I dok se bh. vlast zadužuje kod MMF-a, prema podacima Svjetske banke, broj siromašnih u Bosni i Hercegovini 2010. je povećan za 20 posto u odnosu na prethodnu godinu. Više od polovine stanovništva živi na rubu egzistencije, a svaka porodica, kako tvrde u Udruženju potrošača, je zadužena „do grla“.
Ekonomski stručnjaci upozoravaju da će se takav trend nastaviti ukoliko se ne pokrene proizvodnja. Ako se to ne desi, novac koji bude dao Međunarodni monetarni fond vraćaće buduće generacije.
Svaki peti građanin u Bosni i Hercegovini živi sa jedan i po euro dnevno, za šta može kupiti samo hljeb i mlijeko. Većina spas vidi u kreditima koje podižu kako bi preživjeli. U prilog toj konstataciji ide i podatak Svjetske banke, prema kojem skoro 74 posto domaćinstava koja su bila zadužena su koristila najmanje petinu svoje plate za vraćanje duga.
„Mislim da je krajnje vrijeme da se napravi neka strategija u smislu boljeg življenja u BiH, da bude više socijalne pravde i da nemamo, možemo slobodno reći, stotine i stotine hiljada ljudi bez egzistencije i bez onog boljeg sutra“, kaže Mesud Lakota, predsjednik Udruženja potrošača Federacije BiH.
Ništa bolje ne prolaze ni bosanskohercegovački penzioneri - 60 posto ove populacije živi u ekstremnom siromaštvu, što potvrđuju i predsjednici entitetskih udruženja penzionera Rade Rakulj i Omer Omerefendić.
„Siromaštvo se ogleda u tome da nema dovoljno ni za neke osnovne potrebe - posebno onaj veći dio penzionera koji su ispod prosjeka - penzije minimalne su od 160 KM, a 320 prosječne“, kaže Rakulj.
„Od jedne penzije koja je 296 maraka negdje oko 170 maraka ide za kompletne režije“, navodi Omerefendić.
I dok bh. političari imaju najveće plate u regiji, broj narodnih kuhinja svakog dana raste. Procjena je da sa jednim obrokom dnevno preživljava 20.000 građana:
„Da nije ove kuhinje vrlo bi se teško preživljavalo.“
„Dobivam muževe penzije 160 maraka, platim režiju i ostane mi 15 maraka.“
Pola miliona stanovnika u Bosni i Hercegovini je nezaposleno, što je rekord u regiji. 100.000 je zaposleno u javnoj upravi, a prosječna plata u državi je oko 300 eura. Za isplatu penzija, primjerice, samo u Federaciji BiH mjesečno je potrebno oko 65 miliona eura. Umjesto da se otvaraju nova radna mjesta, predstavnici vlasti su odučili da se zaduže kod MMF-a sa milijardu i 200 miliona eura.
Aranžman sa tom međunarodnom finansijskom institucijom podrazumijeva smanjenje plata za 10 posto za sve budžetske korisnike. U ovakvoj bezizlaznoj situaciji premijeru države Nikoli Špiriću je do šale, pa na naše pitanje hoće li se BiH zaduživati i naredne godine, odgovara:
Nikola Špirić, Savez nezavisnih socijaldemokrata, 16. septembar 2010.
„I ta vaša pitanja su, da vam pravo kažem, smiješna. Javite se Zlatku Lagumdžiji pa pitajte njega hoće li biti zaduženja ili neće. On, izgleda, sve zna.“
„Gospodin Špirić je dužan da kaže jer to će vraćati građani BiH, dužan da kaže za šta će se trošiti te pare. Nije mu to tata ostavio u amanet, pa može da sakrije i od vas i od mene na šta te pare idu“, kaže ekonomska analitičarka Svetlana Cenić.
Cenić upozorava i kako postojeće stanje u kojem privreda ne radi, a predstavnici vlasti novac uzimaju od MMF-a kako bi podmirili brojnu administraciju, zemlju vodi u propast. Sredstva koje uzima sadašnja vlast će vraćati, kako navodi Svetlana Cenić, buduće generacije.
„Ko će to otplatiti? Ja molim Slobodnu Evropu kao uticajan medij da izbijemo više tu priču kako smo mi nisko zadužena zemlja. To je ako gledate ono što je država kao preuzela kredit pa u odnosu na ostale zemlje, ali nisu to sva zaduženja ove zemlje. Zaduženi su građani, zaduženi su i privredni subjekti u inostranstvu, od banaka do privrednih subjekata, što niko ne sabira. Imamo unutrašnji dug, zaduženost po glavi stanovnika na sve moguće načine. Preduzeća su nam zadužena, znate da je nelikvidna privreda, a pri tome najveći kršilac finansijske discipline je država na svim nivoima - kantoni, entiteti i država. I zato me nervira kad neko kaže da smo mi malo zadužena zemlja. Mi grcamo, htio to neko da prizna ili ne“, kaže Cenić.
Postojeće stanje u bh. privredi političari u BiH su pravdali ekonomskom krizom koja je zahvatila cijeli svijet. Bilo je i onih koji su tvrdili kako će kriza zemlju obići. O tome ekonomski analitičar Nikola Grabovac kaže:
„Kažu pošto u BiH do sada ništa nije uspjelo, mi očekujemo da i svjetska kriza i recesija u Bosni ne uspiju. Međutim, ima i druga strana medalje - da će recesija BiH itekako žestoko obići, i to će je obići od vrata do vrata.“
Kriza o kojoj govori Grabovac bukvalno je ušla na svačija vrata u Bosni i Hercegovini, izuzev onih čiji su vlasnici predstavnici vlasti koji mjesečno zarađuju nekoliko hiljada eura.
