčki potpuno podijeljeno, da su oni normalizirani u svojoj etničkoj zasebnosti“, rekao je Vlaisavljević.
Profesor istorije na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, Šerbo Rastoder, kaže da je multikulturalnost u Crnoj Gori po formi na najvišem nivou, ali da u suštini ne zadovoljava ono što su evropski standardi.
„Aktualni mandatar za sastav Vlade sastaje se sa predstavnicima nevladinih organizacija, kojih u Crnoj Gori ima oko 6.000. Međutim, njegov kabinet nije našao za shodno da na konsultacije pozove predstavnike Nacionalnih savjeta, kojih u Crnoj Gori ima šest. Po Ustavu su Nacionalni savjeti najveći predstavnici manjina u Crnoj Gori. Ako je multikulturalnost jedan od aspekata harmonizacije različitosti, onda bi veoma bitno bilo, i očekivano bi bilo, da najodgovorniji predstavnici Savjeta uzmu učešće u tom procesu“, smatra Rastoder.
***********
Šta vi mislite o multikulturalizmu, suživotu i integraciji imigranata u svijetu, u vašem ili u društvima u regionu?
Glasajte u anketi koja je postavljena na našoj naslovnoj stranici kao i uz ovaj i ostale tekstove koji se bave ovim temom.
Napišite, također, svoje mišljenje u vidu komentara na ovaj i ostale tekstove koji se bave Temom sedmice:
Kriza multikulturalizma: "Nepoželjni" stranci
Šta znači multikulturalnost