I dok je u svijetu kupovina domaćih proizvoda postala gotovo pitanje patriotizma, u BiH veliki broj građana jedva da zna i prepoznati domaći proizvod. Predsjednik udruženja „Kupujmo i koristimo domaće“ Admir Kapo:
„Skoro pola stanovništva uopće ne zna prepoznati domaći proizvod. Pokretanjem bilo kakve kampanje kad imamo stanovništvo koje nije educirano šta je to bh. proizvod možemo dobiti kontra efekat. Mi smo uradili jedan znak bh. kvalitete koji je po mišljenju velikog broja građana postao već prepoznatljiv.“
Građani BiH kod kupovine se prije svega rukovode nižim cijenama proizvoda ili kvalitetom, a ne time da li se radi o domaćem ili uvoznom proizvodu:
„Kupujem isključivo kvalitetne proizvode. Gledam na kvalitetu, a ne toliko na proizvođača da li je domaći ili strani.“
„Nema u svijetu nigdje totalno liberalnog tržišta. Mi smo faktički otvorili slobodno formiranje cijena, liberalizovali sve i, naravno, zbog toga imamo ovoliki debalans u spoljnotrgovinskoj razmjeni. Moraćemo da sve institucije koje se bave u prvom redu kontrolom uvoznih proizvoda dosljednije primjenjuju to sve, a drugo - da i mi iskoristimo postojeće resurse, pogotovo u komparativnim prednostima koje imamo - poljoprivreda, energetika.“
I dok se u BiH uvozi sve i svašta vrlo sumnjive kvalitete, bh. poljoprivrednici, i pored toga što imaju kvalitetne proizvode, jako teško ih mogu plasirati i u BiH ali i vani, kaže predsjednik Udruženja poljoprivrednika i stočara RS Vladimir Usorac:
„Mi bacamo krompir, a uvozimo krompir. To niko pametan neće uraditi. Mi moramo prije svega da dignemo svijest naših potrošača da kupujući domaće pune budžet i da onda imaju plate i nastavnici i policajci i svi. A drugo, imaju i naši seljaci posao.“
Razloge velikog trgovinskog deficita treba tražiti i u lošijoj ponudi i plasmanu domaće robe na rafama, pogotovo u velikim trogovačkih lancima u BiH, smatra Kapo:
„U lancima koji najviše zastupaju i promovišu domaće proizvode možemo naći ukupno 18 posto naše robe. I ako dođemo do svijesti građana da kupuju domaće proizvode, bojim se da u sadašnjim lancima marketa jako malo mogu naći bh. proizvoda.“
Osim aktivnosti koje su postavile temelj kampanje „Kupujmo domaće“, promocijom znaka bh. kvalitete, potrebno je i mnogo veće angažovanje države, pogotovo u donošenju određenih zakona kako bi se zaštitili domaći proizvođači, dodaje Kapo:
„Setom zakona o zaštiti domaće proizvodnje, povećanjem subvencije proizvođačima, promjenom zakona oko akciza koji je izuzetno destruktivan po šest, sedam industrijskih oblasti itd. može se napraviti izuzetno dobar položaj našim kompanijama, ne u smislu da dajemo prednost u odnosu na strane i da favorizujemo domaće nego samo da ih dovedemo u izjednačen položaj.“
Naši sagovornici se nadaju da će, ako ništa do sada, trenutna globalna ekonomska kriza promijeniti nešto i u svijesti domaćih političara koji su konačno počeli da govore o potrebi kupovanja domaćih proizvoda, ali i donošenju određenih zakona kako bi se zaštitila domaća proizvodnja.
