U BiH 100.000 povratničkih kuća, obnovljenih donacijama ili budžetskim sredstvima, danas se koriste kao vikendice, ili se ne koriste nikako, jer vlasnici žive u inostranstvu. S druge strane 47.000 porodica još uvijek čeka da dobije svoj dom. Mnogi od njih su se vratili u prijeratno mjesto življenja, ali još nisu došli na red za obnovu kuća. Može li se praksa u narednom periodu promijeniti?
Od 300.000 obnovljenih kuća, stotine ih stoje prazne, dok se hiljade povratnika koji zaista žele da se vrate u prijeratno prebivalište još uvijek nada da će dobiti svoj dom.
Predsjednica Unije za održivi povratak Mirhunisa Zukić navodi neke od opština u kojima je ovaj problem zabilježen:
Mirhunisa Zukić, arhiv, foto: Ivan Katavić„U Kupresu smo veoma bili iznenađeni kada smo vidjeli da je hrvatska Vlada obnovila 420 kuća, a četiri povratnika žive. Zatim u opštini Travnik, vidjeli smo u Vitovlju 17 kuća da se niko nije vratio, u Korićanima 10 također, u Višegradu, u Šipovu 50 porodica živi, a preko 1.100 stambenih objekata je obnovljeno!“
Ranijih godina razlog zbog čega se istinskim povratnicima nisu obnavljale kuće imao je i političku konotaciju, kaže predsjednik Udruženja povratnika Doboj Zahid Kremić. No, politika je popustila ali se ljudi danas ne vraćaju zbog ekonomskih razloga, kaže Kremić:
„Preko 20.000 je povratnika na području opštine Doboj nesrpske nacionalnosti, dakle Hrvata i Bošnjaka. Od toga računamo da je oko 70 posto stambenih objekata obnovljeno, a 30 posto nije obnovljeno. To se najbolje pokazuje kad se krene od Doboja prema Derventi i vidi pustoš - da je sad drvo veće od kuće koje je naraslo iz kuće. Kosa se čovjeku digne da je to, maltene, kao da je rat jučer završen. Išlo se linijom mange otpora, jer tamo, kaže, gdje nema nikakvih problema može se graditi, a tamo gdje bi povratak išao teško, tamo se nije davalo - jer su bili problemi što je neko osporavo povratak. To je suština. Međutim, danas je politička situacija takva da nije više problem sigurnosti, nego je problem održivog piovratka - jer nije bitno samo napraviti kuću, a da se nema od čega živjeti.“
Zloupotrebe
Predsjednica Unije za održivi povratak Mirhunisa Zukić objašnjava da je u ranijim godinama bilo i zloupotreba položaja kada su se dodjeljivale donacije stranih humanitarnih organizacija:
„Imali smo izraženu korupciju od strane predstavnika koji su zastupali interese povratnika, na šta smo mi ukazivali. Međutim, to se nije stopiralo i, naravno, to je otišlo u tom pravcu.“
Safet Halilović, arhiv, foto: Midhat PoturovićMinistar za ljudska prava i izbjeglice Safet Halilović napominje kako je Ministarstvo uvelo mjere kontrole kada su se počela dodjeljivati budžetska sredstva, te je mogućnost zloupotrebe danas isključena. Halilović navodi da je jedan od problema što povratnici koji su se već vratili u prijeratna prebivališta ostaju prijavljeni na drugim mjestima zbog zdravstvenog osiguranja i drugih prinadležnosti, te njihov povratak nije zvanično ni registrovan:
„Imamo dvije trećine, prema našim podacima, ljudi koji su se praktično povratili, ali vode se u evidencijama opština gdje su bili raseljeni, jer ne mogu da se odreknu prihoda od kojih žive jer ne mogu da dobiju posao u mjestu povratka. Svega jedan posto povratnika je zaposleno.“
To potvrđuje i povratnik Milan Latinović iz Bosanske Krupe:
„Otprilike negdje pedesetak kuća je napravljenih, od toga 30 ljudi živi tu. Povremeno ljudi dolaze - iz Slovenije, Hrvatske. Rade vani pa dolaze preko vikenda. A razlog je što ljudi nemaju posla.“
Hasan Grebić iz Udruženja povratnika u opštini Zvornik, gdje 500 obnovljenih kuća niko ne koristi, napominje kako je samo jedan posto povratničke populacije zaposleno:
„Mahom su to ljudi iz Federacije, a ima i onih koji žive u inostranstvu. Ima ljudi koji su se vratili čak daleke 2000. godine. Imamo ženu jednu na Diviču koja živi i dan-danas kao podstanar. Imamo ih koji žive u trošnim, neuslovnim, nikakvim kućama, a koji nisu dobili nikad ništa od donacija. Niko nije ni našao za shodno da ih obiđe, da pogleda da se učini nešto...“
Revidirana strategija povratka, koju je usvojio i državni Parlament, nudi rješenja za sve probleme koji su se pojavili u praksi, a od njene primjene i količine novca zavisiće kada će preostali povratnici moći ostvariti svoja prava.
