Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Ekskluzivno: Potrebno je staviti tačku na Kosovo


Premijer Crne Gore Milo Đukanović
U ekskluzivnom intervjuu za Radio Slobodna Evropa, crnogorski premijer Milo Đukanovic je govorio o političkoj i ekonomskoj situaciji u Crnoj Gori i regionu. Iz intervjua koji je vodio izvršni direktor Radija Slobodna Evropa Džon O' Saliven donosimo vam najinteresantnije odgovore na pitanja o situaciji u Crnoj Gori i regionu.

REGION

RSE:
Nakon određenog perioda mira sad se, reklo bi se, ponovo javljaju neke rastuće tenzije, posebno u Bosni i Hercegovini. Šta biste vi posavjetovali vašim kolegama u susjednim zemljama kako bi došlo do smanjenja tih tenzija?

Đukanović: Mislim da je uprkos još jednom broju otvorenih pitanja, stanje u regionu bolje nego bilo kada u toku proteklih nekoliko decenija. Ipak sve zemlje regiona svoju, nadajmo se blisku, budućnost vide u Evropi i sve sem Srbije, za sada, ja sam uvjeren samo za sada, svoju budućnost vide u NATO-u. To nas naravno ne lišava obaveze da i u Evropi i u regionu i Evroatlantskoj zajednici radimo na pažljivoj sanaciji postkonfliktnog stanja na ovim dijelovima regiona gdje su problemi još evidentni. Mislim da je, krenuću od lakših (pitanja), veoma važno da se brzo razriješi problem graničnog spora izmneđu Slovenije i Hrvatske i da se što brže deblokira evropski put Hrvatske.

Veoma je važno da Evropa na primjeru Hrvatske pokaže da poštuje naporan rad koji su hrvatska vlada i drugi akteri hrvatskog dršutva napravili na putu prilagođavanja Hrvatske životu u evropskoj zajednici jer će to biti značajno i stimulativno za sve nas koji živimo u regionu. Drugo, mislim da je veoma važno da se brzo prevaziđe problem imena između Grčke i Makedonije. Značajno je da Makedonija što brže bude punopravna članica NATO-a. To je značajno za nju ali, bez detaljnije elaboracije, to je veoma zanačajno i za region u cjelini i za umirivanje nekih retrogradnih ideja, možda još uvijek živahnih u regionu.

Premijer Crne Gore Milo Đukanović i izvršni urednik Radija Slobodna Evropa Džon O'Saliven
Također, veoma je važno da se što brže stavi tačka na pitanje kosovskog statusa. Politički, tačka je stavljena i imam na umu da traje jedan pravni proces pred međunarodnim sudom ali imam utisak da taj proces produžava iluziju na različitim adresama. Bilo bi važno staviti tačku na taj proces da bi se pomoglo svima da shvatimo da su neke stranice iz naše istorije finalno ispisane i da bi bilo bolje da se okrenemo onim praznim stranicama koje tek treba ispisati i na kojima treba definisati bolju budućnost za sve nas.

I napokon, tu je Bosna, ona djeluje danas kao najkrupniji problem u regionu. Ja i na tu temu imam više optimizma, uz respekt da se na određenim međunarodnim adresama vidi i potencijal u Bosni koji bi mogao voditi obnovi sukoba, moram kazati ne djelim to mišljenje, ali ono što je fakat, što je očigledno je da je Bosna još uvijek daleko od funkcionalnosti.

U svim razgovorima koje imam sa bosanskim zvaničnicimna, moja sugestija je da prihvate kao neminovnost opstanak cjelovite Bosne, kao neminovnost koja nije samo u najboljem interesu ljudi koji žive u Bosni i nas koji žive u regionu, nego, što je vrlo važno, ubijeđen sam da je to strateški interes Evrope. A kad o Bosni razgovaram sa inostranim zvaničnicima, moja preporuka je da moramo pospješiti proces prenošenja odgovornosti za budućnost Bosne na domaće političke strukture.

Moj utisak je da je puno prethodnih godina potrošeno više u disciplinovanju Bosne nego u pripremi Bosne da preuzme odgovornost za svoju evropsku budućnost.

Kao neko ko nema kompleks inferiornosti zato što sam Balkanac, naprotiv, ne vjerujem da se u 21. vijeku bilo gdje a posebno ne na evropskom kontinentu treba upravljati sa strane u određenim državama. Razumijem da je rat porodio i takvu nuždu ali isto tako razumijem potrebu da mnogo brže nego što smo to uradili radimo na ozbiljnom osposobljavannju domaćih institucija koje treba da preuzmu odgovornost za evropsku budućnost Bosne. Mislim da ćemo jedino tada moći da kažemo da je posao obavljen i da Bosna ima sigurnu budućnost.

INVESTICIJE

RSE
: Kada je riječ o investicijama, recite nam ukratko, postoji li plan i hoće li Vlada spašavati Kombinat aluminijuma. I vezano za to, kakvo je Vaše iskustvo sa ruskim investicijama i kakav je mogući razvoj u odnosima sa ruskim investitorima, prije svega sa Olegom Deripaskom?

Đukanović: Prije svega hoću da vam kažem da vidim veoma dobru i blisko dobru budućnost kada je u pitanju obnova investicionog ciklusa. Mislim da ćemo u narednih mjesec, dva započeti i fizičku realizaciju izgradnje autoputa koji vrijedan oko tri milijarde eura. Mislim da ćemo u istom roku započeti realizaciju jednog od strateških projekata u oblasti turizma, a to je gradnja turističkog naselja na poluostrvu Luštica koji je vrijedan više od milijarde.

I mislim da ćemo u narednih nekoliko mjeseci započeti realizaciju dva važna projekta iz oblasti energetike. To je gradnja novih hidroelektrana i podmorskog kabla između Crne Gore i Italije. Dakle, u pitanju su investicije od sedam osam milijardi eura, da ne govorim o drugim investicijama koje će definitivno pomoći da se ovdje obnove oni razvojni procesi koji su karakterisali crnogorsku ekonomiju od 2006. do 2008. godine.

U odnosu na industriju aluminijuma registrujemo oporavak cijene aluminijuma na berzi. Paralelno sa tim zajedno sa ruskim partnerom radili smo na stvaranju pretpostavki da se internom ekonomijom stvore uslovi za puno efektuiranje tih proizvodnih rezultata na tržištu.

Kada je strani partner došao u Kombinat aluminijuma on je naslijedio dva krupna problema iz socrealističke faze razvoja tog preduzeća. Naslijedio je veliki broj viška zaposlenih, Kombinat aluminijuma i rudnik boksita zapošljava nesto vise od 4000 ljudi, a pokazuje se da taj sistem može raditi sa 1500 do 1800 ljudi. Dakle to je nešto što je novi vlasnik dobio u nasljeđe iz prethodnog perioda i drugi problem je veoma veoma visoka cijena električne energije.

Premijer Crne Gore Milo Đukanović se pozdravlja sa Džonom O'Salivenom, izvršnim urednikom Radija Slobodna Evropa, Gordanom Knežević, direktoricom Balkanskog servisa Radija Slobodna Evropa, i Slavicom Brajović, šeficom podgoričkog biroa Radija Slobodna Evropa
Treba imati na umu da je elektroliza Kombinata aluminijuma plaćala najskuplju cijenu struje sigurno u Evropi, a moguće i u svijetu. Znači, kriza je samo izoštrila te probleme i dobro je da smo se suočili sa tim problemima, suočili čak do granice da razmišljamo da li je uopšte opravdano zadržati tu proizvodnju u budućnosti. Prevagnuo je stav da treba sačuvati tu proizvodnju, ali da istovremeno okolnosti krize treba iskoristiti da se nađu valjani i održivi odgovori na ove pitanja.

Bili smo spremni da kao Vlada sami nađemo te odgovore, ali smo preferirali rjesenje u kojem bi sačuvali interes većinskog vlasnika jer ponovno podržavljenje te proizvodnje ne bi vodilo ničemu. Znači, mi ne vjerujemo u efikasnost državne svojine, mi vjerujemo da država i vlada treba stvaraju ambijent, a da privatnici treba da se bave biznisom.

