Slučaj Slobodana Pejovića, bivšeg policijskog inspektora iz Herceg Novog, koji je svjedočio o deportaciji izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine, ponovo je došao na prve stranice crnogorske štampe nakon još jednog upozorenja pretprošle noći, kada mu je iz oružja za divljač ispaljen metak na automobil.
Za krunskog svjedoka zločina međutim još nema policijske zaštite, što je bio povod da se oglase organizacije za zaštitu ljudskih prava. Sam Pejović smatra da posljednji u seriji napada na njega, ima veze sa početkom sudskog procesa zbog zločina deportacije.
"Samo da vidite ovaj najnoviji stravičan prizor koji mi se desio. To je metalna kugla, kažu ljudi koji se razumiju u to, za odstrel krupne divljači. To mi je potpuno raznijelo ono čitavo staklo, zarilo se u moj sic."
Tim riječima Slobodan Pejović, krunski svjedok deportacije muslimanskih izbjeglica iz Crne Gore Republici Srpskoj, koje je potom likvidirala Vojska Radovana Karadžića, opisuje posljednji u seriji upozorenja koja su mu stigla zbog onog zbog čega je imao hrabrosti da javno progovori. Ali povod za posljednji napad ne vidi samo u skorašnjem početku suđenja za taj zločin već i u dokumentaciji koju priprema o zlodjelima na planini Orijen u zaleđu Herceg Novog gdje su paravojne jedinice ubijale nevine muslimanske civile, kao i o, kako kaže, zločinima nekadašnje JNA na tom području:
"Ja sam jedan duži period radio na tome i uspio sam da dobijem dosta dobrih podataka, čak i dokaza i mislim da sve skupa ima veze. Ja sam sam, iza mene niko ne stoji i vjerovatno sam negdje napravio i grešku u koracima u prikupljanju podataka ,šta je radila ta zločinačka vojska i vjerovatno je više njima prekipjelo, jer vide da ja ne mirujem. Sebi sam postavio zadatak da neću mirovati dok ne demaskiram i potpuno ne razotkrijem način na koji su ti nesrećni ljudi nastradali, samo zato što su druge vjere i nacije."
Šeki RadončićNovinar i publicista Šeki Radončić, komentarišući još jedan atak na Slobodana Pejovića koji je o deportaciji bošnjačkih izbjeglica govorio i u njegovom dokumentarnom filmu pod naslovom "Karneval", kaže da je očigledno riječ o nastavku pritiska na Pejovića i upozorava:
"Taj pritisak se nastavlja, taj pritisak se neće završiti, ali je crnogorska vlast najobaveznija, crnogorska policija je najobaveznija da stane u zaštitu Slobodana Pejovića kao krunskog svjedoka, kao svog bivšeg kolege i kao čovjeka koji je očigledno postao meta i ovo su samo znak upozorenja, a znamo svi što slijedi i svi možemo naslutiti što slijedi."
Uprkos brojnim prijetnjama, demoliranjem Pejovićevog automobila i fizičkom nasrtaju šipkom na njega, policija mu još nije obezbijedila adekvatnu zaštitu koju je i sam tražio. To je bio povod da se oglase Bošnjački savjet i Akcija za ljudska prava koji traže od nadležnih državnih organa i predstavnika medjunarodnih institucija da stanu u zaštitu Pejovića. Istraživač kršenja ljudskih prava Aleksandar Zeković ističe kako je policija pogriješila u procjeni bezbjednosnih prilika u kojima se Pejović nalazi:
Aleksandar Zeković
"Čini mi se da se Uprava policije nepotrebno izlaže jednom dodatnom pritisku, jednom dodatnom rušenju njenog kredibiliteta i povjerenja javnosti i trebali bi naći način da određeno vrijeme daju odgovarajuću policijsku zaštitu Pejoviću, ali ono što je po meni mnogo značajnije jeste da upravo ove, kako oni tretiraju, sitne prestupnike koji se na ovaj način obračunavaju i bave gospodinom Pejovićem,da na neki način konačno više ta lica procesuiraju."
I sam Slobodan Pejović je očekivao da će ga policija zaštiti kao i svakog građanina koji je izložen opasnostima:
"Međutim, ne da me nijesu zaštitili nego samo izvucite zadnje izjave koje je davala Uprava policije,gdje oni doslovno između redova kažu - ništa mi nemamo namjeru da ga zaštitimo, to nije to, ustvari, nijesu to napadi zbog njegovog svjedočenja nego nešto drugo. Jednostavno, između redova nude, pa evo vam ga, radite od njega što god hoćete ili ona najnovija izjava koju je dala predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica: "Treba mu dati zaštitu ako. Ako znate što znači ta riječ, ako je u pitanju svjedočenje. Što bi to bilo drugo?"
