U Demokratskoj partiji socijalista kako devedesetih tako i danas ubjedljivo najačoj političkoj grupaciji, prema riječima portparola Rajka Kovačevića, smatraju da se treba uzdržati od prevelike, kako kaže, inicijativnosti po ovom pitanju:
Rajko Kovačević"To je prije svega stvar crnogorskog tužilaštva i mislim da bi se političke partije po ovom pitanju trebale suzdržati od pretjerane da tako kažem inicijativnosti jer po prirodi stvari time bi se rizikovala dnevna politizacija dešavanje iz tog perioda. Neophodno je napomenuti da je Crna Gora procesuirala sve predmete koje su na bilo koji način imale dodira sa našom državom i kao što znate za dio njih su donešene pravosnažne sudske presude, a sve ostale su u procesu pred nadležnim državnim organima."
I u opozicionoj Socijalističkoj narodnoj partiji, nastaloj cijepanjem jedinstvenog DPS-a potkraj devedesetih, vjerovatno iz istih ili sličnih razloga relativizuju temu samo uz različitu argumentaciju, uslovljenu opozicionim statusom. Direktor Medijskog centra SNP-a Dragan Koprivica:
"U uslovima u kojima živimo i ukupnoj političkoj situaciji nemamo ni državnog tužilaštva u autentičnom i autonomnom smislu niti slobode društva u koje bi partije mogle autonomno do kraja da govore na ove i mnoge druge teme. Naravno, samo Državno tužilaštvo ako smatra da treba pokrenuti neki proces treba i da ga pokrene, a ne da čeka inicijative od ukupne društveno političke javnosti. A svakako treba imati na umu i da onaj koji pokrene neke inicijative u slučaju da budu pogrešne treba da računa i na određene konsekvence."
O ratno huškačkoj ulozi crnogorskih medija, prije svega Radio Televizije Crne Gore i "Pobjedi", koja je u to vrijeme izlazila pod čuvenom kovanicom "Rat za mir" novog vicepremijera Svetozara Marovića, postoje izvjesna svjedočanstva, iako je najveći dio arhivske građe pod do danas ne utvrđenim okolnostima nestao iz Televizije nakon raspada jedinstvenog DPS-a '97. godine, kada je došlo do smjene u tom mediju. O tom su periodu ipak snimljena dva dokumentarna filma u kojima ima novinarskih uradaka iz tog perioda, a objavljeno je i nekoliko knjiga sa obimnim svjedočanstvima o ponašanju i "Pobjede" i Televizije Crne Gore, posebno iz vremena pohoda na Dubrovnik, jedna od njih i sadašnjeg generalnog direktora Radio Televizije Crne Gore, Branka Vojičića.
Priča TV Crne Gore o tome kako Dubrovčani napadaju sami sebe:
Kada je riječ o nestaloj arhivi, često se za to optuživao Emilo Labudović, čuven po višesatnim večernjim dnevnicima, ali on međutim tvrdi „da ni olovku nije iznio“ prilikom odlaska iz te kuće. Za naš je program prošle nedjelje odbio da govori o ovoj temi.Labudović je danas poslanik opozicione, Nove srpske demokratije, čiji portparol Jovan Vučurović na naše pitanje da li bi podržali eventualnu inicijativu tužilaštva, odgovara:
"Najveću odgovornost za dešavanja s početka devedesetih godina imaju prije svega političari, a na čelu Crne Gore u to vrijeme bili su isti ovi koji vladaju i danas. Nova srpska demokratija traži da se za sve ono što se dešavalo da se ispita, njihova odgovornost, odgovornost političara, a ne da stradaju oni koji su postupali po njihovim naredbama."
Samo su predstavnici dvije parlamentarne partije eksplicitno za preispitivanje ratno huškačke uloge medija u krvavom raspadu Jugoslavije. Rifat Rastoder, potpredsjednik Socijaldemokratske partije, manje članice vladajuće koalicije:
Koča Pavlović, Foto: Savo Prelević
"Prirodno bi bilo da se i tužilaštvo i svi oni koji se bave analizom i propitivanjem tog perioda pozabave i tom stranom koja je doprinijela tragediji i svemu onome što se dogodilo u tom periodu."
Poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović, bivši novinar i autor jednog od dva dokumentarca snimljenog o pohodu na Dubrovnik, nema dvojbe da ulogu medija u ratnim zločinima treba ispitati, mada je, priznaje, vrlo teško dokaziva na sudu:
"Teško je ustanoviti jasnu i nespornu vezu između nekog novinskog članka ili nekog novinarskog rada, novinarskog djela i nekog konkretnog zločina, to je jako teško. Mislim da je iskustvo Haškog tribunala upravo to potvrđuje, ali ono što je nesporno jeste da se na bazi te arhive, još uvijek postojeće, može utvrditi odgovornost ljudi iz medija za ono što se dešavalo u ratnom periodu."
