Dostupni linkovi

Gasna kriza: Pobjednici i gubitnici, drugi dio


Rusija je izgubila na stotine miliona dolara prihoda nakon što je prekinula dotok gasa Evropi zbog svog sukoba sa Ukrajinom. Ukrajina, sa svoje strane, izgubila je tri milijarde dolara koje inače prikupi kroz tranzitne takse svake godine. Ali, dugoročne posljedice ovog spora bi mogle biti daleko više značajnije. Dopisnik RFE/RL Bruce Pannier piše da bi ovaj gasni spor mogao biti zapamčen kao događaj koji je natjerao Rusiju da odbaci Ukrajinu kao tranzitnog partnera, ili EU da odbaci Rusiju kao dobavljača.

Gasni spor između Moskve i Kijeva dugoročno bi mogao izmijeniti energetsku mapu Evrope.


Ne postoji brz način za EU da kazni Rusiju i Ukrajinu za gasni spor koji je doveo do dvadesetodnevnog prekida dotoka gasa. Do daljneg, EU nastavlja da prima četvrtinu svojih potreba za gasom iz Rusije, a četiri petine tog gasa preko gasovoda u Ukrajini, kao što je bio slučaj i prije početka sukoba.

Ali, EU je već signalizirala da neće ni oprostiti niti zaboraviti, a zvaničnici Unije su počeli da istražuju nove energetske alternative koje zaobilaze Ukrajinu i Rusiju zajedno.

Na ovaj način, kaže Federico Bordonaro, analitičar za energetsku bezbjednost pri italijanskoj grupi equilibre.net, i Moskva i Kijev su nešto izgubile u ovom sporu. I dok ostale tranzitne zemlje, kao Bjelorusija, stoje na raspolaganju, gubitak za jednu strane može značiti dobitak za drugu stranu:

“Jedna mogućnost mogla biti unapređenje uloge gasovoda Yamal-Europe, inače vrlo važnog gasovoda koji vodi od zapadnog Sibira, preko Bjelorusije, do Evrope. Bjelorusi su nestrpljivi da razviju ovaj gasovod jer bi on povećao njihovu ulogu kao tranzitne zemlje ukoliko sve bude teklo po planu. Drugi dio gasovoda, Yamal-Europe 2, bi mogao profunkcionisati za godinu ili 18 mjeseci. Ostaje da se vidi da li se svi slažu sa navedenim. Ali, važno je naglasiti da Bjelorusija pokušava da ima neku korist od sukoba između Ukrajine i Rusije kako bi povećala svoju ulogu kao tranzitne zemlje”.


Ali, Bjelorusija se takođe pokazala kao problematičan tranzitni partner. Tokom spora oko cijene gasa u januaru 2007. godine, Rusija je na kratko prekinula isporuke nafte kroz bjeloruski naftovod Družba, nakon optužbi da Minsk preusmjerava isporuke namjenjene Evropi. Taj spor je vrlo brzo riješen, ali za Rusiju krajnji cilj ostaje uspostavljanje gasovoda koji bi vodio direktno ka Evropi bez tranzita kroz bivše sovjetske države.

Najbolje moguće rješenje za Moskvu, nakon gasnog sukoba sa Ukrajinom, bilo bi da ubrza gasovodne projekte Južnog i Sjevernog toka. Južni tok je projektovan da ide od obale Crnog mora do Italije, preko Bugarske i Grčke.

Veće nade polažu se u Sjeverni tok, koji bi prenosio gas direktno iz Rusije do Njemačke, preko Baltičkog mora. Ovaj projekat je blizu završetka. Gasovodi Južnog i Sjevernog toka će zajedno imati kapacitet manji od 90 milijardi kubičnih metara gasa godišnje, što je daleko manje od 280 milijardi kubičnih metara koje godišnje prolaze kroz ukrajinske gasovode.

Chris Weafer, strateg pri UralSib banci iz Moskve, kaže da bi rastući interes za ove projekte mogao biti koristan za monopol ruskog Gazproma:

“Mogli bismo reći da je Gazprom dugoročni pobjednik kada su u pitanju ovi projekti. Južni i Sjeverni tok će u potpunosti funkcionisati na komercijalnoj osnovi od 2010. godine. Ukoliko se sporazumi pravilno sklope, onda bi Gazprom mogao izbjeći ovakve godišnje sporove sa Ukrajinom”.

Ukoliko EU nastavi da radi sa Rusijm na strategiji Južnog i Sjevernog toga, onda bi Ukrajina mogla biti najveći gubitnik ovogodišnjeg gasnog spora. Ali, u Evropi sve više rastu želje da se u cjelosti zaobiđe ruski gas, što bi ponovo vratilo u središte pažnje projekat Nabucco gasovoda.

Prema ovom projektu, gas bi išao od centralne Azije i Azerbejdžana direktno ka Evropi preko Turske, i direktni je suparnik projektu Južni tok, kaže Bordonaro:

"Druga moguća alternativa je gasovod Nabucco. Izgleda da je ovaj gasni spor između Ukrajine i Rusije ponovo oživio ovu takozvanu geopolitičku borbu između Nabucco rute i Južnog toka. Nabucco je i dalje atraktivan za Evropljane jer bi Nabucco smanjio zavisnost o ruskom gasu. Glavni izvori gasa bili bi Turkmenistan i Azerbejdžan, a u budućnosti bi se gas vjerovatno crpio iz gasnih polja u Iranu”:

Turkmenistan i Irak su pokazali interes u Nabucco projekat, te će njihove delegacije učestvovati na razgovorima o ovom projektu.