Zato smo zadovoljni što je strateški partner ostao u Kombinatu aluminijuma, da smo zajedno definisali rješenja koja su rezultirala obnovom povjerenja kod banaka. Tako da danas mogu da kažem da su uz našu garanciju stvorene pretpostavke da se vjerujem tokom septembra uspjesno obavi posao optimizcije radne snage.

Takođe doprinjeli smo da se između Kombinata aluminijuma i Elektroprivrede Crne Gore stvori dobra ugovorna baza za buduće održivo snabdijevanje te proizvodnje električnom energijom, što uz oporavak tržišta po mom uvjerenju otvara perspektivu za Kombinat aluminijuma.

To je značajno ne samo kratkoročno nego i dugoročno, jer ja vjerujem da će Crna Gora biti razvijena turistička zemlja i zemlja usluga, ali isto tako kao ekonomista ne vjerujem u te jednosmjerne ekonomske puteve. Dakle, smatram da je veoma dobro imati razuđenu ekonomiju, da je dobro imati i profitabilnu industriju, da je još bolje na tome zasnovati dobru preradu koja će omogućiti nova zapošljavanja i proizvodnju skupljih i izvoznih proizvoda. Nadam se da će sve ići u tom pravcu.

Dakle, generalni zaključak o ruskim investitorima, teško da ga mogu izvesti. Ipak od krupnih investitora iz Rusije mi ovdje imamo samo jednog, upravo u industriji aluminijuma. Ostalo su da kažem pojedinačne investicije ljudi koji su kod građana Crne Gore kupovali stanove ili kuće ili parče zemlje i gradili neke svoje objekte za odmor. Ovaj investitor (Oleg Deripaska) je u fazi privatizacije pokazao besprijekornu korektnost prema državi.

Mislim da je, bez obzira na kritike dijela domaće javnosti platio jednu veoma dobru cijenu. Da je do trenutka kolapsa svjetske ekonomije, a on bio jedna od prepoznatljivih žrtava tog kolapsa, ispunjavao svoje obaveze. Onda je zapao u problem. Mi smo pokazali kao Vlada razumjevanje njegovog problema i ponudili mu ruku da ukoliko želi da zajedno spašavamo tu proizvodnju, jer je to naš interes ipak 4000 porodica živi od tog biznisa.

Našli smo zajednički jezik. Vjerujem da će to ipak rezultirati nekim pozitivnim utiskom ali generalno kao što sam kazao o ruskim investitorima teško mogu izvući zaključak. Ono što je dobro za crnogorsku ekonomiju kao malu ekonomiju je da, ima veoma razuđene izvore kapitala ili izvora investicija i da danas investitori iz pedesetak država posluju u Crnoj Gori.

Izgleda nevjerovatno, imajući u vidu dimenzije države, ali danas zaista od Japana i njegovog Daido metala, Pitera Manka iz Kanade, do Adriana Zeke iz Singapura, pa do Olega Deripaske iz Rusije i Oraskoma iz Egipta... imate manje više iz svih država ovdje kapital. I ja smatram je to značajna dimenzija da kažem sigurnosti i ekonomske stabilnosti Crne Gore.

KORUPCIJA I KRIMINAL

RSE:
Crna Gora je sada stabilna. U svakom slučaju ona je bila jako stabilna makar do početka finansijske krize i imala je jako ubrzan rast. Međutim ipak u međunarodnoj zajednici bilo je puno kritika iz Stejt Dipartmenta, Međunarodne krizne grupe i drugih da Crna Gora ne čini dovoljno da se bori protiv korupcije i kriminala, da Vlada ne radi dovoljno na tom planu. Što smatrate da biste vi mogli u budućnosti da uradite na tom planu, kako biste riješili takve probleme?

Đukanović: Prije svega želim da se složim sa vašom ocjenom da je Crna Gora bila stabilna, i da dodam da je Crna Gora ostala stabilna u godini najžešće ekonomske krize. Ja mislim da će rezultati ove žestoko krizne 2009 godine naravno pokazati da je kriza pogodila Crnu Goru kao i sve ekonomije svijeta, ali da su rezultati koje smo ostvarili bolji od uporednih rezultata u regionu i u Evropi.