*****
U ratnohuškačko novinarstvo i lažno izvještavanje sa crnogorskih teritorija, sa kojih je JNA napadala dubrovačko primorje, bila je intenzivno uključena i Radio televizija Srbije. TV izvještaj o tome kako Kurdi brane Cavtat:
I u opozicionoj Socijalističkoj narodnoj partiji, nastaloj cijepanjem jedinstvenog DPS-a potkraj devedesetih, vjerovatno iz istih ili sličnih razloga relativizuju temu samo uz različitu argumentaciju, uslovljenu opozicionim statusom. Direktor Medijskog centra SNP-a Dragan Koprivica:
Državno tužilaštvo ako smatra da treba pokrenuti neki proces treba i da ga pokrene, a ne da čeka inicijative od ukupne društveno političke javnosti.
"U uslovima u kojima živimo i ukupnoj političkoj situaciji nemamo ni državnog tužilaštva u autentičnom i autonomnom smislu niti slobode društva u koje bi partije mogle autonomno do kraja da govore na ove i mnoge druge teme. Naravno, samo Državno tužilaštvo ako smatra da treba pokrenuti neki proces treba i da ga pokrene, a ne da čeka inicijative od ukupne društveno političke javnosti. A svakako treba imati na umu i da onaj koji pokrene neke inicijative u slučaju da budu pogrešne treba da računa i na određene konsekvence."
O ratno huškačkoj ulozi crnogorskih medija, prije svega Radio Televizije Crne Gore i "Pobjedi", koja je u to vrijeme izlazila pod čuvenom kovanicom "Rat za mir" novog vicepremijera Svetozara Marovića, postoje izvjesna svjedočanstva, iako je najveći dio arhivske građe pod do danas ne utvrđenim okolnostima nestao iz Televizije nakon raspada jedinstvenog DPS-a '97. godine, kada je došlo do smjene u tom mediju. O tom su periodu ipak snimljena dva dokumentarna filma u kojima ima novinarskih uradaka iz tog perioda, a objavljeno je i nekoliko knjiga sa obimnim svjedočanstvima o ponašanju i "Pobjede" i Televizije Crne Gore, posebno iz vremena pohoda na Dubrovnik, jedna od njih i sadašnjeg generalnog direktora Radio Televizije Crne Gore, Branka Vojičića.
Priča TV Crne Gore o tome kako Dubrovčani napadaju sami sebe:
Kada je riječ o nestaloj arhivi, često se za to optuživao Emilo Labudović, čuven po višesatnim večernjim dnevnicima, ali on međutim tvrdi „da ni olovku nije iznio“ prilikom odlaska iz te kuće. Za naš je program prošle nedjelje odbio da govori o ovoj temi.
Najveću odgovornost za dešavanja s početka devedesetih godina imaju prije svega političari, a na čelu Crne Gore u to vrijeme bili su isti ovi koji vladaju i danas.
"Najveću odgovornost za dešavanja s početka devedesetih godina imaju prije svega političari, a na čelu Crne Gore u to vrijeme bili su isti ovi koji vladaju i danas. Nova srpska demokratija traži da se za sve ono što se dešavalo da se ispita, njihova odgovornost, odgovornost političara, a ne da stradaju oni koji su postupali po njihovim naredbama."
Samo su predstavnici dvije parlamentarne partije eksplicitno za preispitivanje ratno huškačke uloge medija u krvavom raspadu Jugoslavije. Rifat Rastoder, potpredsjednik Socijaldemokratske partije, manje članice vladajuće koalicije:
"Prirodno bi bilo da se i tužilaštvo i svi oni koji se bave analizom i propitivanjem tog perioda pozabave i tom stranom koja je doprinijela tragediji i svemu onome što se dogodilo u tom periodu."
Poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović, bivši novinar i autor jednog od dva dokumentarca snimljenog o pohodu na Dubrovnik, nema dvojbe da ulogu medija u ratnim zločinima treba ispitati, mada je, priznaje, vrlo teško dokaziva na sudu:
"Teško je ustanoviti jasnu i nespornu vezu između nekog novinskog članka ili nekog novinarskog rada, novinarskog djela i nekog konkretnog zločina, to je jako teško. Mislim da je iskustvo Haškog tribunala upravo to potvrđuje, ali ono što je nesporno jeste da se na bazi te arhive, još uvijek postojeće, može utvrditi odgovornost ljudi iz medija za ono što se dešavalo u ratnom periodu."
*****
U ratnohuškačko novinarstvo i lažno izvještavanje sa crnogorskih teritorija, sa kojih je JNA napadala dubrovačko primorje, bila je intenzivno uključena i Radio televizija Srbije. TV izvještaj o tome kako Kurdi brane Cavtat:
