Džibuti, Gambija, Svazilend, Kiribati nisu egzotične turističke destinacije nego bh. prvi susjedi, ne geografski nego po nivou korupcije. BiH nalazi se na dalekom. 91. mjestu među 178 zemalja svijeta po indeksu percepcije korupcije u 2010. godini, rezultat je godišnjeg indeksa percepcije korupcije u svijetu koji objavljuje Transparency International (TI).
Najkorumpiraniji segmenti društva u BiH su: političke partije, razvojne banke, agencije za privatizaciju, zdravstvene i obrazovne ustanove.
BiH pretposljednja je u regionu je BiH, i to zahvaljujući Kosovu, kaže jedan od direktora TI BiH Emir Đikić.
„Rangirani smo na 91. mjestu i društvo nam je jako slično onom društvu u kojem smo bili prošle godine - nikako da se nađemo u društvu s evropskim zemljama. Što se tiče regije postigli smo izvjestan napredak - više nismo na posljednjem mejsto, ali to nije zahvaljujći vlastima BiH nego samoj činjenici što su na Kosovu provedena tri od ovih 13 istraživanja. Kosovo zauzima trenutno posljednje mjesto u regionu, a mi smo ubjedljivo pretposljednji.“
Prema percepciji građana, ali i izvještaju EK, korupcija u BiH i rasprostranjena je u mnogim područjima, naročito u vladama, u državnim i entitetskim institucijama, zdravstvu i obrazovanj, te u javnim nabavkama. U odnosu na prošlu godinu BiH ostvarila je neznatan napredak od svega 0,2 posto zahvaljujući, prije svega, usvajanju Zakona o Agenciji za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije i Antikorupcijske strategije.
To je, međutim, samo formalne prirode, dok suštinski BiH još nije ni blizu svojih susjeda u posvećenosti borbi protiv korpucije jer se doneseni zakoni ne provode, kaže analitičar TI BiH Lejla Ibranović:
„Napredak koji se ogledao prvenstveno u usvajanju nekoliko ključnih antikorupcijskih zakona, iako uz drastična kašnjenja u odnosu na preuzete međunarodne obaveze i dinamiku koja je bila planirana državnim politikama, kao što su Zakon o agenciji za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije, izmjene i dopune Krivičnog zakona u smislu dopuna odredbi kojima se reguliše oduzimanje ilegalno stečene imovine, te uvođenje kaznenih odredbi u Zakon o slobodi pristupa informacijama. Dakle, taj napredak je relativiziran činjenicom da znatan broj reformskih zakona u okviru ukupnih antikorupcionih reformi još uvijek čeka usvajanje sa krajnje neizvjesnim rokom realizacije.“
Sudnica Kantonalnog suda u Sarajevu, ilustrativna fotografijaNeefikasnost sudova i tužilaštava
Losu ocjenu u izvještaju TI o napretku u provođenju antikorupcionih reformi dobili su sudovi i tužilaštva u BiH koji su ocijenjeni veoma neefikasnim. Tokom 2010. doneseno je osam presuda za djela korupcije u BiH sa samo jednom zatvorskom kaznom.
Profesor na Fakultetu za kriminalistiku i bezbjednosne studije u Sarajevu Eldan Mujanović ističe da nema opravdanja za ovako nizak procenat procesuiranih i presuđenih slučajeva korupcije jer postoji kvalitetan zakonski okvir koji pravosudnim institucijama omogućava nesmetan rad.
„Postojeći i materijalno-pravni okvir i procesni instrumenti zaista stvaraju adekvatan preduslov za efikasano suzbijanje korupcije pred pravosudnim tijelima u BiH. Tu smo na neki način otklonili jednu zabludu koja postoji, ili barem koja se pokušava nametnuti javnosti kako uvijek nešto nedostaje. Uvijek kad pitate institucije i iz policijskog i tužilačko-pravosudnog, sudskog sistema uvijek nešto nedostaje, uvijek nešto fali, bilo da su to materijalni resursi, presonalni resursi, nedostatak propisa, manjkavost zakona. Uvijek se nalazi nekakva potreba za amnestijom od nerada, odnosno neefikasnosti.“
Treba podsjetiti da nijedan od brojnih bh. političara koji su procesuirani za kriminal i korupciju nije osuđen, a profesor Mujanović ističe da je jasno da nedostaje politička volja da se korupcija zaustavi.
Otpravnik poslova u Ambasadi SAD u Sarajevu Jonathan Moore ističe da nije tajna da u BiH postoji previše korupcije, ali da je važno da postoje i razni mehanizmi u borbi protiv korupcije.
„To je problem i u EU i u NATO-u i u Americi. Korupcija i ovdje postoji. Svi u društvu dobro znaju da je korupcija problem u BiH i nadam se da većina ljudi su istog mišljenja - da je potrebno promijeniti tu situaciju.“
Na neefikanost pravosudnih organa utiče i preklapanje nadležnosti i nedostatak koordinacije sudova i tužilaštava u BiH, kao i decentralizovana policija koja je organizovana po različitim modelima u dva entiteta i Brčko Distriktu. Državna Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije uspostavljena je pod pritiskom EK jer je bila jedan od uslova za liberalizaciju viznog režima, ali nikada nije počela sa radom.