I ja mislim da to upućuje na zaključak o vitalnosti crnogorske ekonomije o ispravnosti globalnog ekonomskog kursa koji vodi Vlada, a koji je često veoma kritikovan u domaćoj javnosti upravo zbog pretjerane liberalizacije i naglašene otvorenosti prema međunarodnom okruženju.

I naravno dobar dio istine je u onom dijelu odgovora kojeg ste vi sugerisali u Vašem pitanju, da smo u prethodne tri godine imali tako dinamičan rast da je logično da u prvoj godini poslije toga prizemljenje, koliko god bilo neminovno i koliko god bilo teško, ima izvjesnu amortizaciju koja doprinosi očuvanju stabilnosti.

Mislim da ćemo u ovoj godini ostvariti ono što nam je bio prioritet ekonomske politike, a to je očuvanje stabilnosti. I mislim da ćemo se 2010 vratiti razvojnom procesu i vjerujem da ćemo u narednim godinama kroz obnovu intenzivnog investicionog ciklusa nastaviti da rješavamo razvojne probleme Crne Gore i stvaramo uslove za dinamičan ekonomski i ukupan društveni razvoj naše zemlje.

Drugi dio priče se tiče mnogo puta ponovljenih optužbi na račun korupcije i kriminala u Crnoj Gori. Reći ću vam nešto što sam više puta do sada govorio iz najdubljeg uvjerenja.

Taj problem postoji u Crnoj Gori i po mom uvjerenju ni po čemu nije naglašeniji u Crnoj Gori u odnosu na druge države u regionu, pa mogu slobodno kazati i u odnosu na neke druge države formalno mnogo demokratski i ekonomski razvijenije u našem evropskom okruženju. Okolnost da taj problem postoji i da ga mi registrujemo znači istovremeno državnoj politici imperativ da se tim problemom veoma ozbiljno i efikasno bavi. I moje je uvjerenje da se mi njime veoma odgovorno bavimo.

Postoje brojne razuđene strukture u svakom dijelu vlasti posebno u onome koji je najpozvaniji da se bavi ovim problemom, to je sudska vlast, ali ne manje od toga i u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti koje se ne samo retorički nego i mjereno rezultatima veoma efektivno bave ovim problemom. A u krajnjoj liniji ono s čim ne može biti polemike jeste mnogo ažurnije vođenje sudskih procesa za krivična djela iz ove oblasti i već mnogo mnogo pravosudno efektuiranih procesa sa osuđujućim presudama protiv lica uključenih u korupciju i kriminal uključujući ljude koji rade u državnim službama.

To je jedan aspekt za koji smo u dosadašnjoj fazi našeg rada smatrali, da smo najpozvaniji da prije svega proizvedemo faktički rezultat i da razvijemo strukture koje će kontinuirano voditi akciju na ovu temu. Djelimicno da bi smo razuvjerili nosioce ovog nepovjerenja u međunarodnoj javnosti ali prije svega zbog autoriteta nase državne politike u domaćoj javnosti koja treba da prihvati da ova vlast ozbiljno radi na otklanjanju svih deformiteta koje prati svako društvo, a posebno društva u tranziciji, a posebo drustva na Balkanu koja su morala proći ratnu golgotu tokom proteklih deceniju dvije.

I da u srcu te državne politike postoji svijest o tome da samo sa razvijenim, nezavisnim državnim institucijama koje se vjerno drže zakona i ustava koje donosimo, može svako za sebe pojedinačno obezbjediti slobodan kvalitetan i bezbjedan život u toj zajednici.

Premijer Crne Gore Milo Đukanović gestikulira za vrijeme intervjua
Drugi dio ovog problema je onaj kojem do sada nismo bili pretjerano posvećeni. A to je da postoji prije svega dio domaće javnosti koji veoma tendenciozno želi da predimenzionira, a u pojedinim slučajevima i iskonstruiše problem korupcije i kriminala u Crnoj Gori.

Naravno riječ je o onima koji su kritičari vlasti. Svjestan sam da svojim dugim trajanjem na vlasti na izvjestan način provociramo njihovu strast. Svjestan sam dakle da su u posljednjih deceniju ili dvije uradili sve sto je dozvoljeno ili nedozvoljeno da uruše ovu vlast. I nakon što smo pokazali veću umješnost u vođenju politike u odnosu na njih, čini mi se da je ovo posljednja uvijek zahvalna tema ne samo u Crnoj Gori nego uvjek i svuda, uvjek zahvalna tema o korupciji i kriminalu.

