Dostupni linkovi

U Sarajevu je predstavljena knjiga "Prekinuto djetinjstvo", u kojoj su prikupljena sjećanja dječaka i djevojčica koji su preživjeli genocid u Srebrenici. Devet mladih autora, što je posebno zanimljivo i značajno, danas živi u svom rodnom gradu, uz nadu da će Srebrenica - osim kao mjesto sjećanja na tragične događaje, biti poznata i kao grad mira i napretka.

Knjigu „Prekinuto djetinjstvo“ napisali su mladi autori koji su preživjeli genocid u sigurnoj zoni Ujedinjenih naroda - Srebrenici, u julu 1995. godine. Radi se o istinitim pričama svjedoka koji su u vrijeme izvršenja jednog od najvećih zločina na kraju 20. stoljeća još bili djeca.

Nermina Dautbašić u vrijeme pada Srebrenice imala je 13 godina. Sjećanja na tragediju koja se desila u Srebrenici prenijela je na papir i zajedno sa svojim vršnjacima objedinila u knjizi „Prekinuto djetinjstvo“:

Nermina Dautbašić
„Svi mi smo bili ’95. u Srebrenici, preživjeli smo taj genocid i danas smo se vratili u Srebrenicu i tamo živimo. Cilj naših priča jeste svakako da kažemo šta se u Srebrenici dogodilo, način na koji smo mi doživjeli genocid, na koji smo doživjeli gubitke naših najmilijih a nismo bili spremni na to.“

U ovoj knjizi o strašnom zločinu svjedoči devet mladih ljudi koji su ipak smogli snage i vratili se u rodni grad. I nakon povratka suočeni su sa nosiocima zla, kaže urednik knjige, profesor dr. Ismet Dizdarević:

Djeca Srebrenice, pisci ove knjige, željela su hljeb svaki dan, porodicu na okupu i ognjište. To je ništa, rekli bi mnogi, u poređenju sa željama njihovih vršnjaka, ali zli ljudi uzeše im i to ništa.
„Sjećanje djece na strahotne dane Srebrenice su potresni dokumenti o zločinima četnika. Djeca su doživjela i duboko utkala u sebe bolne trenutke rastajanja od najbližih, od očeva, od braće, daidža i adža, od dobrih ljudi koje su sretala u sretnim danima Srebrenice. Oni neće, a i ne mogu zaboraviti sve nevolje kroz koje su prošli.“

O Srebrenici piše i 15-ogodišnja Mirnesa Begović iz Visokog. Nikada nije bila u Srebrenici, ali, kako kaže, osjeća se dužnom pisati o stradanjima i ratnim strahotama svojih vršnjaka:

Mirnesa Begović
„Pisati o Srebrenici i čitati o Srebrenici je ono što izaziva suze na mom licu. Onda samo vi ja možemo zamisliti kako je bilo pisati o Srebrenici onima koji su bili sudionici njene prošlosti. Mnoga djeca danas žele ono što i njihovi vršnjaci širom svijeta, a djeca Srebrenice, pisci ove knjige, željela su hljeb svaki dan, porodicu na okupu i ognjište. To je ništa, rekli bi mnogi, u poređenju sa željama njihovih vršnjaka, ali zli ljudi uzeše im i to ništa.“

Knjiga „Prekinuto djetinjstvo“, čiji je izdavač Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, sačinjena je od traumatskih doživljaja pretočenih u riječi preživjelih dječaka i djevojčica iz Srebrenice. Autori knjige žele da grad tragičnih zbivanja opet bude grad iskonske ljepote, bogatstva i ljudske plemenitosti. Oni vjeruju da će Srebrenica biti mjesto vječitog sjećanja na genocid, ali i oaza mira, rada i napretka:

„Želimo samo svijetu i svima da poručimo da Srebrenicu ne smiju zaboraviti, da ne smiju zaboraviti žrtve koje leže u Potočarima, niti mlade ljude koji su se tamo vratili - treba ih podržati, ne samo za 11. juli i za izbore već svaki dan u godini.“

  • 16x9 Image

    Selma Boračić-Mršo

    Nakon sticanja prvih iskustava na u Balkanskim istraživačkim mrežama (BIRN) i BHT-u, od 2007. radi kao novinar-reporter za radijski program i TV magazin Liberty.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG