Sreo sam prije part tjedana jednu gospodju koja je došla da pomogne nekoj obitelji da se očiste terase ispod kuće. Radila je dobro, snažna žena, nije stala. Začudjena, bar tako kaže, što je dobila doručak, priča mi dok jede. Čisti kaže kod nekih ljudi, ¨Hrvata¨ kaže, i muku muči sa tom obitelji. Pitam zašto – kaže da namjerno prljaju kuću da ona ima više raditi, da joj zamazuju ogledala sa jogurtom, a na pod ostavljaju ostatke salame da joj bude teže.
¨To je zato što sam Bošnjakinja¨- kaže - ¨Hrvati nas ne vole¨. Dodaje.
Pitam koliko je puta našla salamu na podu – kaže dva put. Pitam ko maže jogurt po ogledalu ona kaže – to im rade djeca. Pitam možda se radi o nespitanoj djeci, a ne zato što je neko ne voli. Ona ćuti.
¨Hrvati nas ionako ne vole¨ - kaže.
I dok slušam njenu priču kako mi odzvanja u ušima čitam sa predizbornih plakata: ¨Narod zna!¨ , piše na jednom, ¨Uspješan čovjek za uspješnu BiH¨ poručuje drugi, "Država za čovjeka", "Protiv lopova, korupcije i siromaštva", ¨Za nova radna mjesta¨, ¨Rat nezaposlenosti¨, ¨Prioritet je reforma javne uprave!¨, ¨Mi vodimo politiku mira, a ne rata¨....
I kad čovjek pročita sve ove poruke i zapita se šta je od njih tačno – ispada da nijedna, ama baš nijedna od tih poruka nije tačna i sve su laž, od prve do zadnje!
Kakva država za kakvog čovjeka? Pa sve se svelo na nacije – čak se i WC-i dijele na čučavce i šolje. Protiv lopova i korupcije – viču lopovi, nova radna mjesta obećavaju oni koji dok su na vlasti otvaraju radna mjesta samo za svoju rodbinu i prijatelje, javnu upravu reformiraju oni koji su je napravili ovako glomaznom, politiku mira vodi oni kojima iz usta izlaze samo riječi mržnje!!!
U toku je kampanja sa istim glumcima i istim sadržajem. Od rata je prošlo već 15 godina a po Bosni i Hercegovini još jašu ratne trube, maše se neprijateljima, pa je jedan kandidat ¨naš¨, a drugi je ¨njihov¨. 39 stranaka, 11 koalicija i 13 neovisnih kandidata će potrošiti 65 milijuna konvertibilnih maraka da bi se izborili za manje ili veće parče vlasti koje donosi novac.
I kao što onoj ženi sa početka ove priče uopće nije važno što su djeca nevaspitana nego joj je važno da ona radi kod Hrvata, tako ni ovima na vlasti uopće nije važno što i dalje dijele nacije i grade tarabe. Kao što ni njoj nije važno šta je istina nego je važno da nas ¨Hrvati ionako ne vole¨ tako i ovi na vlasti govore da je najvažniji izbarati ¨našeg¨.
I pošto nas oni ¨ionako ne vole¨ nije ni važno što su djeca nevaspitana niti je važno što sam ja ranije obećavao, a nisam ispunio, a još važnije je da su gospoda političari, sa časnim izuzecima, priču o nacijama i nacionalnim interesima doveli do apsurda.. malo su po malo širili listu svega što je od nacionalnog interesa da bi se na kraju dogodilo ono što je neizbježno – sve je od nacionalnog interesa, odnosno, svaki dogovor je protiv nacionalnog interesa!?
Onda je naišao on.
Vrlo visok, mršav, mogao si mu rebra izbrojiti. Podsjetio me na onu sliku iz logora Omarska. Kosa bogata, on neočešljan. Kad se smije nema nedostaje mu dosta zubi. Ruke mu dugačke, prsti dugi i grubi. Na nogama neke ¨japanke¨ - dosta istrošene, iznad koljena, na bedru neki teški žuljevi. Šorc mu kratak, kako i doliči na plaži, onaj šuškavi. Sam je, nisam video nikog da mu prilazi. Sklanja se u hlad, sav je pocrvenio od sunca.
Pije pivo, iz limenke.
Ali, sve ovo napisah zbog majice koju je nosio. Bijela, kratkih rukava. Na majici velikim slovima piše: ¨BiH - 100%¨.
Da baš je takva Bosna, 100%, izgladnjela, umorna, istrošena, mršava, nema svih zubi niti ima novaca da stavi nove, hoda u istrošenim cipelama, pije pivo. Iz limenke. Nema novaca da sjedne u kafić niti hoće da bude poslužena. Ali zato ima i energije i volje da ponašanje nevaspitane djece definira kao ponašanje jedne nacionalne grupe pa ogledala ne mažu nevaspitana djeca nego Hrvati, da za teroriste kaže da su muslimani, a Bosnu razbijaju Srbi, a ne političke structure.
Činjenice se opravdavaju i opovrgavaju, pa se onda iz opravdavanja i opovrgavanja donose zaključci koji su suprotni činjenicama. Tim gore po – činjenice.
Na onoj istoj plaži ljetuju i oni koji su tu lekciju odavno načili. Oni ostaju tjedan ili dva i vraćaju se doma, u Evropu, gdje ogledala jogurtom mažu nevaspitana derišta, gdje teroriste nazivaju teroristima, a rušitelje definiraju imenima i prezimenima.
To je ono mjesto bi Bosna htjela biti. Tako kaže, a na izborima će birati - sve suprotno.