To je nesto o čemu svako može prilično neodgovorno da govori bez obaveze da ponudi dokaze za tako nešto. Zahvalna tema prije svega za socijalnu demagogiju jer znamo da nema nijednog društva u kojem je tranzicija porodila vecinu zadovoljnih. U svakom društvu u tranziciji je većina ostala na neki način nezadovoljna sa neizbježnom zavišću prema manjini koja je tranzicioni period umješnije od drugih iskoristila za sticanje bogatstva ili nekih drugih društvenih privilegija.

U Crnoj Gori je to dežurna tema za opoziciju, a rekao bih ono sto je crnogorska specificnost to je dežurna tema i za neku crnogorsku paraopoziciju koja okupljena oko par medija u Crnoj Gori želi da stvori utisak o svom ekskluzivitetu poistovjećujući se sa ukupnom javnošću i rekao bih sektaški sebe nazivajuci intelektulnom elitom i istovremeno diskreditujući sve koji se eventualno i usude da se s njima ne slože ili da kažu makar koju rijec, ako ne pohvale ono relativiziranja nekih kritika na racun vlasti.

Kažem to jeste crnogorska specifičnost, ali specifičnost s kojom živimo, koja nas moram reći mnogo ne dekoncentriše u odnosu na ono što je naš osnovni posao. Jer naučili smo da tu nijesmo da bi odgovarali samo nasim kritičarima nego da bi obavili posao zbog kojeg su nam ljudi dali povjerenje. I jos jedna stvar koju smo naučili je da razdvajamo relevantne od nerelevantnih kritika.

Od posljednjih parlamentarnih izbora s kraja marta ove godine u Crnoj Gori je napisano mnogo afirmativnih tekstova od Njujork Tajmsa, Rojtersa do austrijskih medija, Blumberga, pominjem samo neke u kojima sam lično bio sagovonik. Izrečeno je mnogo afirmativnih ocjena od strane evropskih i drugih zvaničnika a te ocjene su rezultirale otvaranjem vrata za Crnu Goru prema NATO i EU. Naravno izrečeno je i mnogo kritika, po mom sudu od mnogo manje autoritetnih kritičara ma šta oni mislili o svojoj vrijednosti. Ali kao što sam kazao živimo sa tim i bavimo se poslom koji smatramo svojim najvažnijim zadatkom i vjerujem da ćemo u realizaciji tog strateškog projekta biti jos uspješniji.

INSTITUCIJE

RSE: Razgovarajući sa Vašim kritičarima, oni vam priznaju da ste Crnu Goru doveli do nezavisnosti, Crna Gora ima jaku ekonomiju, takođe postavili ste Crnu Goru na pravi međunarodni put ka EU. Znači to su realna postignuća. Međutim, Crna Gora ima razne demokratske institucije, ali koje nemaju stvarnu nezavisnost nego, prema vašim kritičarima, institucije slušaju diktat vaše partije. Vaše postignuće bi bilo pravo ako biste u te institucije udahnuli i tu nezavisnost i na taj način in učinili u pravom smislu fukcionalnijim?

Đukanović: Na početku da Vam kažem, daleko sam od pomisli kako je rezultat koji je Crna Gora ostvarila, bilo da je riječ o nezavisnosti, bilo da je riječ o sačuvanom miru i multietničkom skladu, bilo da je riječ o izboru strateškog pravca budućnosti prema Evropi i prema NATO, zasluga bilo kog pojedinačno. Neki od tih procesa su stari gotovo jedan vijek. Kao što je razvoj ideje nezavisnosti. Neki od tih procesa su naprosto rezultat jedne globalne realnosti, kakav je proces globalizacije i evropeizacije regiona u kojem živimo. U datom vremenu sam imao da kažem, privilegiju da budem na nekom relativno važnom mjestu, sa kojeg se mogao vidjeti taj horizont i sa kojeg se mogao uspješno usmjeravati taj proces u skladu sa prepoznatim nacionalnim interesima.

