Nedavno je u BiH osnovana neonacistička organizacija pod imenom Bosanski pokret nacionalnog ponosa. Pokrenuli su internet stranicu na kojoj najavljuju da će velike gradove u Federaciji BiH - Sarajevo, Tuzlu, Zenicu, Bihać i Mostar - uskoro zasuti lecima.
Neonacisti tvrde da će to biti tek početak, a onda upozoravaju: „Poslije možemo svašta!“
U trenutku kada se u regionu zabranjuju neonacističke organizacije i hapse njihovi članovi, u Bosni i Hercegovini osnivaju se prva ovakva udruženja. Po ustaljenoj praksi, internet je njihova baza. Bosanski pokret nacionalnog ponosa, kako se zovu, poseban značaj daje fašističkoj Handžar diviziji iz Drugog svjetskog rata, pa su na veb stranici do u detalje predstavili njen ratni put, uniforme i oružje njenih pripadnika, fotografije, te zajedničke izlete.
Na naslovnoj stranici njihovog portala u kom se navodi da ovaj pokret „slijedi put nacional-socijalizma i kao takav promoviše isključivo nacionalni identitet Bosanaca/Bošnjaka bez ikakvog uplitanja religije.“
Bilo je samo pitanje dana kada se bh. ultradesničari na javnoj sceni artikulisati na jedan drugačiji način, kaže profesor Dino Abazović.
Dino Abazović
„Važno je da se jedna šira fronta otvori - od zvaničnih insitucija, preko institucija civilnog društva i koga god hoćete - i da se jednostavno kaže da fašizam, nacizam, neonacizam nikada ne bi smio imati svoju priliku da se razmaše svojim krilima, kao što bi eventualno to neko želio.“
Kakve su procedure tužilaštva u slučaju prijave za širenje rasne i vjerske mržnje na internetu i kolike su kazne zaprijećene za ovo krivično djelo govori Nina Hadžihajdarević, glasnogovornica federalnog Tužilaštva:
„Član 163 Krivičnog zakona Federacije BiH kaže da ko javno izaziva ili raspaljuje narodnu, rasnu, vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima koji žive u Federaciji kazniće se kaznom zatvora od jedne do pet godina. To zavisi odakle je krivično djelo krenulo i zavisi od toga koja su nadležna tužilaštva koja trebaju raditi u vezi sa tim krivičnim djelom.“
Moderatorom web stranice Bosanskog pokreta nacionalnog ponosa predstavlja se osoba čiji je pseudonim Sauberzwrig, koji navodno živi u Švedskoj, a inače je iz Sarajeva. Ime je preuzeo od Karla Gustava Sauberzweiga, vođe zloglasne Handžar divizije.
Enver Kazaz, Foto: Midhat PoturovićU svojim tekstovima insistiraju na BiH kao bošnjačkoj državi, uz tvrdnje o rasnoj superiornosti Bošnjaka na drugim narodima. Za najveće neprijatelje Bošnjaka oni su proglasili Jevreje, Rome, četnike, hrvatske separatiste, Tita i komuniste, homoseksualce i crnce.
„Ako uzmemo osnovno obilježje neonacizma, a to su rasizam, demonizacija drugog, potom svaka vrsta napada na alternativne glasove ili opozicione glasove, homogenizacija vlastitog kolektiva, mi možemo reći da je neonacizam neka vrsta sistemskog oboljenja, političkog, ideološkog, političkog, kulturološkog i niza drugih u BiH,“ kaže profesor Enver Kazaz.
Portal Bosanskog pokreta nacionalnog ponosa danas nije aktivan, a njegovo aktiviranje najavljeno je za nekoliko dana. Inače, na početnoj stranici bili su istaknuti zastava i grb ratne Republike BiH, koji su u nekoliko kombinacija ukomponovani sa Hitlerovom „svastikom“ i nacističkim orlom.
U Bosni i Hercegovini fašističke organizacije nisu zabranjene zvanično. Međutim, raspirivanje rasne i vjerske mržnje može se krivično goniti.
„Jasno je da toleriranje neonacizma, koji je potpuno suprotan važećim zakonima o međunacionalnoj mržnji u BiH, jeste dovelo do njegove institucionalne organizacije. Osnovno je pitanje da li će institucije sistema poduzeti bilo šta na razotkrivanju neonacističkog društva ili bilo kakve druge organizacije, i kojim će zakonskim mjerama reagirati tužilaštva, sudovi, odnosno represivni sistem države,“ rekao je Kazaz.
Nepostojanje adekvatnog zakonodavstva i političke volje da se svi oblici fašizma zabrane dodatno ohrabruje osnivanje ovakvih organizacija u BiH, smatra profesor Abazović.
„Sigurno činjenica da se zbog nekih stvari koje su krajnje ispolitizirane u smislu da mi ne možemo dobiti zakon koji će zabraniti fašističke organizacije, da mi ne možemo dobiti zakon kojim se sprječava korištenje fašističkih simbola, može samo pomoći takvim organizacijama. Ali, ono na što također se mora skrenuti pažnja u ovoj cijeloj priči je da, iako nemamo takav zakon, neki drugi set zakonskih aktivnosti jasno kaže da se nacionalna, rasna i vjerska mržnja može procesuirati na svaki način,“ kaže Abazović.