Ukoliko se EU odluči za Nabucco projekat, nenamjeran pobjednik bi mogla biti Turska. Ankara već dugo vremena pokušava naći svoje mjesto u EU, ali su pregovori zakazali. Vidjevši šansu, turski premijer Recep Tayyip Erdogan pokušao je da iskoristi Nabucco kao nagodbu, tako što je rekao zvaničnicima u Briselu da će “preispitati” svoju podršku ovom gasovodu ukoliko pregovori o ulasku Turske u EU ostanu blokirani.

Bordonaro kaže da je gasni spor Ukrajine i Rusije dao šansu tranzitnim zemljama da koriste alternativne šeme u svoju korist:

"Vrlo je interesatno šta je Turska saopštila 19. januara. Turska je kazala da ukoliko EU ne pokaže više dobre volje u vezi pregovora za članstvo, onda bi ona mogla da uskrati podršku Nabucco projektu, a to bi značilo kraj ovog projekta. Dakle, kao što vidite, vrlo je interesantno jer sve strane sada pokušavaju da se stave u novu poziciju – Bjelorusija, Ukrajina, a takođe i Turska”.

Direktan gubitnik ovog spora bi mogla biti RosUkrEnergo, kompanija koja je kao posrednik sklapala sve gasne ugovore između Rusije i Ukrajine u zadnjih nekoliko godina.

Ovomjesečni gasni spor okončan je potpisivanjem sporazuma kojeg su potpisali predsjednici vlada Rusije i Ukrajine, Vladimir Putin i Yulija Tymoshenko. Prema ovom sporazumu, RosUkrEnergo bi bio eliminisan kao posrednik. Ova kompanija, koja je u zajedničkom vlasništvu Gazproma i dva ukrajinska biznismena, Dmytra Firtasha i Ivana Fursina, bila je u centru pažnje tokom gasnog spora između Rusije i Ukrajine.

RosUkrEnergo se po prvi put našla na udaru 2006. godine, kada je kompanija optužena da nabavlja gas iz Turkmenistana i da ga onda preprodaje Ukrajini, uzimajući značajan profit. Tom Mayne je stručnjak pri britanskoj organizaciji “Global Witness”, koja je pratila aktivnost kompanije RosUkrEnergo:

“Bilo je dosta glasina u medijima o tome sa kim je ova kompanija povezana. Naše istraživanje je pokazalo da postoje određeni političari i zvaničnici u Ukrajini koji su bliski sa Firtashom i Fursinon”.

Uloga RosUkrEnergo-a se odražava na duboke podjele u unutrašnjoj politici Ukrajine. Tymoshenko je dugo vremena zagovarala da se RosUkrEnergo eliminiše kao posrednik. Ali njen politički suparnik, predsjednik Viktor Yushchenko, kritikovao je premijerku zbog toga što je dala saglasnost na eliminaciju RosUkrEnergo-a, a ove sedmice je čak dodijelio državnu nagradu Firtashu, koji je jedan od najbogatijih ljudi u Ukrajini.

Tymoshenko je ovaj potez oštro kritikovala:

"Predsjednik države planira da odlikuje trećerazrednom državnom nagradom jednog of najkorumpiranijih pojedinaca, Dmytra Firtasha. Pretpostavljam da gospodin Firtash tek mora da zasluži prvorazrednu nagradu i da učini više da finansira političke aktivnosti ukrajinske elite, kao kada je Yuriy Boyko, koji je uništio čitav sistem gasnog snabdjevanja Ukrajine dok je bio ministar za energetiku i na čelu Naftohaza, odlikovan titulom Heroja Ukrajine”.

Takođe postoje znaci da bi i Gazprom mogao izaći kao gubitnik iz ovog gasnog spora.

Jonathan Stern, direktor Instituta za energetske studije u Oxfordu, rekao je da bi Gazprom mogao izgubiti dodatne milione dolara ukoliko se Evropa odluči da sprovede svoju prijetnju da pred sudom traži od Rusije i Ukrajine da kompenzira milijarde dolara koje su zemlje EU izgubile tokom gasne krize:

"Gazprom je direktno izgubio između 1,2 i 1,5 milijardi dolara. Indirektno, kompanija bi mogla biti tužena za štetu; Gazprom već ima klauzule o penalima u svojim ugovorima za neisporučeni gas. Tako da kompanija ima dosta finansijskih problema”.

Stern dodaje da je reputacija Rusije kao gasnog dobavljača takođe narušena:

"Svi su do sada bili u mogućnosti da kažu da su Sovjetski savez i Rusija 40 godina bez prekida isporučivali gas Evropi. Međutim, niko to sada ne može reći”.

A konačni gubitnik je sigurno EU. Brisel, koji je ostao podijeljen u vez energetske politike, malo je uticao na Ukrajinu ili Rusiju da rješe spor. Pored malo žešće retorike, EU je malo ogla učiniti. Ostalo joj je da čeka da Rusija i Ukrajina riješe svoje razlike.

Bordonaro kaže da ukoliko EU brzo ne krene ka implementiranju strategija za alternativna rješenja, kao što je nuklearna energija, postoji mogućnost da bude još gore:

"EU je do sada pokazivala nesposobnost da smanji zavisnost o Rusiji. Ukoliko se trenutni trend nastavi, Rusi bi do 2030. godine mogli snabdjevati više od 60 procenata potreba EU za gasom. Glavna činjenica je da je EU i dalje podijeljena kada je u pitanju Rusija”.
XS
SM
MD
LG