„Skoro pola stanovništva uopće ne zna prepoznati domaći proizvod. Pokretanjem bilo kakve kampanje kad imamo stanovništvo koje nije educirano šta je to bh. proizvod možemo dobiti kontra efekat. Mi smo uradili jedan znak bh. kvalitete koji je po mišljenju velikog broja građana postao već prepoznatljiv.“
Građani BiH kod kupovine se prije svega rukovode nižim cijenama proizvoda ili kvalitetom, a ne time da li se radi o domaćem ili uvoznom proizvodu:
„Kupujem isključivo kvalitetne proizvode. Gledam na kvalitetu, a ne toliko na proizvođača da li je domaći ili strani.“
„Domaće - ako mislite na hranu.“
„Zavisi koji je proizvod u pitanju. Ako je tehnika, automobili, normalno da će biti strano. Pošto ne kupujem ni tehniku ni automobile, uglavnom prehrambene proizvode - to je domaće sve.“
„U ovom momentu ne mogu dati pravu procjenu - i jedne i druge. Pošto baziram ishranu na povrću, znači na pijaci, pa se može reći domaće proizvode.“
SarajevoU BiH se do sada nije mnogo posvećivala pažnja domaćoj proizvodnji, o čemu govori i podatak Spoljnotrgovinske komore BiH da je u posljednjih osam godina trgovinski deficit veći od 43 milijarde KM. Generalni sekretar Udruženja potrošača RS Dragovan Petrović problem vidi u prevelikoj liberalizaciji bh. tržišta:
„Nema u svijetu nigdje totalno liberalnog tržišta. Mi smo faktički otvorili slobodno formiranje cijena, liberalizovali sve i, naravno, zbog toga imamo ovoliki debalans u spoljnotrgovinskoj razmjeni. Moraćemo da sve institucije koje se bave u prvom redu kontrolom uvoznih proizvoda dosljednije primjenjuju to sve, a drugo - da i mi iskoristimo postojeće resurse, pogotovo u komparativnim prednostima koje imamo - poljoprivreda, energetika.“
Moramo prije svega da dignemo svijest naših potrošača da kupujući domaće pune budžet i da onda imaju plate i nastavnici i policajci i svi.
I dok se u BiH uvozi sve i svašta vrlo sumnjive kvalitete, bh. poljoprivrednici, i pored toga što imaju kvalitetne proizvode, jako teško ih mogu plasirati i u BiH ali i vani, kaže predsjednik Udruženja poljoprivrednika i stočara RS Vladimir Usorac:
„Mi bacamo krompir, a uvozimo krompir. To niko pametan neće uraditi. Mi moramo prije svega da dignemo svijest naših potrošača da kupujući domaće pune budžet i da onda imaju plate i nastavnici i policajci i svi. A drugo, imaju i naši seljaci posao.“
Razloge velikog trgovinskog deficita treba tražiti i u lošijoj ponudi i plasmanu domaće robe na rafama, pogotovo u velikim trogovačkih lancima u BiH, smatra Kapo:
„U lancima koji najviše zastupaju i promovišu domaće proizvode možemo naći ukupno 18 posto naše robe. I ako dođemo do svijesti građana da kupuju domaće proizvode, bojim se da u sadašnjim lancima marketa jako malo mogu naći bh. proizvoda.“
Osim aktivnosti koje su postavile temelj kampanje „Kupujmo domaće“, promocijom znaka bh. kvalitete, potrebno je i mnogo veće angažovanje države, pogotovo u donošenju određenih zakona kako bi se zaštitili domaći proizvođači, dodaje Kapo:
„Setom zakona o zaštiti domaće proizvodnje, povećanjem subvencije proizvođačima, promjenom zakona oko akciza koji je izuzetno destruktivan po šest, sedam industrijskih oblasti itd. može se napraviti izuzetno dobar položaj našim kompanijama, ne u smislu da dajemo prednost u odnosu na strane i da favorizujemo domaće nego samo da ih dovedemo u izjednačen položaj.“
Naši sagovornici se nadaju da će, ako ništa do sada, trenutna globalna ekonomska kriza promijeniti nešto i u svijesti domaćih političara koji su konačno počeli da govore o potrebi kupovanja domaćih proizvoda, ali i donošenju određenih zakona kako bi se zaštitila domaća proizvodnja.
