Danas se navršava 19 godina otkako je Crna Gora postala "ekološka država". Da li je od 20. septembra 1991. zaista nešto urađeno da deklarativno postane i suštinsko, ili je sve ostalo samo na atraktivnoj ideji.
Crna Gora je postala prva ekološka država na svijetu, usvajanjem Deklaracije na Žabljaku 20. septembra 1991. godine, a taj dokument je već naredne godine predstavljen i na konferenciji UN o životnoj sredini i razvoju u Rio de Žaneiru.
Plemenita ideja, korisna za svakog pojedinca, ukupno društvo i državu, čini se, međutim, u Crnoj Gori nije odmakla od običnog koncepta za propagandnu eksploataciju.
Aleksandar Ražnatović
U stvarnosti, Crna Gora je država u kojoj se životna sredina ugrožava na razne načine, ali je promovisala ideju, koju su prihvatile neke druge zemlje.
“Crna Gora, kao prva, trebalo je i prva da krene prije svega sa poboljšanjem kvaliteta životne sredine u gradovima u kojima to, za ovih 19 godina nije uradila. Štaviše, kvalitet je unazadovao u nekim slučajevima“, smatra ekolog Aleksandar Ražnatović.
Nadležno Ministarstvo sa Agencijom za zaštitu životne sredine i nikšićkom NVO “Ozon” obilježava današnji dan prikazivanjem dokumentarnih filmova o prirodi Crne Gore u podgoričkoj knjižari Karver, kao i postavljanjem info-pultova u centru grada.
Zanimljivo je da se na čelu ovih promotivnih aktivnosti nalazi upravo Ministarstvo, koje se pored životne sredine, bavi i urbanizmom, a upravo je divlja gradnja jedna od pojava, koja već godinama ugrožava prostor Crne Gore, naročito primorje.
U raskoraku između riječi i djela, zapravo se krije najgora crna ekološka tačka u Crnoj Gori.
“Najcnja tačka tačka u Crnoj Gori je veliki raspon između onoga što mi zovemo velikim željama medija, građana, političara i NVO i onoga što mi imamo u praksi. Zanči jedna ogromna disproporcija između naših želja i, čini mi se, jedne ogromne nemoći da se implementiraju zakoni iz ove oblasti u praksi. Kao posljedica ne primjenjivanja tih propisa i standarda apsolutno se javlja jedan veliki broj ekoloških problema, svjedoci smo crnih ekoloških tačaka ali i prostorno planske dokumentacije koja se donosi mimo predviđenih procedura“, kaže direktor ekološke organizacije “Green Home” Darko Pajović.
On precizno navodi i ko su najveći zagađivači u Crnoj Gori:
Darko Pajović
“Bez dileme najveći zagađivači su najveći industrijski zagađivači: KAP, Termoelektrana, Željezara do sjutra, dok ne budu postavili ove filtere. Takođe, ne treba smetnuti s uma ni da u ogromne zagađivače spadaju i divlje deponije, smetlišta kao i otpadne, kanalizacione vode. Ljudi u lokalnim zajednicama bacaju jednu ogromnu količinu otpada što se često ne primjećuje u poređenju sa velikim industrijskim zagađivačima koji, nesporno imaju najveći uticaj na životnu sredinu.“
Biolog Darko Pajović je, inače, na čelu ekološke organizacije “Green Home”, koja je predvodila nedavnu akciju protiv predloženog vladinog plana gradnje četiri velike hidroelektrane na rijeci Morači.
Zahvaljujući protivljenju građana, koje su animirale upravo nevladine organizacije, Vlada je korigovala plan unijevši ekološki prihvatljiva rješenja.
Građanski otpor je spriječio Vladu i u prethodnoj namjeri da, takođe, radi gradnje elektrane, potopi kanjon rijeke Tare, koji se nalazi pod zaštitom UNESCO-a.
Aleksandar Ražnatović kaže da Vlada, iako želi ekološke standarde, očigledno ima druge prioritete, a da građani iskazuju viši nivo ekološke svijesti, iako i sami nijesu bez grijeha.
“Imamo nekoliko primjera unazad nekoliko godina gdje je to pokazano u stvarnom, faktičkom stanju. Zadnju godinu je obilježilo čišćenje Nacionalnog parka Skadarsko jezero, imamo i taj primjer odbrane rijeke Tare i namjera da se potopi nešto što je u Evropi i svijetu prepoznato kao prirodni dragulj Crne Gore ali i građanska svijest u dijelu bacanja smeća na svakom koraku, u stanovima, zgradama sve to daje jedan loš primjer. Ide se značajnim koracima naprijed ali se u ovim stvarima kaska. To se najbolje vidi kada pođemo u neke evropske prijestonice pa kada se vratimo i vidimo naše smeće“, kaže on.
