Dostupni linkovi

Predizborni programi: "Možemo" i "Hoćemo"


Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević na jednom od predizbornih skupova, Foto: Savo Prelević

Sedam koalicija i devet političkih partija predale su liste za učešće na prijevremenim parlamentarnim izborima 29.marta. Pitanje je zašto ta kampanja za sada uglavnom zasnovana na parolama tipa "Hoćemo" i "Možemo", a ne na prezentaciji izbornih programa?

Javnost Crne Gore očekuje od političkih partija koje se utrkuju za novi četvorogodišnji mandat u crnogorskom parlamentu da predstave svoje programe vezane za izlazak iz ekonomske krize, rješavanje problema u zdravstvu, školstvu i drugim oblastima za koje su građani zainteresovani. U dosadašnjem toku kampanje političke stranke su najviše istakle kvalitet kandidata na izbornim listama i izborne parole koje glase "Hoćemo", "Možemo", "Sigurno", "Drugačije" i slično.

Izvršni direktor Centra za monitoring Zlatko Vujović kaže da nedovoljno isticanje političkih programa do sada ima svoje objektivne i subjektivne razloge:

"Sasvim je logično očekivati da bi političke partije trebalo da predstave svoje programe na osnovu kojih traže podršku birača za eventualno vršenje vlasti ukoliko dobiju većinsku podršku. Međutim, činjenica da koalicije i partije nijesu posvetile dovoljnu pažnju što može biti objektivni razlog s jedne strane i zbog toga što se do skoro do zadnjega roka za predlaganje, odnosno podnošenja izbornih lista nije znalo ko će sa kim. S druge strane, mislim da je jedan faktor subjektivne prirode a to je da političke partije slijedeći opšte mišljenje građana da građani ne glasaju, odnosno birači ne glasaju za partije, odnosno njihove programe već za lidere što otprilike i nijesu posvetili dužnu pažnju programima. Ja se nadam da će crnogorski birači lagano ići ka tome da se opredjeljuju shodno programima, međutim, iskustvo nas uči da većina politčkih partija nije posvećivala dužnu pažnju programima, a samim tim i značaj programa za određivanje preferencije birača nije toliki da bi mogao da utiče na promjenu volje birača."

Političke partije kažu da imaju spremne jasne političke programe, ali je, kako kažu, problem što do sada nijesu stigli do svih građana. Prema riječima portparola Pokreta za promjene Koče Pavlovića, objektivno ograničenje je komunikacija s javnošću, ali, kako kaže, dio njihovog programa već preuzima vladajuća koalicija:

"Na žalost, komunikacija sa javnošću je tu onako usporena s obzirom na to da te tribine nijesu toliko praćene da bi onda putem medija građani bili informisani o njima. Uglavnom se svodi na to da su o tome obaviješteni oni koji učestvuju na tribinama, ali očigledno je da je DPS jako dobro obaviješten zato što je dvije ili tri stvari koje mi predlažemo iz toga seta prioritetnih mjera, a to je dvadesetak prioritetnih mjera premijer Đukanović pomenuo. Mi od samog početka iznosimo ideju da bi po našem mišljenju trebalo hitno da se uradi, da se transformiše Fond za razvoj u razvojnu banku, da se iz tri različita izvora pronađe najmanje 200 miliona kako bi podržala onaj segment privrede proizvodni koji eventualno ima šansu da proizvodi za izvoz, kako bi se privreda ove države postavila na prave noge. Takođe, imamo i jedan set mjera koji se tiče malog i srednjeg biznisa, jedan fond za podršku malom i srednjem biznisu."

I Socijalistička narodna partija je pripremila program i cilj je da stigne do svakog građanina, kaže funkcioner Aleksandar Damjanović, koji dodaje da bez ozbiljnog programa nijedna partija nema čemu da se nada:

"Način da se prezentira program jedne političke partije je višestruk. To mora da se radi putem medija, a i sami znamo kakva je mogućnost da se kroz komercijalne medije plasiraju programske ideje, a to može da se radi i na druge načine na sastancima sa zainteresovanim građanima, na malim krivinama, na debatama koje će organizovati pojedini mediji, na državnoj televiziji veoma malo, u svakom slučaju nijedna politička partija koja kreće u ozbiljnu predizbornu trku nema čemu da se nada ako nema ozbiljan program ekonomski prije svega."

  • 16x9 Image

    Srđan Janković

    Nakon rada u pisanim i elektronskim medijima u Srbiji, Beograd napušta 1999. nakon gašenja ovih medija zbog pritiska tadašnjeg režima i ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Na RSE radi od novembra 1999. godine.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG