Organizacija porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila RS u nekoliko je navrata tražila da srpski predstavnici u Institutu za nestale BiH podnesu ostavku jer nisu zadovoljni njegovim radom. Izrazili su sumnju i u identifikacijske procese koji se vode na ovom nivou, te su tražili da to pređe u entitetsku nadležnost.
Druga strana medalje je da postoje i ona udruženja koja rad ocjenjuju dobrim, ali i da nezadovoljstvo nije samo sa srpske strane.
„Ja uvijek kažem da je politika upletena u sve, pa čak i u grobnice. Da nije politike davno bi se našli svi nestali - ne bi se manipulisalo i žrtvama,“ kaže Hatidža Mehmedović iz Udruženja Srebreničke majke opisuje proces traženja nestalih u Bosni i Hercegovini. Ona nije jedina predstavnica udruženja koja okupljaju one koji već 16 godina tragaju za članovima svojih porodica, a koji su nezadovoljni napretkom u procesu traženja nestalih.
Većina njih smatra da je najveći problem doći do informacija, ali i to što se u sve uplela politika:
„Nismo zadovoljni Institutom jer i tu je politika, čim moraju da se dogovaraju - evo imamo i troglavo predsjedništvo, a sve što nam je troglavo tu dogovora nema. Nismo zadovoljni ni ekshumacijama, ni identifikacijama. Mi znamo koliko ima još grobnica koje su locirane, za koje se znade. Što se te grobnice ne otvore? Što se te grobnice ne ekshumiraju? Što se ta tijela ne identifikuju da koliko-toliko porodica budu smirenije u duši?“
Najglasnije nezadovoljstvo radom Instituta za traženje nestalih BiH dolazi iz Republike Srpske. Neka udruženja smatraju da se za nestalim selektivno traga i da ova državna institucija do sada nije ništa ili je vrlo malo uradila. S druge strane postoje udruženja koja su potpuno drugačijeg mišljenja, a raskol u Institutu doživljavaju kao potpuno politički koji nema veze sa procesom traženja nestalih.
„Mi imamo puno povjerenje u istražioce Instituta za nestala lica BiH. Daleko više povjerenja imamo u njih nego dok su bile Kancelarije za traženje nestalih RS i Komisija za traženje nestalih Federacije - zato što su ovi obrazovaniji, stručniji i daleko kvalitetnije rade svoj posao. Normalno da ima nezadovoljstva i digli su ovoliku buku oni koji sebi traže neko mjesto, koji dižu tu buku upravo zbog nekih vlastitih interesa. To su pretežno ljudi koji su uz vlade u BiH, a znamo da ih imamo 13, tako da oni tu buku dižu,“ kaže Milan Mandić, iz Udruženja porodica nestalih lica sarajevsko-romanijske regije.
Identifikacija poseban problem
Poseban problem predstavljaju ekshumirana a neidentifikovana tijela, podsjeća Smilja Mitrović iz organizacije nestalih iz Bijeljine.
„Recimo za RS - 600 posmrtnih ostataka stoji ima skoro 10 godina i nikako da se riješi. A niko neće da otvori taj proces da vidi ko to koči, zbog čega ne može to da se identifikuje, a 600 ljudi stoji tamo koji treba da se identifikuju. Znači ne radi se dovoljno. Mislim na ovu spomen-kosturnicu - ima iskopanih 600 ljudi koji tamo leže, a niko ne rješava taj problem. Kažu nema podudaranja uzoraka. Pa onda ste nešto uradili prije, možda ste pogrešnu identifikaciju odrađivali klasično? Niko za to ne odgovara, niko na to ne podsjeća,“ kaže ona.
Na pitanje čija je to nadležnost Mitrović odgovara:
"To su bile komisije za traženje nestalih RS i Federacije. Sad je Institut nad tim i to treba da se rješava.“
„Mi sami znamo da mi nemamo nikakvih informacija o nestalim Srbima, isto kao što Bošnjaci ne mogu imati informacije o nestalim Bošnjacima. Znači, Bošnjaci imaju kompletne informacije za nestale Srbe, a tako isto i na drugoj i na trećoj strani. Mi moramo imati povjerenja, a i stekli smo za ovih pet, šest godina, kako zajednički radimo i djelujemo u Koordinacionom odboru nestalih na nivou bivše Jugoslavije, jedni u druge puno povjerenje, tako da mi vjerujemo da će druga strana dati informacije, da će se ti nestali naći, ali tek onda, mi smo takvog ubjeđenja, kada politika otvori vrata da mi možemo riješiti ove slučajeve,“ navodi Mandić.
Porodice nestalih ne mogu biti zadovoljne sve dok tijela njihovih najbližih ne pronađu. To nema veze sa radom Instituta ili bilo koje druge institucije, smatra Semina Alekić iz udruženja nestalih Kotor Varoši. Navodi da je zadovoljna radom Instituta, ali ne i radom tužilaštava u BiH.
„Ako bi ikao trebao biti nerzadovoljan u BiH, onda bi to trebali Bošnjaci. Konkretno sa područja općine Kotor Varoši su stradali Hrvati i Bošnjaci i samo 30 posto je riješeno sudbina nestalih. Za 70 posto nestalih osoba se još traga. Međutim, šta ako nema informacija? Ljudi su provjerili sve i jedan lokalitet za koji su dobili informaciju. Ja znam da su porodice nezadovoljne, ali nije do ljudi koji rade u Institutu, nego do informacija. Sa tužilaštvima nismo zadovoljni zato što se na osnovu i po nekoliko puta datih izjava nije pokrenula nijedna krivična prijava, odnosno optužnica za ratni zločin koji se desio nad Bošnjacima i Hrvatima na području općine Kotor Varoš,“ kaže Alekić.