Pitali smo i građane Nikšića da li žive u ekološkoj državi ?
Lela Šćepanović
Direktor nikšićkog "Ozona" Aleksandar Perović kaže da je proglašenje Crne Gore ekološkom državom 1991. bilo preuranjeno i ocjenjuje da za skoro dvije decenije suštinski nije mnogo urađeno na primjeni ekoloških standarda iako ih crnogorska skupština uredno usvaja.
"Zaista je teško pričati o suštinskim pomacima zato što sva ta zakonska regulativa dok ne počne da se suštinski primjenjuje i dok ne zaživi u običnom narodu ona je samo jedno mrtvo slovo na papiru. Svakako je bilo teško donijeti i uskladiti sve te zakone sa direktivama Evropske unije ili sa nekim razvijenim zemljama. Međutim, ono što je zaista, zaista veliki problem jeste to što se ti zakoni koji su doneseni u praksi ne poštuju. Evo i jedan konkretan primjer: prije nekoliko godina usvojen je zakon koji zabranjuje upotrebu nikotinskih proizvoda na javnim mjestima. Zakon je usvojen, potrošene su pare za donošenje tog zakona, sve je promovisano... Međutim, svi smo svjedoci da ni taj zakon nikada nije primjenjivan. Sada, kada dođe neki čovjek iz Evropske unije koji uđe u javni prevoz ili u bilo koji zatvoreni prostor i vidi da tu nije pošteđen duvanskog dima, on zaista ne može vjerovati da Crna Gora može primjenjivati neke kompleksne zakone, kakvi su zakoni iz oblasti životne sredine."
RSE: Kako onda glasi odgovor na pitanje: Da li je Crna Gora ekološka država?
"Nažalost, samo deklarativno. Krivci su oni koji donose odluke. Donosioci odluka vrlo lako mogu da donesu još jednu, onu suštinsku da se zakoni koje usvoje svi primjenjuju. Zaista je konačno sazrelo stanje da vidimo da li zaista želimo da budemo ekološka država ili ne."
Crna Gora je postala prva ekološka država na svijetu, usvajanjem Deklaracije na Žabljaku 20. septembra 1991. godine, a taj dokument je već naredne godine predstavljen i na konferenciji UN o životnoj sredini i razvoju u Rio de Žaneiru.
Plemenita ideja, korisna za svakog pojedinca, ukupno društvo i državu, čini se, međutim, u Crnoj Gori nije odmakla od običnog koncepta za propagandnu eksploataciju.
U stvarnosti, Crna Gora je država u kojoj se životna sredina ugrožava na razne načine, ali je promovisala ideju, koju su prihvatile neke druge zemlje.
“Crna Gora, kao prva, trebalo je i prva da krene prije svega sa poboljšanjem kvaliteta životne sredine u gradovima u kojima to, za ovih 19 godina nije uradila. Štaviše, kvalitet je unazadovao u nekim slučajevima“, smatra ekolog Aleksandar Ražnatović.
Nadležno Ministarstvo sa Agencijom za zaštitu životne sredine i nikšićkom NVO “Ozon” obilježava današnji dan prikazivanjem dokumentarnih filmova o prirodi Crne Gore u podgoričkoj knjižari Karver, kao i postavljanjem info-pultova u centru grada.
Zanimljivo je da se na čelu ovih promotivnih aktivnosti nalazi upravo Ministarstvo, koje se pored životne sredine, bavi i urbanizmom, a upravo je divlja gradnja jedna od pojava, koja već godinama ugrožava prostor Crne Gore, naročito primorje.
U raskoraku između riječi i djela, zapravo se krije najgora crna ekološka tačka u Crnoj Gori.
“Najcnja tačka tačka u Crnoj Gori je veliki raspon između onoga što mi zovemo velikim željama medija, građana, političara i NVO i onoga što mi imamo u praksi. Zanči jedna ogromna disproporcija između naših želja i, čini mi se, jedne ogromne nemoći da se implementiraju zakoni iz ove oblasti u praksi. Kao posljedica ne primjenjivanja tih propisa i standarda apsolutno se javlja jedan veliki broj ekoloških problema, svjedoci smo crnih ekoloških tačaka ali i prostorno planske dokumentacije koja se donosi mimo predviđenih procedura“, kaže direktor ekološke organizacije “Green Home” Darko Pajović.
On precizno navodi i ko su najveći zagađivači u Crnoj Gori:
“Bez dileme najveći zagađivači su najveći industrijski zagađivači: KAP, Termoelektrana, Željezara do sjutra, dok ne budu postavili ove filtere. Takođe, ne treba smetnuti s uma ni da u ogromne zagađivače spadaju i divlje deponije, smetlišta kao i otpadne, kanalizacione vode. Ljudi u lokalnim zajednicama bacaju jednu ogromnu količinu otpada što se često ne primjećuje u poređenju sa velikim industrijskim zagađivačima koji, nesporno imaju najveći uticaj na životnu sredinu.“
Biolog Darko Pajović je, inače, na čelu ekološke organizacije “Green Home”, koja je predvodila nedavnu akciju protiv predloženog vladinog plana gradnje četiri velike hidroelektrane na rijeci Morači.
Zahvaljujući protivljenju građana, koje su animirale upravo nevladine organizacije, Vlada je korigovala plan unijevši ekološki prihvatljiva rješenja.
Građanski otpor je spriječio Vladu i u prethodnoj namjeri da, takođe, radi gradnje elektrane, potopi kanjon rijeke Tare, koji se nalazi pod zaštitom UNESCO-a.
Aleksandar Ražnatović kaže da Vlada, iako želi ekološke standarde, očigledno ima druge prioritete, a da građani iskazuju viši nivo ekološke svijesti, iako i sami nijesu bez grijeha.
“Imamo nekoliko primjera unazad nekoliko godina gdje je to pokazano u stvarnom, faktičkom stanju. Zadnju godinu je obilježilo čišćenje Nacionalnog parka Skadarsko jezero, imamo i taj primjer odbrane rijeke Tare i namjera da se potopi nešto što je u Evropi i svijetu prepoznato kao prirodni dragulj Crne Gore ali i građanska svijest u dijelu bacanja smeća na svakom koraku, u stanovima, zgradama sve to daje jedan loš primjer. Ide se značajnim koracima naprijed ali se u ovim stvarima kaska. To se najbolje vidi kada pođemo u neke evropske prijestonice pa kada se vratimo i vidimo naše smeće“, kaže on.
Pitali smo i građane Nikšića da li žive u ekološkoj državi ?
Preuranjena odluka o ekološkoj državi
Preuranjena odluka o ekološkoj državiLela Šćepanović
Direktor nikšićkog "Ozona" Aleksandar Perović kaže da je proglašenje Crne Gore ekološkom državom 1991. bilo preuranjeno i ocjenjuje da za skoro dvije decenije suštinski nije mnogo urađeno na primjeni ekoloških standarda iako ih crnogorska skupština uredno usvaja.
"Zaista je teško pričati o suštinskim pomacima zato što sva ta zakonska regulativa dok ne počne da se suštinski primjenjuje i dok ne zaživi u običnom narodu ona je samo jedno mrtvo slovo na papiru. Svakako je bilo teško donijeti i uskladiti sve te zakone sa direktivama Evropske unije ili sa nekim razvijenim zemljama. Međutim, ono što je zaista, zaista veliki problem jeste to što se ti zakoni koji su doneseni u praksi ne poštuju. Evo i jedan konkretan primjer: prije nekoliko godina usvojen je zakon koji zabranjuje upotrebu nikotinskih proizvoda na javnim mjestima. Zakon je usvojen, potrošene su pare za donošenje tog zakona, sve je promovisano... Međutim, svi smo svjedoci da ni taj zakon nikada nije primjenjivan. Sada, kada dođe neki čovjek iz Evropske unije koji uđe u javni prevoz ili u bilo koji zatvoreni prostor i vidi da tu nije pošteđen duvanskog dima, on zaista ne može vjerovati da Crna Gora može primjenjivati neke kompleksne zakone, kakvi su zakoni iz oblasti životne sredine."
RSE: Kako onda glasi odgovor na pitanje: Da li je Crna Gora ekološka država?
"Nažalost, samo deklarativno. Krivci su oni koji donose odluke. Donosioci odluka vrlo lako mogu da donesu još jednu, onu suštinsku da se zakoni koje usvoje svi primjenjuju. Zaista je konačno sazrelo stanje da vidimo da li zaista želimo da budemo ekološka država ili ne."
