Fadil Hadžić, jedan od najizvođenijih hrvatskih komediografa, svestrani kulturni djelatnik, filmski redatelj i scenarist, novinar i slikar, preminuo je noćas u 89. godini u Zagrebu, izvijestilo je danas Satiričko kazalište "Kerempuh", čiji je bio utemeljitelj i dugogodišnji umjetnički direktor.
Umjetnik širokog spektra zanimanja, slikar po akademskom obrazovanju, urednik u novinama i časopisima (VUS, Vjesnik, Telegram, Kerempuh, Oko), Fadil Hadžić (1922., Bileća, BiH) je tijekom cijele karijere najviše bio vezan uz kazalište
.
Godine 1950. osniva i vodi Kerempuhovo vedro kazalište, od 1951. preimenovano u Gradsko kazalište Komedija, početkom pedesetih osniva i vodi "Duga-film", prvo poduzeće za proizvodnju crtanih filmova u nas, a od 1952. je direktor "Zora-filma".
Bio je jedan od utemeljitelja Satiričkog kazališta Jazavac, današnjeg "Kerempuha", osnovanog 1964. i njime je ravnao dvadeset godina. Pokretač je kazališnog festivala "Dani satire" 1976., a u sezoni 1981./1982. bio je intendant zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta.
Dramsku karijeru započeo je komadom "Dosadna komedija", koji je praizveden 1952. u kazalištu "Komedija". Njegov dramski opus obuhvaća šezdesetak djela u kojima tematizira generacijske sukobe, muško-ženske odnose, zlouporabu moći i društveni moral. U radu je koristio različite dramaturške forme, farsu, fantastiku, elemente vodvilja te situacijsku komediju.
Kao filmski redatelj debitirao je početkom šezdesetih dvama dugometražnim filmovima, "Zemlja s pet kontinenata" i "Abeceda straha", nakon čega je uslijedila komedija "Da li je umro dobar čovjek?" (1962.) te ratni film "Desant na Drvar" (1963.). Za film "Službeni položaj" (1964.) nagrađen je Velikom Zlatnom Arenom na filmskom festivalu u Puli, čiji je bio glavni promotor.
U njegovom filmskom opusu ističu se filmovi društveno-kritičkog karaktera, među ostalim, "Protest" (1967.), "Lov na jelene" (1972.), "Novinar" (1979.), "Ambasador" (1984.) i drugi.
Autor je libreta za operu "Požar u operi" Borisa Papandopula, te više romana, knjiga, humorističnih putopisa. U "Vjesniku" je pod pseudonimom Zoran Zec objavljivao ironične portrete kulturnih djelatnika, koje su 1970. sabrani u knjizi "Hrvatski Olimp".
Hadžić se slikarstvom počeo intenzivnije baviti sedamdesetih, slikajući ponajviše aktove, portrete, istarske pejzaže i vedute, u tehnici ulja, akvarela, pastela.
Za kulturno-umjetnički rad dobio je brojne nagrade i priznanja, među kojima i nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo, 1984.