*****
Ostali prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Megavati bili preči od ljudskih sudbina
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Druga strana medalje je da postoje i ona udruženja koja rad ocjenjuju dobrim, ali i da nezadovoljstvo nije samo sa srpske strane.
„Ja uvijek kažem da je politika upletena u sve, pa čak i u grobnice. Da nije politike davno bi se našli svi nestali - ne bi se manipulisalo i žrtvama,“ kaže Hatidža Mehmedović iz Udruženja Srebreničke majke opisuje proces traženja nestalih u Bosni i Hercegovini. Ona nije jedina predstavnica udruženja koja okupljaju one koji već 16 godina tragaju za članovima svojih porodica, a koji su nezadovoljni napretkom u procesu traženja nestalih.
Većina njih smatra da je najveći problem doći do informacija, ali i to što se u sve uplela politika:
„Nismo zadovoljni Institutom jer i tu je politika, čim moraju da se dogovaraju - evo imamo i troglavo predsjedništvo, a sve što nam je troglavo tu dogovora nema. Nismo zadovoljni ni ekshumacijama, ni identifikacijama. Mi znamo koliko ima još grobnica koje su locirane, za koje se znade. Što se te grobnice ne otvore? Što se te grobnice ne ekshumiraju? Što se ta tijela ne identifikuju da koliko-toliko porodica budu smirenije u duši?“
Najglasnije nezadovoljstvo radom Instituta za traženje nestalih BiH dolazi iz Republike Srpske. Neka udruženja smatraju da se za nestalim selektivno traga i da ova državna institucija do sada nije ništa ili je vrlo malo uradila. S druge strane postoje udruženja koja su potpuno drugačijeg mišljenja, a raskol u Institutu doživljavaju kao potpuno politički koji nema veze sa procesom traženja nestalih.
„Mi imamo puno povjerenje u istražioce Instituta za nestala lica BiH. Daleko više povjerenja imamo u njih nego dok su bile Kancelarije za traženje nestalih RS i Komisija za traženje nestalih Federacije - zato što su ovi obrazovaniji, stručniji i daleko kvalitetnije rade svoj posao. Normalno da ima nezadovoljstva i digli su ovoliku buku oni koji sebi traže neko mjesto, koji dižu tu buku upravo zbog nekih vlastitih interesa. To su pretežno ljudi koji su uz vlade u BiH, a znamo da ih imamo 13, tako da oni tu buku dižu,“ kaže Milan Mandić, iz Udruženja porodica nestalih lica sarajevsko-romanijske regije.
Identifikacija poseban problem
Poseban problem predstavljaju ekshumirana a neidentifikovana tijela, podsjeća Smilja Mitrović iz organizacije nestalih iz Bijeljine.
„Recimo za RS - 600 posmrtnih ostataka stoji ima skoro 10 godina i nikako da se riješi. A niko neće da otvori taj proces da vidi ko to koči, zbog čega ne može to da se identifikuje, a 600 ljudi stoji tamo koji treba da se identifikuju. Znači ne radi se dovoljno. Mislim na ovu spomen-kosturnicu - ima iskopanih 600 ljudi koji tamo leže, a niko ne rješava taj problem. Kažu nema podudaranja uzoraka. Pa onda ste nešto uradili prije, možda ste pogrešnu identifikaciju odrađivali klasično? Niko za to ne odgovara, niko na to ne podsjeća,“ kaže ona.
Na pitanje čija je to nadležnost Mitrović odgovara:
"To su bile komisije za traženje nestalih RS i Federacije. Sad je Institut nad tim i to treba da se rješava.“
„Mi sami znamo da mi nemamo nikakvih informacija o nestalim Srbima, isto kao što Bošnjaci ne mogu imati informacije o nestalim Bošnjacima. Znači, Bošnjaci imaju kompletne informacije za nestale Srbe, a tako isto i na drugoj i na trećoj strani. Mi moramo imati povjerenja, a i stekli smo za ovih pet, šest godina, kako zajednički radimo i djelujemo u Koordinacionom odboru nestalih na nivou bivše Jugoslavije, jedni u druge puno povjerenje, tako da mi vjerujemo da će druga strana dati informacije, da će se ti nestali naći, ali tek onda, mi smo takvog ubjeđenja, kada politika otvori vrata da mi možemo riješiti ove slučajeve,“ navodi Mandić.
Porodice nestalih ne mogu biti zadovoljne sve dok tijela njihovih najbližih ne pronađu. To nema veze sa radom Instituta ili bilo koje druge institucije, smatra Semina Alekić iz udruženja nestalih Kotor Varoši. Navodi da je zadovoljna radom Instituta, ali ne i radom tužilaštava u BiH.
„Ako bi ikao trebao biti nerzadovoljan u BiH, onda bi to trebali Bošnjaci. Konkretno sa područja općine Kotor Varoši su stradali Hrvati i Bošnjaci i samo 30 posto je riješeno sudbina nestalih. Za 70 posto nestalih osoba se još traga. Međutim, šta ako nema informacija? Ljudi su provjerili sve i jedan lokalitet za koji su dobili informaciju. Ja znam da su porodice nezadovoljne, ali nije do ljudi koji rade u Institutu, nego do informacija. Sa tužilaštvima nismo zadovoljni zato što se na osnovu i po nekoliko puta datih izjava nije pokrenula nijedna krivična prijava, odnosno optužnica za ratni zločin koji se desio nad Bošnjacima i Hrvatima na području općine Kotor Varoš,“ kaže Alekić.
*****
Ostali prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Megavati bili preči od ljudskih sudbina
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)