Tako se BiH već godinama po percepciji korupcije nalazi među zemljama daleke Afrike s početka ove priče, čija imena prosječni Bosanci i Hercegovci teško da su ikada i čuli.
Najkorumpiraniji segmenti društva u BiH su: političke partije, razvojne banke, agencije za privatizaciju, zdravstvene i obrazovne ustanove.
BiH pretposljednja je u regionu je BiH, i to zahvaljujući Kosovu, kaže jedan od direktora TI BiH Emir Đikić.
„Rangirani smo na 91. mjestu i društvo nam je jako slično onom društvu u kojem smo bili prošle godine - nikako da se nađemo u društvu s evropskim zemljama. Što se tiče regije postigli smo izvjestan napredak - više nismo na posljednjem mejsto, ali to nije zahvaljujći vlastima BiH nego samoj činjenici što su na Kosovu provedena tri od ovih 13 istraživanja. Kosovo zauzima trenutno posljednje mjesto u regionu, a mi smo ubjedljivo pretposljednji.“
Prema percepciji građana, ali i izvještaju EK, korupcija u BiH i rasprostranjena je u mnogim područjima, naročito u vladama, u državnim i entitetskim institucijama, zdravstvu i obrazovanj, te u javnim nabavkama. U odnosu na prošlu godinu BiH ostvarila je neznatan napredak od svega 0,2 posto zahvaljujući, prije svega, usvajanju Zakona o Agenciji za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije i Antikorupcijske strategije.
To je, međutim, samo formalne prirode, dok suštinski BiH još nije ni blizu svojih susjeda u posvećenosti borbi protiv korpucije jer se doneseni zakoni ne provode, kaže analitičar TI BiH Lejla Ibranović:
„Napredak koji se ogledao prvenstveno u usvajanju nekoliko ključnih antikorupcijskih zakona, iako uz drastična kašnjenja u odnosu na preuzete međunarodne obaveze i dinamiku koja je bila planirana državnim politikama, kao što su Zakon o agenciji za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije, izmjene i dopune Krivičnog zakona u smislu dopuna odredbi kojima se reguliše oduzimanje ilegalno stečene imovine, te uvođenje kaznenih odredbi u Zakon o slobodi pristupa informacijama. Dakle, taj napredak je relativiziran činjenicom da znatan broj reformskih zakona u okviru ukupnih antikorupcionih reformi još uvijek čeka usvajanje sa krajnje neizvjesnim rokom realizacije.“
Losu ocjenu u izvještaju TI o napretku u provođenju antikorupcionih reformi dobili su sudovi i tužilaštva u BiH koji su ocijenjeni veoma neefikasnim. Tokom 2010. doneseno je osam presuda za djela korupcije u BiH sa samo jednom zatvorskom kaznom.
Profesor na Fakultetu za kriminalistiku i bezbjednosne studije u Sarajevu Eldan Mujanović ističe da nema opravdanja za ovako nizak procenat procesuiranih i presuđenih slučajeva korupcije jer postoji kvalitetan zakonski okvir koji pravosudnim institucijama omogućava nesmetan rad.
„Postojeći i materijalno-pravni okvir i procesni instrumenti zaista stvaraju adekvatan preduslov za efikasano suzbijanje korupcije pred pravosudnim tijelima u BiH. Tu smo na neki način otklonili jednu zabludu koja postoji, ili barem koja se pokušava nametnuti javnosti kako uvijek nešto nedostaje. Uvijek kad pitate institucije i iz policijskog i tužilačko-pravosudnog, sudskog sistema uvijek nešto nedostaje, uvijek nešto fali, bilo da su to materijalni resursi, presonalni resursi, nedostatak propisa, manjkavost zakona. Uvijek se nalazi nekakva potreba za amnestijom od nerada, odnosno neefikasnosti.“
Treba podsjetiti da nijedan od brojnih bh. političara koji su procesuirani za kriminal i korupciju nije osuđen, a profesor Mujanović ističe da je jasno da nedostaje politička volja da se korupcija zaustavi.
Otpravnik poslova u Ambasadi SAD u Sarajevu Jonathan Moore ističe da nije tajna da u BiH postoji previše korupcije, ali da je važno da postoje i razni mehanizmi u borbi protiv korupcije.
„To je problem i u EU i u NATO-u i u Americi. Korupcija i ovdje postoji. Svi u društvu dobro znaju da je korupcija problem u BiH i nadam se da većina ljudi su istog mišljenja - da je potrebno promijeniti tu situaciju.“
Na neefikanost pravosudnih organa utiče i preklapanje nadležnosti i nedostatak koordinacije sudova i tužilaštava u BiH, kao i decentralizovana policija koja je organizovana po različitim modelima u dva entiteta i Brčko Distriktu. Državna Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije uspostavljena je pod pritiskom EK jer je bila jedan od uslova za liberalizaciju viznog režima, ali nikada nije počela sa radom.
Tako se BiH već godinama po percepciji korupcije nalazi među zemljama daleke Afrike s početka ove priče, čija imena prosječni Bosanci i Hercegovci teško da su ikada i čuli.