Početkom devedestih crnogorska vlast je doportovala oko stotinu pedeset bosanskih izbjeglica u Republiku Srpsku od kojih se osamdeset troje nikada nije vratilo najmilijima. Za taj zločin podignuta je optužnica protiv devet policajaca među kojima su i trojica visokih službenika tadašnjeg Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore. Uoči početka suđenja njih četvorica se nalaze u spuškom zatvoru, a petorica su u bjekstvu. Država Crna Gora indirektno je priznala odgovornost za zločin deportacije materijalnim obeštećenjem porodica žrtava u vansudskom poravnanju.
Za krunskog svjedoka zločina međutim još nema policijske zaštite, što je bio povod da se oglase organizacije za zaštitu ljudskih prava. Sam Pejović smatra da posljednji u seriji napada na njega, ima veze sa početkom sudskog procesa zbog zločina deportacije.
"Samo da vidite ovaj najnoviji stravičan prizor koji mi se desio. To je metalna kugla, kažu ljudi koji se razumiju u to, za odstrel krupne divljači. To mi je potpuno raznijelo ono čitavo staklo, zarilo se u moj sic."
Tim riječima Slobodan Pejović, krunski svjedok deportacije muslimanskih izbjeglica iz Crne Gore Republici Srpskoj, koje je potom likvidirala Vojska Radovana Karadžića, opisuje posljednji u seriji upozorenja koja su mu stigla zbog onog zbog čega je imao hrabrosti da javno progovori. Ali povod za posljednji napad ne vidi samo u skorašnjem početku suđenja za taj zločin već i u dokumentaciji koju priprema o zlodjelima na planini Orijen u zaleđu Herceg Novog gdje su paravojne jedinice ubijale nevine muslimanske civile, kao i o, kako kaže, zločinima nekadašnje JNA na tom području:
"Ja sam jedan duži period radio na tome i uspio sam da dobijem dosta dobrih podataka, čak i dokaza i mislim da sve skupa ima veze. Ja sam sam, iza mene niko ne stoji i vjerovatno sam negdje napravio i grešku u koracima u prikupljanju podataka ,šta je radila ta zločinačka vojska i vjerovatno je više njima prekipjelo, jer vide da ja ne mirujem. Sebi sam postavio zadatak da neću mirovati dok ne demaskiram i potpuno ne razotkrijem način na koji su ti nesrećni ljudi nastradali, samo zato što su druge vjere i nacije."
Pritisak neće stati
"Taj pritisak se nastavlja, taj pritisak se neće završiti, ali je crnogorska vlast najobaveznija, crnogorska policija je najobaveznija da stane u zaštitu Slobodana Pejovića kao krunskog svjedoka, kao svog bivšeg kolege i kao čovjeka koji je očigledno postao meta i ovo su samo znak upozorenja, a znamo svi što slijedi i svi možemo naslutiti što slijedi."
Uprkos brojnim prijetnjama, demoliranjem Pejovićevog automobila i fizičkom nasrtaju šipkom na njega, policija mu još nije obezbijedila adekvatnu zaštitu koju je i sam tražio. To je bio povod da se oglase Bošnjački savjet i Akcija za ljudska prava koji traže od nadležnih državnih organa i predstavnika medjunarodnih institucija da stanu u zaštitu Pejovića. Istraživač kršenja ljudskih prava Aleksandar Zeković ističe kako je policija pogriješila u procjeni bezbjednosnih prilika u kojima se Pejović nalazi:
"Čini mi se da se Uprava policije nepotrebno izlaže jednom dodatnom pritisku, jednom dodatnom rušenju njenog kredibiliteta i povjerenja javnosti i trebali bi naći način da određeno vrijeme daju odgovarajuću policijsku zaštitu Pejoviću, ali ono što je po meni mnogo značajnije jeste da upravo ove, kako oni tretiraju, sitne prestupnike koji se na ovaj način obračunavaju i bave gospodinom Pejovićem,da na neki način konačno više ta lica procesuiraju."
I sam Slobodan Pejović je očekivao da će ga policija zaštiti kao i svakog građanina koji je izložen opasnostima:
"Međutim, ne da me nijesu zaštitili nego samo izvucite zadnje izjave koje je davala Uprava policije,gdje oni doslovno između redova kažu - ništa mi nemamo namjeru da ga zaštitimo, to nije to, ustvari, nijesu to napadi zbog njegovog svjedočenja nego nešto drugo. Jednostavno, između redova nude, pa evo vam ga, radite od njega što god hoćete ili ona najnovija izjava koju je dala predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica: "Treba mu dati zaštitu ako. Ako znate što znači ta riječ, ako je u pitanju svjedočenje. Što bi to bilo drugo?"
Početkom devedestih crnogorska vlast je doportovala oko stotinu pedeset bosanskih izbjeglica u Republiku Srpsku od kojih se osamdeset troje nikada nije vratilo najmilijima. Za taj zločin podignuta je optužnica protiv devet policajaca među kojima su i trojica visokih službenika tadašnjeg Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore. Uoči početka suđenja njih četvorica se nalaze u spuškom zatvoru, a petorica su u bjekstvu. Država Crna Gora indirektno je priznala odgovornost za zločin deportacije materijalnim obeštećenjem porodica žrtava u vansudskom poravnanju.