Ali, kada sam govorio o tom procesu kazao sam vam, ne slučajno, tokom čitavog njegovog trajanja ja sam bio na žestokom udaru kritike ne samo od protivnika nezavisnosti nego još žešće od strane rodonačelnika te ideje, koji su smatrali da imaju posebne zasluge zbog tog rodonačelništva i koji su se u nekom trenutku možda osjetili prikraćenim zato što je ta ideja iz njihovih prešla u moje ruke. Ona nije slučajno prešla iz njihovih u moje ruke.

U njihovim rukama je ta ideja bila osuđena na propast. I to je bilo tako evidentno. Oni su o njoj već par godina govorili kao o nekom romantičnom snu koji je njima više služio za ličnu promociju. Oni su govorili o lijepoj i neostvarivoj ideji, a davali sebi na značaju time što su žrtve nerazumjevanja većinske i «zavedene» javnosti. Kada je ta ideja, preuzimanjem od strane partije koju ja vodim i koalicije koja je na vlasti, kada se pokazala kao realna ideja, ne kao san, onda su krenule njihove kritike da smo u realizaciji te ideje neiskreni. Recimo Beogradski sporazum su kvalifikovali kao klasičnu izdaju i napuštanje te ideje, iako se time pokazalo da oni nemaju elementarna znanja iz onoga što je realna politika.

Premijer Crne Gore Milo Đukanović
A posebno su njihove kritike bile na račun dinamike ostvarivanja te ideje iako nam je rezultat od 55,5 odsto tek 21. maja 2006 godine pokazao da smo imali realnu percepciju fermentacije te ideje. Takva je dozvolićete i ova kritika vezana za institucije. Ne treba oni da mi kažu da nemamo dovoljno razvijene institucije. Vjerujte, mnogo je lagodnije gledati nastajanje institucija, sve porođajne muke, svo nezananje koje pokazuju ljudi kojima želite da opremite te institucije, nego učestvovati u tom poslu.

Tako da, ako žele da se saglasim sa njima, da tri godine poslije nezavisnosti nemamo izgrađen sistem, ja ću se odmah složiti sa njima. Jedino što se nećemo složiti je procjena, da li je to moguće uraditi za tri godine. Biću vrlo zadovoljan ako poslije dvadeset godina budemo imali odličan institucionalni temelj za razvoj demokratije, a biću jako srećan ako svake sljedeće godine budemo mogli da primijetimo milimetar napretka u odnosu na prethodnu godinu. Ne samo da se mi ovdje mučimo sa uobičajenim problemom koji imaju države u nastajanju, ili svejedno, nazovimo to obnovljene države, ovdje se mučimo sa jednim velikim psihološkim i teškim nasljeđem.

Crnogorsko društvo je tradicionalno društvo. Crnogorsko društvo je stoljećima počivalo na kultu ličnosti. Upoznajući za ovih 47 godina crnogorski mentalitet, rećiću vam i moj doživljaj, kada teško mogu i objektivizirati - Crnogorci su, gradeći kult ličnosti, istovremeno vrlo sebično i pragmatično pravili sistem po mjeri vlastitih potreba, jer im je uvijek bilo jednostavnije doći do Gospodara da riješe svoj problem, nego što su željeli da se muče sa šalterima i institucijama. Mi ne želimo da povlađujemo tom mentalitetu. Upravo izgrađujemo kult institucija, ali kao što sam vam kazao, i dalje nakon sudske presude imamo mnoštvo onih koji misle da treba da prokomentarišu ne samo kvalitet suda, nego da prokomentarišu činjenice, završnu riječ advokata i sve drugo što vam može izgledati kao izraz političke, ili ako hoćete i nedovoljne društvene kulture u jednoj zajednici.

