Hrvatski povjesničari razilaze se u ocjeni sudske rehabilitacije Draže Mihailovića, kao i u ocjeni mogućeg utjecaja tog postupka na odnose dviju država – od toga da neće biti nekog presudnog utjecaja, pa do upozorenja da će sudska rehabilitacija Draže Mihailovića u srpskoj javnosti potaknuti revizionizam i drugačiji odnos ne samo prema Drugom svjetskom ratu, nego i prema novijim događajima.
Povjesničar mlađe generacije i urednik Časopisa za suvremenu povijest Nikica Barić kaže kako ne smatra da pokretanje sudske rehabilitacije Draže Mihailovića može bitnije utjecati na hrvatsko- srpske odnose.
Barić za naš radio kaže kako on, za razliku od većine negovih hrvatskih kolega, „Jugoslavensku vojsku u otadžbini“ , odnosno četnike priznaje za pokret otpora, koji je imao drugačiju taktiku nego partizani i koji je iz taktičkih razloga surađivao s Nijemcima i Talijanima.
„A druga je stvar što su četnici vršili te zločine nad muslimanskim stanovništvom i nad Hrvatima. Naravno da se tu hrvatsko i srpsko viđenje potpuno razlikuju, ali ne smatram da je to nekakva ključna stvar koja može utjecati na hrvatsko-srpske odnose. Tako bi se i sa srpske strane nama moglo prigovoriti puno stvari, ali mislim da mi imamo isto pravo reinterpretirati i drugačije gledati na Drugi svjetski rat, a i mi njima u njihovom okviru moramo pustiti neka oni rade svoje. Ja se s time neću sasvim složiti, ali tko sam ja da im to priječim?“
Od antifašizma do genocida
Povjesničarka i uvjerena antifašistkinja Zorica Stipetić u izjavi za naš radio oštro osuđuje sudsku rehabilitaciju Draže Mihailovića.
Draža Mihailović„Ja ne znam zašto bi bilo koji antifašist imao mekše srce prema rehabilitaciji Draže, nego što sam imala prema glorifikaciji NDH! Ja – pravo da vam kažem – nemam taj osjećaj za simetriju da pustim njiima , jer – nisam pustila ni ovima ... Što se mene tiče, za mene je strašno i jedno i drugo, mada to nisu iste stvari. Mada su koljači jedni i drugi, i kolaboranti i jedni i drugi!“
„Četnički pokret bio je ekstremno nacionalistički, ali ne i fašistički, ali su zato bili fašistički sluge. Sa druge strane Mihailović je bio ministar u izbjegličkoj londonskoj vladi s kojom je Churchill računao do posljednjeg trena“, podsjeća doktorica Stipetić.
„Stvari jesu nijansirane u jednoj povijesnoj diskusiji, ali kada treba suditi, onda mislim da te finese nisu neophodne, i da se glatko može reći da je to apsolutno stvar za osudu i štoviše – po mom sudu – to je duboko zastrašujuće.! Samo što vjerojatno neće imati zastrašujuće posljedice.“
„Iako je četnički pokret u početku bio na antifašističkoj strani, u konačnici je postao kolaboracionistički – ne samo sa genocidnim planom istrebljivanja nesrpskih naroda, nego i sa njegovom realizacijom na manjem prostoru i u manjim brojevima nego što su četnici prvotno planirali“, kazao je za naš radio redoviti profesor na Katedri za hrvatsku povijest na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Ivo Goldstein.
„Svakako - taj pokret je genocidan. Što se tiče odnosa Hrvatske i Srbije, mislim da će – ukoliko rehabilitacija Draže Mihailovića uistinu uspije - to imati negativne posljedice. To će potaknuti revizionizam i drugačiji odnos u srpskoj javnosti ne samo prema Drugom svjetskom ratu, nego i prema najnovijim događajima, i to ne može završiti dobro. Mislim da su u krivu svi oni koji misle da to neće imati reperkusija, a rekao bih da su čak i naivni!“, kaže Goldstein.
Povjesničar mlađe generacije i urednik Časopisa za suvremenu povijest Nikica Barić kaže kako ne smatra da pokretanje sudske rehabilitacije Draže Mihailovića može bitnije utjecati na hrvatsko- srpske odnose.
Barić za naš radio kaže kako on, za razliku od većine negovih hrvatskih kolega, „Jugoslavensku vojsku u otadžbini“ , odnosno četnike priznaje za pokret otpora, koji je imao drugačiju taktiku nego partizani i koji je iz taktičkih razloga surađivao s Nijemcima i Talijanima.
„A druga je stvar što su četnici vršili te zločine nad muslimanskim stanovništvom i nad Hrvatima. Naravno da se tu hrvatsko i srpsko viđenje potpuno razlikuju, ali ne smatram da je to nekakva ključna stvar koja može utjecati na hrvatsko-srpske odnose. Tako bi se i sa srpske strane nama moglo prigovoriti puno stvari, ali mislim da mi imamo isto pravo reinterpretirati i drugačije gledati na Drugi svjetski rat, a i mi njima u njihovom okviru moramo pustiti neka oni rade svoje. Ja se s time neću sasvim složiti, ali tko sam ja da im to priječim?“
Od antifašizma do genocida
Povjesničarka i uvjerena antifašistkinja Zorica Stipetić u izjavi za naš radio oštro osuđuje sudsku rehabilitaciju Draže Mihailovića.
„Četnički pokret bio je ekstremno nacionalistički, ali ne i fašistički, ali su zato bili fašistički sluge. Sa druge strane Mihailović je bio ministar u izbjegličkoj londonskoj vladi s kojom je Churchill računao do posljednjeg trena“, podsjeća doktorica Stipetić.
„Stvari jesu nijansirane u jednoj povijesnoj diskusiji, ali kada treba suditi, onda mislim da te finese nisu neophodne, i da se glatko može reći da je to apsolutno stvar za osudu i štoviše – po mom sudu – to je duboko zastrašujuće.! Samo što vjerojatno neće imati zastrašujuće posljedice.“
„Iako je četnički pokret u početku bio na antifašističkoj strani, u konačnici je postao kolaboracionistički – ne samo sa genocidnim planom istrebljivanja nesrpskih naroda, nego i sa njegovom realizacijom na manjem prostoru i u manjim brojevima nego što su četnici prvotno planirali“, kazao je za naš radio redoviti profesor na Katedri za hrvatsku povijest na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Ivo Goldstein.
„Svakako - taj pokret je genocidan. Što se tiče odnosa Hrvatske i Srbije, mislim da će – ukoliko rehabilitacija Draže Mihailovića uistinu uspije - to imati negativne posljedice. To će potaknuti revizionizam i drugačiji odnos u srpskoj javnosti ne samo prema Drugom svjetskom ratu, nego i prema najnovijim događajima, i to ne može završiti dobro. Mislim da su u krivu svi oni koji misle da to neće imati reperkusija, a rekao bih da su čak i naivni!“, kaže Goldstein.