Od 300.000 obnovljenih kuća, stotine ih stoje prazne, dok se hiljade povratnika koji zaista žele da se vrate u prijeratno prebivalište još uvijek nada da će dobiti svoj dom.
Predsjednica Unije za održivi povratak Mirhunisa Zukić navodi neke od opština u kojima je ovaj problem zabilježen:
Ranijih godina razlog zbog čega se istinskim povratnicima nisu obnavljale kuće imao je i političku konotaciju, kaže predsjednik Udruženja povratnika Doboj Zahid Kremić. No, politika je popustila ali se ljudi danas ne vraćaju zbog ekonomskih razloga, kaže Kremić:
„Preko 20.000 je povratnika na području opštine Doboj nesrpske nacionalnosti, dakle Hrvata i Bošnjaka. Od toga računamo da je oko 70 posto stambenih objekata obnovljeno, a 30 posto nije obnovljeno. To se najbolje pokazuje kad se krene od Doboja prema Derventi i vidi pustoš - da je sad drvo veće od kuće koje je naraslo iz kuće. Kosa se čovjeku digne da je to, maltene, kao da je rat jučer završen. Išlo se linijom mange otpora, jer tamo, kaže, gdje nema nikakvih problema može se graditi, a tamo gdje bi povratak išao teško, tamo se nije davalo - jer su bili problemi što je neko osporavo povratak. To je suština. Međutim, danas je politička situacija takva da nije više problem sigurnosti, nego je problem održivog piovratka - jer nije bitno samo napraviti kuću, a da se nema od čega živjeti.“
Zloupotrebe
Predsjednica Unije za održivi povratak Mirhunisa Zukić objašnjava da je u ranijim godinama bilo i zloupotreba položaja kada su se dodjeljivale donacije stranih humanitarnih organizacija:
„Imali smo izraženu korupciju od strane predstavnika koji su zastupali interese povratnika, na šta smo mi ukazivali. Međutim, to se nije stopiralo i, naravno, to je otišlo u tom pravcu.“
„Imamo dvije trećine, prema našim podacima, ljudi koji su se praktično povratili, ali vode se u evidencijama opština gdje su bili raseljeni, jer ne mogu da se odreknu prihoda od kojih žive jer ne mogu da dobiju posao u mjestu povratka. Svega jedan posto povratnika je zaposleno.“
To potvrđuje i povratnik Milan Latinović iz Bosanske Krupe:
„Otprilike negdje pedesetak kuća je napravljenih, od toga 30 ljudi živi tu. Povremeno ljudi dolaze - iz Slovenije, Hrvatske. Rade vani pa dolaze preko vikenda. A razlog je što ljudi nemaju posla.“
Hasan Grebić iz Udruženja povratnika u opštini Zvornik, gdje 500 obnovljenih kuća niko ne koristi, napominje kako je samo jedan posto povratničke populacije zaposleno:
„Mahom su to ljudi iz Federacije, a ima i onih koji žive u inostranstvu. Ima ljudi koji su se vratili čak daleke 2000. godine. Imamo ženu jednu na Diviču koja živi i dan-danas kao podstanar. Imamo ih koji žive u trošnim, neuslovnim, nikakvim kućama, a koji nisu dobili nikad ništa od donacija. Niko nije ni našao za shodno da ih obiđe, da pogleda da se učini nešto...“
Revidirana strategija povratka, koju je usvojio i državni Parlament, nudi rješenja za sve probleme koji su se pojavili u praksi, a od njene primjene i količine novca zavisiće kada će preostali povratnici moći ostvariti svoja prava.
