Dostupni linkovi

Imidž u afirmaciji različitosti


Mnogi danas vjeruju kako BiH više nije zemlja kakva je nekada bila, te je tako i njen imidž u svijetu promijenjen. Neki od bh. intelektualaca vjeruju kako bi njena nova bolja slika mogla biti predstavljena kroz afirmaciju različitosti koje u njoj postoje.

Bosna i Hercegovina u očima stranaca, pa i u očima ljudi koji žive u njoj izgleda kao zemlja u kojoj vladaju kolektivna prava, a otvoreno se gaze individualna, kaže predsjednik Udruženja za političke nauke i profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić. Prema njegovom mišljenju, imidž koji BiH trenutno ima, mora se što prije promjeniti:

„Potrebno je iznaći takav jedan okvir koji bi izvukao građanina i na taj način, naglašavajući njegove civilizacijske vrijednosti, mogao bi postati građanin svijeta, pa tek onda krenuti u traženje onih specifičnosti, diferencije i specifike onoga po čemu se mi razlikujemo od ostalih. Za sada se razlikujemo po jako ružnim stvarima.“

Na najnižem stepenu formiranja države

Nacionalni identitet u BiH je na najnižem nivou u odnosu na kompletnu regiju, smatra politolog i direktor Fondacije „Fridrih Ebert“ Helmut Kurt:

„U suštini ljudi ne shvataju - oni koji žive van ove zemlje - da se BiH nalazi na najnižem stepenu formiranja države. A oni koji žive u BiH isto tako ne shvataju da još uvijek nemaju odgovarajuće instrumenta koji su potrebni za formiranje države i državnog poretka. Unutar zemlje nema kvalificiranih aktera ili dovoljno onih koji žele da formiraju državu, zbog čega se stvara nepovjerenje među stanovništvom, a koje je itekako prisutno u BiH.“


Govoreći o imidžu s aspekta komunikologije, prof. dr. Besim Spahić kaže da se Bosanci i Hercegovci odriču vlastite autentičnosti. U BiH se gradi imidž drugih zemalja i drugih kultura, a niko ne vodi računa o slici zemlje u kojoj živi:

„BiH nema – dakle, države koja ipak ima hiljadugodišnju tradiciju, od banovina itd. Svak ima svoju viziju BiH. Svak ima ovdje svoja stada. Mi nemamo javnog mnijenja, mi nemamo građanina, nego imamo tri vjersko-nacionalna tora. Imidž traži unifikaciju, simplifikaciju u vizualnom. Ljudi misle to je imidž, promijenio nešto, napravio znak. Koliko se ljudi identificira sa zastavom BiH? Dakle, odričemo se autohtone autentičnosti onoga svega, a jedino na tom možemo graditi dobar imidž - šta mi imamo što niko nema.“


Imidž multikulturalnosti

Kroz stoljeća je BiH egzistirala kao multietničko društvo, ali nakon 90-ih počinje politički pluralizam i zajedno sa tim međuetničko nadmetanje, kaže dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Mirko Pejanović. Povratak zajedničkog života je moguć i to uz izgradnju građanskog društva i promociju multikulturalnosti kao pozitivne vrijednosti, smatra Pejanović:

„BiH je od obnove svoje državnosti iz odluka ZAVNOBIH-a iz 1943. godine određena kao država svojih građana i država ravnopravnih naroda. To ravnopravnih naroda garantuje se kroz Dom naroda u državi i garantuje se srazmjernom i ravnopravnom zastupljenošću u svim državnim institucijama i u svim javnim institucijama države, i to je onaj dio koji izražava politički sistem BiH i izražava tu multikulturalnost za razliku od onih zemalja koje to nemaju.“


Multikulturalnost i dijalog religija za predsjednika Međunarodnog centra za mir Ibrahima Spahića može da bude odličan imidž za druge zemlje, ali ne i za BiH:

„Ne radi se i nikakvom imidžu, već se radi o načinu života. Ne možete vi praviti imidž od toga što imate 17 nacionalnih manjina, što imate različite kulture, nego živite s tim ili ne živite. Dakle, to je različitost kod BiH. Ona ne pravi priču o tome za nekoga - nego živi to.“


Vazda smo bili komšije

Da li je BiH zaista zemlja različitih kultara, odnosno nacija pitanje je na koje je odgovore pokušao pronaći univerzitetski profesor Ugo Vlaisavljević:

„Multietničnost ili konfesionalnost je nasljeđe velikih imperija. To je utjecaj koji su donijele velike vojske u svojim pohodima. I drugo - vladanje velikih kultura. Mi smo tek sada možda po prvi put u prilici da vlastite identitete etničke, religiozne doživimo kao uistinu vlastite, da ih primimo kao nešto unutarnje. Otud isto tako ambivalentnost naših identiteta. Umnožavaju se pitanja. Ja ne znam pravi odgovor.“


A šta o imidžu, multikulturalnosti i suživotu misle građani Sarajeva:

„A živjeli smo godinama Srbi, Hrvati i ostali. Vazda smo bili komšije jedan s drugim.“
„To je zajednički suživot, samo što političari to mute, petljaju, oni ne znaju kako, šta. Slabo to stoji između nas, nije to u redu, ali, eto, šta možemo.“
„Što se naroda tiče - suživot postoji.“

XS
SM
MD
LG