„Sretan Uskrs, hrvatska sirotinjo – žele vam vaša Vlada i vaši poslodavci!“ – pod tim su sloganom Nezavisni hrvatski sindikati danas upozorili na nezavidnu poziciju onih koji u Hrvatskoj žive od svog rada. Predsjednik ovog sindikata Krešimir Sever:
„U uvjetima u kojima potrošačku košaricu prosječna plaća ne pokriva, u uvjetima u kojima prosječna mirovina ne pokriva potrošačku umirovljeničku košaricu, u uvjetima u kojima prosječnoj hrvatskoj obitelji mjesčno nedostaje 22-23 posto potrebnih sredstava za potrebne mjesečne troškove, jasno je da su hrvatski gradjani zapravo lagano u potonoću prema sirotinji.“
Jedino što se ne mijenja je potpuna socijalna neosjetljivost vlasti i poslodavaca, koji umjetno stvorenom psihozom straha od krize žele natjerati radnike da rade još više za još manje novaca i da se ne bune, tvrdi Sever. Iako je sve snažnija svijest u svijetu da se teret nadolazeće krize ne može svaliti samo na leđa zaposlenih, potpuno autistična vlast, ekonomska struka i poslodavci upravo to nastoje napraviti u Hrvatskoj.
„Krenulo se od državnih javnih službi i očito se nastavlja i dalje. Cijelo vrijeme nas pri tome uvjeravaju da se privatnim poduzetnicima ne bi smjelo ulaziti u njihove poduzetničke slobode, ali bože moj, nije sustav postavljen na način da gospodarstvo isključivo služi za bogaćenje, što situacija u Hrvatskoj i u velikom dijelu svijeta praktički jeste. Ali iz ove nakaradne slike se dogodilo i ovo što danas imamo.“
Blic-anketa pokazala je da većina Zagrepčana s kojima smo razgovarali uvelike osjeća prve znakove krize:
Da li osjećate krizu?
„Naravno da osjećam, tko osjeća. Samo ovi koji upravljaju tako loše sa državom ne osjećaju.“
Na čemu je najviše osjećate?
„Na svemu – hrana, komunalije... Sve je otišlo stravično gore.“
Da li vidite izlaz iz ove situacije, da li vidite perspektivu?
„Jedino da se čudo dogodi, da se političarima prosvijetli pamet i da budu pošteni.“
„Imam malu mirovinu i krizu itekako osjećam.“
„Niti osjećamo krizu, niti trošimo manje. Trošimo jednako kao i prije. Kolike su cijene u dućanima, toliko trošimo.“
Kako to? Sve statistike kažu da pada promet u maloprodaji.
„Ja to nisam primijetio. Meni se čini da se promet u maloprodaji povećao.“
„U zadnjih par mjeseci se baš osjeti kriza.“
Ovakvo stanje umjerenog nezadovoljstva, ali i letargije, ne može dugo potrajati, procjenjuje u izjavi za naš radio urednik business-magazina „Lider“ Miodrag Šajatović:
„Nekako je vlada, imam osjećaj, uspjela napraviti takvu atmosferu da ljudi vjeruju da će se nešto dogoditi. Vidjeli su u prvoj fazi da nisu poginuli i sad misle da će se stvari same od sebe riješiti. Medjutim, čak i da sezona uspije, da pad bude manji od deset posto, ništa neće biti riješeno. Mislim da će tek u jesen ljudi shvatiti u kakvoj smo teškoj situaciji. I onda će se – bojim se – jer vlast neće napraviti ništa radikalno, štrajkovi i protesti nažalost pojaviti.“
„U uvjetima u kojima potrošačku košaricu prosječna plaća ne pokriva, u uvjetima u kojima prosječna mirovina ne pokriva potrošačku umirovljeničku košaricu, u uvjetima u kojima prosječnoj hrvatskoj obitelji mjesčno nedostaje 22-23 posto potrebnih sredstava za potrebne mjesečne troškove, jasno je da su hrvatski gradjani zapravo lagano u potonoću prema sirotinji.“
Jedino što se ne mijenja je potpuna socijalna neosjetljivost vlasti i poslodavaca, koji umjetno stvorenom psihozom straha od krize žele natjerati radnike da rade još više za još manje novaca i da se ne bune, tvrdi Sever. Iako je sve snažnija svijest u svijetu da se teret nadolazeće krize ne može svaliti samo na leđa zaposlenih, potpuno autistična vlast, ekonomska struka i poslodavci upravo to nastoje napraviti u Hrvatskoj.
„Krenulo se od državnih javnih službi i očito se nastavlja i dalje. Cijelo vrijeme nas pri tome uvjeravaju da se privatnim poduzetnicima ne bi smjelo ulaziti u njihove poduzetničke slobode, ali bože moj, nije sustav postavljen na način da gospodarstvo isključivo služi za bogaćenje, što situacija u Hrvatskoj i u velikom dijelu svijeta praktički jeste. Ali iz ove nakaradne slike se dogodilo i ovo što danas imamo.“
Blic-anketa pokazala je da većina Zagrepčana s kojima smo razgovarali uvelike osjeća prve znakove krize:
Da li osjećate krizu?
„Naravno da osjećam, tko osjeća. Samo ovi koji upravljaju tako loše sa državom ne osjećaju.“
Na čemu je najviše osjećate?
„Na svemu – hrana, komunalije... Sve je otišlo stravično gore.“
Da li vidite izlaz iz ove situacije, da li vidite perspektivu?
„Jedino da se čudo dogodi, da se političarima prosvijetli pamet i da budu pošteni.“
„Imam malu mirovinu i krizu itekako osjećam.“
„Niti osjećamo krizu, niti trošimo manje. Trošimo jednako kao i prije. Kolike su cijene u dućanima, toliko trošimo.“
Kako to? Sve statistike kažu da pada promet u maloprodaji.
„Ja to nisam primijetio. Meni se čini da se promet u maloprodaji povećao.“
„U zadnjih par mjeseci se baš osjeti kriza.“
Ovakvo stanje umjerenog nezadovoljstva, ali i letargije, ne može dugo potrajati, procjenjuje u izjavi za naš radio urednik business-magazina „Lider“ Miodrag Šajatović:
„Nekako je vlada, imam osjećaj, uspjela napraviti takvu atmosferu da ljudi vjeruju da će se nešto dogoditi. Vidjeli su u prvoj fazi da nisu poginuli i sad misle da će se stvari same od sebe riješiti. Medjutim, čak i da sezona uspije, da pad bude manji od deset posto, ništa neće biti riješeno. Mislim da će tek u jesen ljudi shvatiti u kakvoj smo teškoj situaciji. I onda će se – bojim se – jer vlast neće napraviti ništa radikalno, štrajkovi i protesti nažalost pojaviti.“