Ekonomski stručnjaci upozoravaju da će se takav trend nastaviti ukoliko se ne pokrene proizvodnja. Ako se to ne desi, novac koji bude dao Međunarodni monetarni fond vraćaće buduće generacije.
Svaki peti građanin u Bosni i Hercegovini živi sa jedan i po euro dnevno, za šta može kupiti samo hljeb i mlijeko. Većina spas vidi u kreditima koje podižu kako bi preživjeli. U prilog toj konstataciji ide i podatak Svjetske banke, prema kojem skoro 74 posto domaćinstava koja su bila zadužena su koristila najmanje petinu svoje plate za vraćanje duga.
„Mislim da je krajnje vrijeme da se napravi neka strategija u smislu boljeg življenja u BiH, da bude više socijalne pravde i da nemamo, možemo slobodno reći, stotine i stotine hiljada ljudi bez egzistencije i bez onog boljeg sutra“, kaže Mesud Lakota, predsjednik Udruženja potrošača Federacije BiH.
Svaki peti građanin u Bosni i Hercegovini živi sa jedan i po euro dnevno, za šta može kupiti samo hljeb i mlijeko
Ništa bolje ne prolaze ni bosanskohercegovački penzioneri - 60 posto ove populacije živi u ekstremnom siromaštvu, što potvrđuju i predsjednici entitetskih udruženja penzionera Rade Rakulj i Omer Omerefendić.
„Siromaštvo se ogleda u tome da nema dovoljno ni za neke osnovne potrebe - posebno onaj veći dio penzionera koji su ispod prosjeka - penzije minimalne su od 160 KM, a 320 prosječne“, kaže Rakulj.
„Od jedne penzije koja je 296 maraka negdje oko 170 maraka ide za kompletne režije“, navodi Omerefendić.
I dok bh. političari imaju najveće plate u regiji, broj narodnih kuhinja svakog dana raste. Procjena je da sa jednim obrokom dnevno preživljava 20.000 građana:
„Da nije ove kuhinje vrlo bi se teško preživljavalo.“
„Dobivam muževe penzije 160 maraka, platim režiju i ostane mi 15 maraka.“
Pola miliona stanovnika u Bosni i Hercegovini je nezaposleno, što je rekord u regiji. 100.000 je zaposleno u javnoj upravi, a prosječna plata u državi je oko 300 eura. Za isplatu penzija, primjerice, samo u Federaciji BiH mjesečno je potrebno oko 65 miliona eura. Umjesto da se otvaraju nova radna mjesta, predstavnici vlasti su odučili da se zaduže kod MMF-a sa milijardu i 200 miliona eura.
Aranžman sa tom međunarodnom finansijskom institucijom podrazumijeva smanjenje plata za 10 posto za sve budžetske korisnike. U ovakvoj bezizlaznoj situaciji premijeru države Nikoli Špiriću je do šale, pa na naše pitanje hoće li se BiH zaduživati i naredne godine, odgovara:
„I ta vaša pitanja su, da vam pravo kažem, smiješna. Javite se Zlatku Lagumdžiji pa pitajte njega hoće li biti zaduženja ili neće. On, izgleda, sve zna.“
„Gospodin Špirić je dužan da kaže jer to će vraćati građani BiH, dužan da kaže za šta će se trošiti te pare. Nije mu to tata ostavio u amanet, pa može da sakrije i od vas i od mene na šta te pare idu“, kaže ekonomska analitičarka Svetlana Cenić.
Cenić upozorava i kako postojeće stanje u kojem privreda ne radi, a predstavnici vlasti novac uzimaju od MMF-a kako bi podmirili brojnu administraciju, zemlju vodi u propast. Sredstva koje uzima sadašnja vlast će vraćati, kako navodi Svetlana Cenić, buduće generacije.
„Ko će to otplatiti? Ja molim Slobodnu Evropu kao uticajan medij da izbijemo više tu priču kako smo mi nisko zadužena zemlja. To je ako gledate ono što je država kao preuzela kredit pa u odnosu na ostale zemlje, ali nisu to sva zaduženja ove zemlje. Zaduženi su građani, zaduženi su i privredni subjekti u inostranstvu, od banaka do privrednih subjekata, što niko ne sabira. Imamo unutrašnji dug, zaduženost po glavi stanovnika na sve moguće načine. Preduzeća su nam zadužena, znate da je nelikvidna privreda, a pri tome najveći kršilac finansijske discipline je država na svim nivoima - kantoni, entiteti i država. I zato me nervira kad neko kaže da smo mi malo zadužena zemlja. Mi grcamo, htio to neko da prizna ili ne“, kaže Cenić.
Procjena je da sa jednim obrokom dnevno preživljava 20.000 građana
Postojeće stanje u bh. privredi političari u BiH su pravdali ekonomskom krizom koja je zahvatila cijeli svijet. Bilo je i onih koji su tvrdili kako će kriza zemlju obići. O tome ekonomski analitičar Nikola Grabovac kaže:
„Kažu pošto u BiH do sada ništa nije uspjelo, mi očekujemo da i svjetska kriza i recesija u Bosni ne uspiju. Međutim, ima i druga strana medalje - da će recesija BiH itekako žestoko obići, i to će je obići od vrata do vrata.“
Kriza o kojoj govori Grabovac bukvalno je ušla na svačija vrata u Bosni i Hercegovini, izuzev onih čiji su vlasnici predstavnici vlasti koji mjesečno zarađuju nekoliko hiljada eura.
