Dostupni linkovi

GMO ili genetički modifikovani organizmi sve više postaju neminovnost kao hrana ili njeni sastojci. U svijetu se već godinama polemiše o ovim organizmima, a učesnici su podijeljeni u dva, i to isključiva, tabora: za i protiv. Kakva je situacija u BiH i koliko građani uopšte imaju znanja o biljkama i životinjama kojima je ubačen neki strani gen, te kako oni utiču na zdravlje ljudi?

Genetički modifikovani organizmi blagoslov ili prokletstvo za čovječanstvo - argumenti su koji koriste zagovornici i protivnici ove nove tehnologije koja je prvi put komercijalizovana 1996. godine. I dok oni koji podržavaju širenje GMO usjeva u svijetu smatraju da je to revolucija u proizvodnji hrane koja donosi velike dobrobiti čovječanstvu, ogorčeni protivnici kažu da je ova tehnologija nedovoljno ispitana i da postoje veliki rizici za zdravlje ljudi i biodiverzitet.

Šef Laboratorije za biotehnologiju Poljoprivrednog instituta u Banjoj Luci Vojislav Trkulja kaže da, bez obzira na ove rasprave, proizvodnja genetički modifikovanih organizama je sve raširenija u svijetu:

„U prošloj godini su GMO usjevi uzgajani na ukupno 125 miliona hektara, što čini negdje oko devet posto svih sjetvenih površina u svijetu. Od svih usjeva koji se trenutno uzgajaju četiri biljne vrste su dominantne: na prvom jestu to je soja, na drugom mjestu je kukuruz, ne trećem mjestu je pamuk i na četvrtom mjestu je uljana repica.“

Iako se u bh. prodavnicama mogu naći proizvodi koji imaju oznaku da sadrže ili ne sadrže GMO, većina anketiranih građana i ne zna šta je to.

RSE: Jeste li čuli za GMO?

„Nisam čula, ne.“

Mada ima onih koji gledaju šta kupuju, za bh. građana zdrava hrana još uvijek nije prioritet:

„Što piše jedno je, što je unutra, to je sasvim nešto drugo. To bi trebala inspekcija. Ja to niti znam niti mogu dokazati. Ne samo ja nego mnogi građani ne mogu to dokazati.“


„Ja koliko znam neće to niko ni napisati. Ako je nešto štetno, on neće to ni staviti u svoj artikl.“

Testiranja u BiH da li pojedini proizvodi sadrže i genetički modifikovane organizme počela su se raditi 2005. godine. Dalje od ovoga se nije odmaklo, objašnjava Trkulja:

„Utvrdili smo da je 25 posto uzoraka bilo pozitivno, odnosno da su bili genetički modifikovani. I svi proizvodi su bili namijenjeni za ishranu domaćih životinja. Mi smo rezultate dostavili onome ko je nama poslao uzorke, a to je inspektorima, i onda je utvrđen jedan veliki problem da inspektori nemaju podzakonskih akata i mogućnoti da postupe po zakonu šta uraditi sa tim uzorcima.“

BiH još nema zakon o genetički modificiranim organizmima, ističe direktor Agencije za sigurnost hrane u BiH Sejad Mačkić:


„I u razgovorima sa Evropskom komisijom data je jedna velika zamjerka. Trenutno ova materija je propisana samo u poglavlju u Zakonu o hrani - da svi oni koji žele da stave na tržište BiH genetički modificirane organizme ili hranu moraju se obratiti Agenciji za sigurnost hrane da da dozvolu uz saglasnost Vijeća ministara. Mi takve zahtjeve dosad nismo imali.“

Iako Agencija nema saznanja da u BiH ima hrane sa genetički modificiranim organizmima, Dragovan Petrović, sekretar Pokreta potrošača RS, kaže da građani kada kupuju neki proizvod još uvijek ne mogu sa sigurnošću znati da li jedu hranu koja sadrži GMO ili ne:

„Mi možda i kupujemo proizvode GMO, ali de fakto mi to ne znamo jer ni instrumenti ni zakonska regulativa još uvijek nisu stupili na snagu da može to da se kontroliše na granicama pri uvozu.“

Zbog nepostojanja odgovarajuće zakonske regulative, GMO labaratorije u Banjoj Luci i Sarajevu trenutno rade jedino analizu uzoraka domaćih proizvoda kada poljoprivredni proizvođači trebaju certifikat za izvoz. I pored toga, u Agenciji za sigurnost hrane u BiH kažu da bh. građani jedu prilično higijenski ispravnu hranu. Sejad Mačkić:

„Radi se preko 100.000 uzoraka, od toga se napravi jedna procjena, identifikacija, analiza šta je to što se najčešće nalazi, a što se ne bi smjelo nalaziti i što može djelovati na zdravlje ljudi. Vidjeli smo da se postotak od ukupnog broja kontrolisanih uzoraka kreće šest posto. Kada se to uporedi sa podacima drugih zemalja, onda ispada da mi jedemo približno higijenski ispravnu hranu kao i u drugim zemljama.“

Ipak, bez donošenja zakona na nivou države o genetički modifikovanim organizmima, koji se trenutno nalazi u parlamentarnoj proceduri, građani neće sa sigurnošću znati šta sve to kupuju i jedu.

XS
SM
MD
LG