Na desetine hiljada Bosanaca i Hercegovaca naseljenih širom svijeta rado bi ulagalo u gradove u kojima su rođeni. Međutim, zbog komplikovane i opsežne procedure većina ih u startu odustaje i svoje novce ulaže u zemlje u kojima sada žive. Donosimo priču o uspješnim bh. građanima kojima birokracija u vlastitioj zemlji ne dopušta da ulažu i na kraju se i vrate u BiH.
Medaga Hodžić je prije 18. godina napustio rodno Jajce i preselio se u Piećencu, gradić na sjeveru Italije. Građevinski je inžinjer i u Italiji ima vlastitu kompaniju za rekonstrukciju i zaštitu starih objekata. Zahvaljujući dosadašnjem radu na restauraciji starih zgrada pod zaštitom države Italije, Medaga je odlikovan i za počasnog konzula BiH u toj zemlji.
Medaga Hodžić
„To je jedan grad koji me veže za ono odakle poteječem. O definitivnom povratku je jako teško govoriti u ovoj situaciji u kojoj se nalazi BiH, pogotovo s obzirom na privredne i društveno socijalne uvjete za mlade“, kaže on.
S obzirom da je grad Jajce kandidat za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a, Medaga tvrdi da bi sa ličnim, ali i iskustvom 35 radnika koje upošljava, mogao mnogo toga učiniti, te očuvati znamenitosti kraljevskog grada. Međutim, složena administrativna procedura za pokretanje bilo kakvog biznisa onemogućava mu da ulaže u rodno Jajce.
„Još ne raposlažem informacijom da postoji regulacioni plan na nivou Federacije i države. Bez obzira koji projekat vi predlažete, nikada nemate dovoljno informacija šta vam treba od dokumentacije da okončate taj projekat. Uvijek su neke dodatne solucije. To je hendikep u našoj državi. Nemamo dobro određene zakone kad je u pitanju razvoj na različitim teritorijama,“ smatra Hodžić.
Sličnu priču ima i Anes Cerić. On je još kao dječak napustio je Sanski Most i već deset godina živi i radi u Engleskoj. Tamo je na postdiplomskom studiju, a u međuvremenu radi za nevladine organizacije. O povratku ne razmišlja zbog, kako kaže, velike nezaposlenosti mladih u BiH. Ipak, kroz svoj angažman trudi se da svoju državu predstavlja u najboljem svjetlu. Smatra da bi na taj način mogao da dovede što više investitora u BiH. Anes kaže kako svaku stranu investiciju bh. birokratski aparat, ali i mnogo drugih nepravilnosti u korijenu sasijeku.
„Ja sam dovodio biznismene iz Velike Britanije koji su željeli da ulažu u BiH. Međutim, kada odete u neke kompanije, na kraju vi dođete u situaciju da ne znate ni ko je vlasnik, ni s kim treba da razgovarate - i onda normalno da se ljudi povuku,“ priča Cerić.
Priča Abdulaha Delića iz Bihaća, koji je nakon 23 godine uspio dobiti sve potrebne dozvole, svjedoči koliko je komplikovano poslovanje u BiH. Abdulah Delić vlasnik je privatnog preduzeća ”Di-de Delić” iz Bihaća, koje se bavi proizvodnjom ekološke ambalaže.
„Deklarativno to je sve jednostavno, ali kad vi krenete, taj Gordijev čvor zanima ko je u stanju tako brzo i lako riješiti. Dosta smo ograničeni kretanjem. Mi ako otvorimo firmu na primer u Bihaću, vrlo se teško preseliti u Goražde, ako su u Goraždu bolji uslovi poslovanja,“ kaže Delić.
Delićeva firma orijentisana je na međunarodno tržište, pa oko 60 odsto svojih proizvoda izvozi u zemlje Evropske unije. Pored svega, kaže da se u bh. poslovnom ambijentu uslovi za rad sve bolji:
„Država BiH je u zadnje vrijeme zaista posvetila pažnje izvoznicima, što dosad nije bio slučaj, ali su još uvijek prisutni problemi, pogotovo kad je u pitanju izvoz, a to je da je priznavanje domaćeg proizvoda nama jako otežano, zatim plaćanje carina koje se vrši za repromaterijal koji se ne proizvodi u našoj zemlji, što je, naravno, ogromna glupost, ali niko za to nema osjećaja. Država je troma,“ ocjenjuje on.
BiH ima velike prirodne potencijale, ali strane ulagače tjera nestabilna politička situacija, tvrdi potpredsjednik Privredne komore FBiH Jago Lasić.
„Investitor kad ulazi u jedno područje on hoće da zna koje su carine, koja su mu slobodna tržišta, koji su im porezi, koji su doprinosi, kakvu ima sirovinu, kakve su mu prometnice. - zato dosta treba u BiH bazirati se na željeznicu, da nismo prometno izolirani. I drugo, politička sigurnost, da ne kažete danas nam je porez osam, a sutra 15 posto. Morate biti postojani: Mi imamo sve uvjete, međutim, politička sigurnost u BiH je neizvjesna, i zato bi možda najbolje bilo da uđemo u NATO, pa da smo onda politički sigurni da nas niko neće dirati,“ smatra Lasić.