Neonacisti tvrde da će to biti tek početak, a onda upozoravaju: „Poslije možemo svašta!“
U trenutku kada se u regionu zabranjuju neonacističke organizacije i hapse njihovi članovi, u Bosni i Hercegovini osnivaju se prva ovakva udruženja. Po ustaljenoj praksi, internet je njihova baza. Bosanski pokret nacionalnog ponosa, kako se zovu, poseban značaj daje fašističkoj Handžar diviziji iz Drugog svjetskog rata, pa su na veb stranici do u detalje predstavili njen ratni put, uniforme i oružje njenih pripadnika, fotografije, te zajedničke izlete.
Na naslovnoj stranici njihovog portala u kom se navodi da ovaj pokret „slijedi put nacional-socijalizma i kao takav promoviše isključivo nacionalni identitet Bosanaca/Bošnjaka bez ikakvog uplitanja religije.“
Bilo je samo pitanje dana kada se bh. ultradesničari na javnoj sceni artikulisati na jedan drugačiji način, kaže profesor Dino Abazović.
„Važno je da se jedna šira fronta otvori - od zvaničnih insitucija, preko institucija civilnog društva i koga god hoćete - i da se jednostavno kaže da fašizam, nacizam, neonacizam nikada ne bi smio imati svoju priliku da se razmaše svojim krilima, kao što bi eventualno to neko želio.“
Sistemsko oboljenje
Kakve su procedure tužilaštva u slučaju prijave za širenje rasne i vjerske mržnje na internetu i kolike su kazne zaprijećene za ovo krivično djelo govori Nina Hadžihajdarević, glasnogovornica federalnog Tužilaštva:
„Član 163 Krivičnog zakona Federacije BiH kaže da ko javno izaziva ili raspaljuje narodnu, rasnu, vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima koji žive u Federaciji kazniće se kaznom zatvora od jedne do pet godina. To zavisi odakle je krivično djelo krenulo i zavisi od toga koja su nadležna tužilaštva koja trebaju raditi u vezi sa tim krivičnim djelom.“
Moderatorom web stranice Bosanskog pokreta nacionalnog ponosa predstavlja se osoba čiji je pseudonim Sauberzwrig, koji navodno živi u Švedskoj, a inače je iz Sarajeva. Ime je preuzeo od Karla Gustava Sauberzweiga, vođe zloglasne Handžar divizije.
„Ako uzmemo osnovno obilježje neonacizma, a to su rasizam, demonizacija drugog, potom svaka vrsta napada na alternativne glasove ili opozicione glasove, homogenizacija vlastitog kolektiva, mi možemo reći da je neonacizam neka vrsta sistemskog oboljenja, političkog, ideološkog, političkog, kulturološkog i niza drugih u BiH,“ kaže profesor Enver Kazaz.
Toleriranje i zakoni
Portal Bosanskog pokreta nacionalnog ponosa danas nije aktivan, a njegovo aktiviranje najavljeno je za nekoliko dana. Inače, na početnoj stranici bili su istaknuti zastava i grb ratne Republike BiH, koji su u nekoliko kombinacija ukomponovani sa Hitlerovom „svastikom“ i nacističkim orlom.
U Bosni i Hercegovini fašističke organizacije nisu zabranjene zvanično. Međutim, raspirivanje rasne i vjerske mržnje može se krivično goniti.
Jasno je da toleriranje neonacizma, koji je potpuno suprotan važećim zakonima o međunacionalnoj mržnji u BiH, jeste dovelo do njegove institucionalne organizacije.
„Jasno je da toleriranje neonacizma, koji je potpuno suprotan važećim zakonima o međunacionalnoj mržnji u BiH, jeste dovelo do njegove institucionalne organizacije. Osnovno je pitanje da li će institucije sistema poduzeti bilo šta na razotkrivanju neonacističkog društva ili bilo kakve druge organizacije, i kojim će zakonskim mjerama reagirati tužilaštva, sudovi, odnosno represivni sistem države,“ rekao je Kazaz.
Nepostojanje adekvatnog zakonodavstva i političke volje da se svi oblici fašizma zabrane dodatno ohrabruje osnivanje ovakvih organizacija u BiH, smatra profesor Abazović.
„Sigurno činjenica da se zbog nekih stvari koje su krajnje ispolitizirane u smislu da mi ne možemo dobiti zakon koji će zabraniti fašističke organizacije, da mi ne možemo dobiti zakon kojim se sprječava korištenje fašističkih simbola, može samo pomoći takvim organizacijama. Ali, ono na što također se mora skrenuti pažnja u ovoj cijeloj priči je da, iako nemamo takav zakon, neki drugi set zakonskih aktivnosti jasno kaže da se nacionalna, rasna i vjerska mržnja može procesuirati na svaki način,“ kaže Abazović.
