Hrvatski premijer Ivo Sanader odbio je danas komentirati izjavu srbijanskog premijera Mirka Cvetkovića da Hrvatska treba povući tužbu protiv Srbije za genocid..
„Očekujem da ćemo premijer Cvetković i ja u razgovoru reći jedan drugome što imamo reći i da nećemo upućivati poruke preko medija. To nije način funkcioniranja i ja ne znam je li on to izjavio, ali to ću sutra čuti od njega u Beogradu. Međutim, imamo puno važnijih tema za bilateralne susrete, ja vodim jedno izaslanstvo prije svega stručnjaka iz energetike jer smatramo da je to jedno od važnijih područja suradnje između Hrvatske i Srbije", kazao je hrvatski premijer.
Po izjavi hrvatskog veleposlanika u Beogradu Željka Kuprešaka može se zaključiti da odustajanje od tužbe nije za očekivati. Upitan u interviewu za beogradske medije - hoće li u razgovoru sa srbijanskim dužnosnicima biti otvoreno pitanje hrvatske tužbe i srbijanske protutužbe pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu, on je kazao da se mora razgovarati i o "onome što muči dvije zemlje i što je dio prošlosti koja je bila i bolna i krvava i kontroverzna u tumačenju šta se dogodilo", te da je međunarodni zakonodavni okvir dobar za rješavanje onoga oko čega se dvije zemlje ne mogu složiti.
Ni eksperti s kojima smo razgovarali ne očekuju hrvatsko povlačenje tužbe. Hrvatska tužba protiv Srbije za genocid nije sama sebi svrha, već ima za cilj ostvariti određene pravedne interese, kaže za naš radio pravni ekspert i saborski zastupnik oporbenih socijaldemokrata Ivo Josipović:
„Oni su pobrojani u tužbi. Odnose se u prvom redu na suradnju sa Haškim sudom, kažnjavanje najodgovornijih ratnih zločinaca bilo pred nacionalnim sudovima, bilo pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, odnose se na suradnju u području otkrivanja sudbina zatočenih i nestalih osoba, na povrat kulturnog blaga i još neke druge zahtjeve, ali ove bih istakao.“
Odluka je na Vladi
„I naravno staviti je u kontekst budućih odnosa između dviju država. Odluka je samo na Vladi, Vlada je i pokrenula tu tužbu pred puno godina, i to bi bili glavni parametri na kojima bi se trebalo ocijeniti je li tužba potrebna i racionalna, i mogu li se svrhe koje se žele postići ostvariti i na neki drugi način.“
Sasvim je logično da Srbija traži hrvatsko odustajanje od tužbe za genocid, jer to uvijek traže, kaže za naš radio politički komentator zagrebačkog „Jutarnjeg lista“ Davor Butković:
„U ovom slučaju čak nije toliko riječ o razini hrvatsko – srpskih odnosa. Neovisno o notornoj činjenici što su oni izrazito zahladnili nakon što je Hrvatska priznala Kosovo, ovdje je riječ o nečemu mnogo dubljem. Jasno je tko je počeo rat i jasno je što se dogodilo u tom ratu. Iako nije vjerojatno da Hrvatska ima puno šanse da dobije na tom sudu, Hrvatska ima pravo tužiti Srbiju, jer barem za sebe može tražiti elementarnu pravednost. Samom činjenicom da Srbija traži da Hrvatska odustane od tužbe Srbija pokazuje da se još uvijek nije suočila s pravim uzrocima rata i s prirodom svog režima u devedesetim godinama.“
Nikakvih očekivanja nema ni profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Branko Caratan:
„To traženje nije iznenađenje, ali bojim se da neće biti nekog posebnog odgovora na taj zahtjev.“
Odluka kojom bi se odustalo od tužbe značilo bi otprilike isto kao odluka da se odustane od Savudrijske vale, odnosno Piranskog zaljeva. To su simbolički opterećene sadržajne odrednice koje naprosto nijedna vlast sebi ne može dopustiti da od njih odustane, pa ma koliko bile nevažne.
„To nije iznenađenje, iako je formalno neobično: kada se dvije strane nađu pred sudom, one su pred sudom zato što drugačije nisu mogle riješiti spor. Prema tome, očekivati da netko odustane od suda, a za uzvrat ne dobije ništa je malo neobično, ali je politički razumljivo.“
Hrvatska u ovom trenutku vjerojatno ne može natrag, procjenjuje profesor Puhovski:
„Hrvatska će mnogo lakše progutati negativnu odluku suda, do koje će po mom sudu vrlo vjerojatno doći, jer se nakon Srebrenice i pogotovo Ruande o genocidu govori samo na razini brojki veličine 15.000 žrtava, 50.000 ili 100.000 žrtava, a toga u Hrvatskoj nije bilo. Sa druge strane, čini mi se potpuno očitim da bi odluka kojom bi se odustalo od tužbe značilo otprilike isto kao odluka da se odustane od Savudrijske vale, odnosno Piranskog zaljeva. To su simbolički opterećene sadržajne odrednice koje naprosto nijedna vlast sebi ne može dopustiti da od njih odustane, pa ma koliko bile nevažne.“