U svijetu živi oko 1,300.000 Bosanaca i Hercegovaca, koji bi rado ulagali u svoju domovinu, no jednostavnije je ulagati u zemlje u kojima sada žive. BiH time gubi četvrtinu stanovništva, a neki strani ulagači, većinom sa Bliskog Istoka, grade i naseljavaju bh. gradove.
Medaga Hodžić je prije 18. godina napustio rodno Jajce i preselio se u Piećencu, gradić na sjeveru Italije. Građevinski je inžinjer i u Italiji ima vlastitu kompaniju za rekonstrukciju i zaštitu starih objekata. Zahvaljujući dosadašnjem radu na restauraciji starih zgrada pod zaštitom države Italije, Medaga je odlikovan i za počasnog konzula BiH u toj zemlji.
„To je jedan grad koji me veže za ono odakle poteječem. O definitivnom povratku je jako teško govoriti u ovoj situaciji u kojoj se nalazi BiH, pogotovo s obzirom na privredne i društveno socijalne uvjete za mlade“, kaže on.
S obzirom da je grad Jajce kandidat za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a, Medaga tvrdi da bi sa ličnim, ali i iskustvom 35 radnika koje upošljava, mogao mnogo toga učiniti, te očuvati znamenitosti kraljevskog grada. Međutim, složena administrativna procedura za pokretanje bilo kakvog biznisa onemogućava mu da ulaže u rodno Jajce.
„Još ne raposlažem informacijom da postoji regulacioni plan na nivou Federacije i države. Bez obzira koji projekat vi predlažete, nikada nemate dovoljno informacija šta vam treba od dokumentacije da okončate taj projekat. Uvijek su neke dodatne solucije. To je hendikep u našoj državi. Nemamo dobro određene zakone kad je u pitanju razvoj na različitim teritorijama,“ smatra Hodžić.
Sličnu priču ima i Anes Cerić. On je još kao dječak napustio je Sanski Most i već deset godina živi i radi u Engleskoj. Tamo je na postdiplomskom studiju, a u međuvremenu radi za nevladine organizacije. O povratku ne razmišlja zbog, kako kaže, velike nezaposlenosti mladih u BiH. Ipak, kroz svoj angažman trudi se da svoju državu predstavlja u najboljem svjetlu. Smatra da bi na taj način mogao da dovede što više investitora u BiH. Anes kaže kako svaku stranu investiciju bh. birokratski aparat, ali i mnogo drugih nepravilnosti u korijenu sasijeku.
„Ja sam dovodio biznismene iz Velike Britanije koji su željeli da ulažu u BiH. Međutim, kada odete u neke kompanije, na kraju vi dođete u situaciju da ne znate ni ko je vlasnik, ni s kim treba da razgovarate - i onda normalno da se ljudi povuku,“ priča Cerić.
Priča Abdulaha Delića iz Bihaća, koji je nakon 23 godine uspio dobiti sve potrebne dozvole, svjedoči koliko je komplikovano poslovanje u BiH. Abdulah Delić vlasnik je privatnog preduzeća ”Di-de Delić” iz Bihaća, koje se bavi proizvodnjom ekološke ambalaže.
„Deklarativno to je sve jednostavno, ali kad vi krenete, taj Gordijev čvor zanima ko je u stanju tako brzo i lako riješiti. Dosta smo ograničeni kretanjem. Mi ako otvorimo firmu na primer u Bihaću, vrlo se teško preseliti u Goražde, ako su u Goraždu bolji uslovi poslovanja,“ kaže Delić.
Delićeva firma orijentisana je na međunarodno tržište, pa oko 60 odsto svojih proizvoda izvozi u zemlje Evropske unije. Pored svega, kaže da se u bh. poslovnom ambijentu uslovi za rad sve bolji:
„Država BiH je u zadnje vrijeme zaista posvetila pažnje izvoznicima, što dosad nije bio slučaj, ali su još uvijek prisutni problemi, pogotovo kad je u pitanju izvoz, a to je da je priznavanje domaćeg proizvoda nama jako otežano, zatim plaćanje carina koje se vrši za repromaterijal koji se ne proizvodi u našoj zemlji, što je, naravno, ogromna glupost, ali niko za to nema osjećaja. Država je troma,“ ocjenjuje on.
BiH ima velike prirodne potencijale, ali strane ulagače tjera nestabilna politička situacija, tvrdi potpredsjednik Privredne komore FBiH Jago Lasić.
„Investitor kad ulazi u jedno područje on hoće da zna koje su carine, koja su mu slobodna tržišta, koji su im porezi, koji su doprinosi, kakvu ima sirovinu, kakve su mu prometnice. - zato dosta treba u BiH bazirati se na željeznicu, da nismo prometno izolirani. I drugo, politička sigurnost, da ne kažete danas nam je porez osam, a sutra 15 posto. Morate biti postojani: Mi imamo sve uvjete, međutim, politička sigurnost u BiH je neizvjesna, i zato bi možda najbolje bilo da uđemo u NATO, pa da smo onda politički sigurni da nas niko neće dirati,“ smatra Lasić.
U svijetu živi oko 1,300.000 Bosanaca i Hercegovaca, koji bi rado ulagali u svoju domovinu, no jednostavnije je ulagati u zemlje u kojima sada žive. BiH time gubi četvrtinu stanovništva, a neki strani ulagači, većinom sa Bliskog Istoka, grade i naseljavaju bh. gradove.