Ali, to je nasljeđe sa kojim se nosimo. Da li su institucije dovoljno nezavisne? Ja mislim - nezavisnosti nikad dosta, ali volio bih da vam neko od nezavisnih medija kaže da je nekad neko iz vlasti od njih nešto tražio. Volio bih da vam neko iz suda kaže da je neko nekad iz izvršne vlasti sa njim obavio razgovor. Postoje mnoge sudske presude koje kada pročitam, javnosti i meni djeluju veoma čudno, ali da kažem, ne samo politička kultura, nego i neko porodično vaspitanje, budući da sam živio u kući sa sudijama, me sputava da i pomislim da nešto od toga prokomentarišem, makar i daleko od očiju javnosti, jer vjerujem da ti ljudi imaju uvid u daleko više činjenica od mene, i da su oni to pravilnije i profesionalnije procijenili. Kritičari su u pravu ako žele da na današnji dan podvučemo crtu i kažemo da nemamo dovoljno razvijene institucije, i nijesu u pravu kada pretpostave da je to moguće uraditi za tri godine. Posebno nijesu u pravu ako žele da negiraju smjer tog procesa. Crna Gora se institucionalno, to znači i demokratski razvija.

SLUČAJ MUGOŠA

RSE:
Da li je slučaj „Mugoša i dnevnik "Vijesti"“ test za crnogorske institucije, posebno u kontekstu nezadovoljstva dijela javnosti onim što se nakon samog incidenta dešava?

Đukanović: Taj incident je svakako incident koji je trebalo izbjeći, i on je svakako nešto što doprinosi stvaranju jednog potpuno bespotrebnog problema u inače skladnom, i dosta dinamičnom, demokratskom razvoju Crne Gore kao nezavisne evropske države. Siguran sam da ljudi, koji su nosioci javnih funkcija, moraju svakog trenutka da imaju dovoljno samokontrole, da kada mogu osjetiti da su ugroženog integriteta, da iskontrolišu svoje reakcije sa sviješću da, kada poslenici javne riječi profesionalno, i kada neprofesionalno rade svoj posao u svakom društvu bivaju prepoznati kao neko čija je uloga da doprinesu demokratizaciji i slobodi javnog izražavanja.

Tako da, i ovom prilikom ponavljam kritiku zašto se to dogodilo, i ponavljam spremnost svih institucija u državi da, u pravnom smislu, besprekorno procesuiraju ovaj slučaj, definišu odgovornost, na kojoj god da je adresi, a da nakon toga svi pojedinačno, i svi kao djelovi jedne politike, prepoznamo ono što su eventualne konsekvence iz ovog pravnog procesa. Naravno, smatram neophodnim, koliko god to bilo kritikovano, da kažem i još nešto. Prepoznajući važnost slobode medija, prepoznajući važnost stvaranja uslova da mediji bez pritisaka mogu funkcionisati, i prepoznajući da takav ambijent imamo u Crnoj Gori, ne samo sada, nego već godinama, smatram da poslenici javne riječi moraju prepoznati da i ljudi koji se bave politikom nijesu samo objekti koji moraju da podnesu sva iživljavanja, i sva ugrožavanja njihovog integriteta.

Smatram da je veoma važno da shvatimo da mimo medija, i mi koji se bavimo politikom, imamo i svoju ulogu u javnom životu, svoje ljudsko dostojanstvo, potrebu da kao i drugi zaštitimo svoje dostojanstvo, i zbog toga boljim međusobnim razumijevanjem moramo jedni drugima pomoći da se izbjegnu ovakvi incidenti kakvi su zaista kao što sam kazao bili bespotrebni, koji bacaju sjenku na demokratski proces u Crnoj Gori. Ali, nadam se da ono što suštastveno radimo na planu demokratije i demokratskog razvoja Crne Gore nikako, makar ni ovakvim neprijatnim događajima, ne može biti dovedeno u pitanje.

BUDUĆNOST CRNE GORE

RSE:
Gdje vidite Crnu Goru u roku od pet do deset godina i gdje sebe vidite u tom vremenskom periodu?

Đukanović: Crnu Goru u tom periodu izvjesno vidim u NATO i izvjesno vidim, ili na vratima Evropske unije ili u Evropskoj uniji. Isto tako potpuno sam ubijeđen da će to biti jedna ekonomski razvijena država, socijalno stabilna država i da će to odmah nakon prvih ozbiljnijih simptoma stabilizacije svjetske ekonomije biti jedna od najdinamičnije rastućih ekonomija Evrope. Tako da sam potpuno siguran i veliki optimista kada je Crna Gora u pitanju. Kada sam ja u pitanju, sebe vidim u Crnoj Gori.

Pogledajte komentare (43)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG